Biblijski nauk i pogledi

Služba za Boga

Ilustracija: Prispodoba o minama

Usporedba Gospodina Isusa Krista, o slugama kojima gospodar povjerava mine na upravu, donosi zanimljive i poučne poruke. (čit. Lk 19, 11 27.)

Isus propovijeda okupljenima na njegovom posljednjem putovanju u Jeruzalem. Bilo je to uoči ulaska u Grad mira, nedaleko Maslinske gore. Mnogi su očekivali da će Isus, nakon dolaska u Jeruzalem, postati kralj, tj. uspostaviti Božje zemaljsko kraljevstvo. Iščekivanja su bila velika ali kriva baš kao i kod mnogih ljudi današnjice. Gospodin poučava u usporedbi o vladaru, kojega većina sunarodnjaka ne prihvaća, i desetorici kojima povjerava mine. U hrvatskim prijevodima Svetoga pisma negdje se spominju mine drugdje mne. Oba prijevoda su točna, i.ž.r. grč. mna, koja je preuzeta iz lat. mina. Označava težinu novca, oko 1,2 kg, koji je isplaćivan kao plaća radniku. Jedna mina je imala vrijednost tromjesečne prosječne plaće. Sluge su trebale ostvariti dobit kako bi bili nagrađeni od gospodara. Dvojica su umnožila mine i zbog toga su obilato nagrađeni, a jedan se nije ni potrudio. Mina mu je oduzeta i darovana onome tko je ostvario veliku dobit, na kraju slijedi poruka koju smo naveli na početku (Lk 19, 26).

Prispodoba daje slojevite poruke upućene ljudima onog vremena i današnjice. Većina ljudi, one kulture i vremena, nisu prepoznali i priznali Gospodina Isusa Krista za Spasitelja (vladar koji odlazi primiti kraljevstvo). To je upozorenje i za ljude današnjega doba, o toj odluci ovisi vječnost s Bogom. Priznati Isusa za Gospodina i Spasitelja daje nadu i sigurnost vječnog života. Poticaj je povezan i s važnošću služenja Bogu, taj je poziv upućen svim vjernicima do današnjih dana. Služba Bogu je povezana s cjelokupnim pristupom životu i obvezama koje dolaze vjernicima. Reformacijski nauk ne pravi razliku između tzv. svetih i nesvetih zvanja. Svaki posao koji je u skladu s biblijskim ćudoređem može biti na slavu Bogu. Uvjet je raditi tako da se Bog proslavlja, a mi sve dajemo od sebe u zadatim okolnostima života. Primjer: ako trgovac na poslu radi pošteno, ne potkrada, točno vraća ostatak i pošten je prema kupcima i poslodavcu, on svojim poslom slavi Boga i to mu se računa u službu za Boga. Načelo poštenog rada, Bogu na slavu, može se primijeniti na sva područja života. Iz predanog rada proizlazi uspješan život i Božji blagoslov. Problem s nevrijednim slugom je u tome što on nije radio, a svoj nerad htio prikriti »strahom« od gospodara. Neaktivnost i nebriga je ključ problema, a tu se uočava i duhovno načelo za život.

Zaključak i poticaj Isusove pouke je slijedeći: nebitno jesmo li uspješni ili materijalno opskrbljeni, nego jesmo li svojim djelovanjem slavili Boga u zadatim okolnostima dali sve od sebe pošteno i vrijedno radili, zgrtali, a ne rasipali!

Autor: Branimir Bučanović
Biblijski nauk i pogledi

Božje sjeme

Tabor

Usporedba o sijaču, koji sije sjeme (čit. Lk 8, 5 ‒ 15), govori o načinima odgovora na Božje istine. Daje slikovite opise i zanimljive poruke.

Sjeme su poruke Svetoga pisma ‒ Riječi Božje ‒ koje padaju na četiri vrste zemljišta. Zemlja je slikoviti opis ljudskog srca, i odgovori ljudi na poziv koji Bog upućuje kroz poruke Biblije. Pojedince se opisuje kao sjeme pored puta. Zanimljivo kako se zatiranje tog sjemena pripisuje poglavici zloduha ‒ Đavlu. On i danas na različite načine zatire, razvodnjava i uništava vjeru u Boga. Apologeti antikrista su svi oni koji priječe vjeru u Boga ili ju žele izbaciti iz društva i srca čovjeka, a vjernike izdvojiti iz društvenih tijekova. Neke ljude se opisuje kao sjeme na kamenitom putu na kojemu je malo zemlje. Plod koji tamo izraste ‒ nema budućnosti. To su oni koji čuju i s radošću primaju poruke vjere, ali kada nastupe kušnje prestanu vjerovati. Odriču se vjere u Boga kako bi po cijenu duše »spasili« tijelo. Pojedince se opisuje kao sjeme koje je palo u trnje. Trnje raste sa sjemenom, ali ga zagušuje i na kraju uguši. Trnje današnjega doba je borba i okupiranost za materijalnu sreću. Obmana,  o sreći kada se  ima puno prolaznog, zaokuplja čovjeka današnjice. Utrka za novcem, karijerom, i materijalnom srećom je kao jutarnja rosa, tek što ju vidiš i dotakneš ‒ iščezne! Ta utrka postaje bjesomučna jurnjava koja završi u cilju prazne-izmučene duše. Dobra zemlja je čovjek otvoren za Boga i Sveto pismo. To je sjeme koje pada na dobru zemlju tj. Riječ Božja u srcu čovjeka koji čuje, primi i promiče Božje istine. U vrijeme: nesigurnosti, prevrata, obmana, razočarenja, i površnosti ‒ čovjeku treba duhovna sigurnost i nada koju daje vjera u Boga!

Otajstva Božjega kraljevstva dana su vjernicima, a poruke se navještaju svima. Put spasenja ‒ kako ga je Bog odredio ‒ temelji se na objavi riječi tj. evanđeoskoj poruci; ali i Duhu Svetom odnosno unutarnjem prosvjetljenju. To se ne može stvoriti od čovjeka, nego je božansko djelo. Većina sjemena, tri četvrtine, propada. Dakle, manji broj primi, vjeruje te donosi ploda za Boga. Ova istina je poticaj na ustrajavanju, u širenju Božjega kraljevstva, i činjenici da će istinsku vjeru ispovijedati samo manji dio.

Gospodinova usporedba potiče na slušanje, promišljanje i prihvaćanje istina o Bogu. Vjera u Boga je najvažnija odluka koju možemo donijeti za sebe. Donosi nadu koja daje sigurnost, u sadašnjem, za vječni život!

Autor: Branimir Bučanović
Vijesti

Predstavljanje knjige

Ilustracija: Knjiga o Isusu

Dana 26. lipnja 2016. u 17:00, održano je: Bogoštovlje, predstavljanje knjige Gospodin Isus Krist – život i nauk, agape, i druženje. Nazočni su bili vjernici i gosti.

Autor knjige je Branimir Bučanović, koji u 19 poglavlja, na 53 stranice donosi dijelove nauka i scene iz života. Osvrće se na biblijsko, povijesno i kulturološko okružje koji su povezani sa životom i naukom. Želja je autora približiti Gospodina Isusa Krista, na temelju Svetoga pisma.

U prvom poglavlju, Sažeto o Isusu, ističe slijedeće: “Isus je rođen u skromnim uvjetima. Roditelji su mu bili siromašni, a on je veći dio svoga života proveo u galilejskom gradiću. Kada mu je bilo tridesetak godina počeo je službu propovjednika Radosne vijesti. Djelovao je tri godine, te na kraju bio pogubljen na okrutan i sramotan način. Imao je mnogo sljedbenika, ali samo nekoliko izabranika. Mnogi su ga slijedili zbog vjere, a neki zbog nade kako će im ispuniti želje.

Njegova se poruka sažima sloganom: ‘Obratite se i vjerujte približilo se Kraljevstvo nebesko!’ (usp. Mk 1,15. Mt 4,17.). Kako je moguće da je ta poruka postala najveća svjetska religija, kako su evanđeoske poruke uspjele promijeniti milijune ljudi i tko je Isus Krist?

Biblija o njemu svjedoči na sljedeći način. Bog se u punini vremena objavio i pokazao put spasenja. Isus je kruh života, jer kao što se bez hrane ne možemo tako i bez njega ne možemo duhovno živjeti. Krist je Riječ Božja, jer kao što se bez riječi ne može svijet razumjeti, tako se bez Njega ne može istina spoznati. On je od početka jer je početak svega. Prije nego što je svijet stvoren Krist je postojao, jer nema početka niti kraja. Njegove su riječi iscjeliteljske jer su poruke koje donosi od Boga nadahnute. On je Božji poslanik; najveći, jedini i posljednji! Isus je odabranik Božji, jer je Bog odredio da bude konačna, najveća, i jedinstvena objava. Po Kristu se Boga spoznaje jer je u njemu punina Stvoritelja svega!

Isus je svjetlo svijeta, jer kao što svjetiljka tamu obasjava tako On put vjere pokazuje. Isus je ponudio savršenu nadu, jer nada u Boga nikada ne razočarava. On je put, istina i život zato da bi znali kojim putem ići, koju istinu vjerovati, te kako život vječni imati!

Isus je dobar pastir jer se uvijek brine za svoje, te im duhovno vodstvo daje. Iako je na svijet došao od žene rođen, njegova je domovina Kraljevstvo nebesko mjesto vječnog prebivališta svih onih koji u Njega vjeruju. Iako se sa grješnim čovjekom poistovjetio On je bez grijeha bio. Bog je jedno sa Isusom, a to je jedinstvo neuništivo, vječno i jedinstveno!

On je Sin Božji jer je iste biti kao Bog. Kada se kaže da je od Boga rođen time se želi reći kako je biti Božje, iste one koju ima sveznajući, svemogući, i sveobdržavajući Stvoritelj svega. Bog kroz Bibliju koristi riječi kako bi vječne istine čovjeku otajstveno, jednostavno i jasno objavio.

Isus je Spasitelj svijeta. Spasenje je potrebno svim ljudima, jer se vječnost dobiva samo po vjeri i kroz vjeru u njega. Spasenje je biblijski pojam kojim se podrazumijeva kako je čovjeku potreban pomoćnik ne bi li mu pomogao da iz kruga zasljepljenosti i propasti pronađe put radosti, spasenja i smislenosti. Isus je taj put spasenje, po vjeri i kroz vjeru u njega može se dobiti izravan put do Boga.

Isus je žrtva pomirnica, jednom jedna, za svagda i svakoga, kako bi se kroz njega i po njemu procjep između Boga i čovjeka premostio. On je umro za sve ljude kako bi svi u njemu i kroz njega imali put do Boga. U grob su ga položili, ali ga smrt nije sputala. Uskrsnuo je i smrt pobijedio. Ako se mi odreknemo njega on se neće odreći nas; jer se ne može odreći sebe i svijeta kojega je stvorio. Zato je po njemu, u njemu i kroz njega smisao i svrha života ispunjena!”

Nakon programa nazočni su ostali na druženju uz agape.