U »Svetom pismu« je objavljeno mnogo različitih poruka. Nisu sve jednako bitne, i nisu sve jednako razrađene. Poruke su različite i ima ih mnogo, a možemo ih svrstati u one koje poučavaju o: bogosloviji, duhovnosti, istini, pravdi, vječnosti, uređenju međuljudskih i društvenih odnosa itd.
Središnja je biblijska poruka o Bogu. Ipak, treba naglasiti kako se Boga ne može ograničiti porukom ili naukom jer je on neograničen, bezvremen i vječan. Ali, bogoduhni biblijski nauk iznosi ono što je potrebno i dovoljno za spasonosnu vjeru. U ovom članku ističemo, na temelju biblijske objave i tri navoda, ono što je ključno u pouci o Bogu.
Najupečatljiviji je biblijski zapis, koji približava i pojašnjava ovu poruku, zapisan u Izl 3, 1 – 14. Opisuje se Mojsijev susret s Bogom, tom zgodom Bog mu se je objavio, izrekao svoje ime tj. jasno mu poručio tko je i dao mu poslanje. Ovako je opisana ključna poruka toga susreta: »I reče Bog Mojsiju: ‘Ja SAM KOJI JESAM.’ Onda reče: ‘Ovako kaži sinovima Izraelovim: Ja JESAM posla me k vama.’« Bog se objavljuje čovjeku, a to znači da nije proizvod čovjekova razmišljanja nego objave. Bit je njegove objave sažet u njegovom imenu. To je četveroslovno ili tetragramatonsko ime J’HV’H koje se izgovara zamjenicom Gospod. Bog je dao i tumačenje svoga imena: »Ja sam koji jesam!« U tom je imenu sažeta duboka bogoslovna misao: Bog je izvor i sve u svemu; on postoji neovisno o svima, te je izvor života i konačni sudac svima. Gospod se objavljuje zato što čuje vapaj onih koji su u nevolji, daje im duhovno vodstvo te ih izvodi na pravi put i dovodi u obećanu zemlju tj. nebeski raj. Ovo je paradigma duhovnog puta vjernika, iz duhovnog očaja dolazi zaziv Bogu, a on daje pomoćnika koji izbavlja; to je i pravi smisao Kristova dolaska i njegove službe: došao je spasiti čovjeka, a danas u nebeskoj službi i vječnoj slavi moli i posreduje za spasenje čovjeka. U ovoj se biblijskoj objavi iščitava i put spasenja koji je vidljiv u spasonosnom djelu Gospodina Isusa Krista zapisanom u »Evanđeljima«.
Isusov nauk, kao konačna i najveća Božja objava, poučava o Bogu kao nebeskom Ocu koji voli i prašta. Odličan je biblijski izvor zapisan u Iv 3, 1 – 21, a sažet u poznatoj Isusovoj pouci o Božjoj ljubavi: »Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina svojega na svijet da svijetu sudi, nego da se svijet po njemu spasi. Tko vjeruje u njega, ne sudi mu se, a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.« (Iv 3, 16 – 18. VB) Biblijski je nauk nedvosmislen i poučava da je Bog toliko volio ljudski rod te je poslao Isusa kako bi postao žrtva pomirnica po kojoj smo izmireni s Bogom, i po kojemu imamo pristup Bogu. Iz ove se činjenice iščitava Božja narav i veličina, a kako bi ju razumjeli trebamo si postaviti pitanje: bi li voljno žrtvovali svoje dijete za nezahvalnog i lošeg čovjeka? Potpuno je logičan i očekivan odgovor: ne nikada i nikako! Ipak, Bog je žrtvovao svoga Sina, za nezahvalnog i grješnog čovjeka tj. čovječanstvo. Jedino što Bog traži je da čovjek vjeruje u njega po tom posredniku koji je poslan da umre na križu. Isus je Gospoda Boga oslovljavao sa Abba tj. Oče. Joseph Henry Thayer (7. 11. 1828. – 26. 11. 1901.) pisac poznatog biblijskog rječnika ovako je opisao smisao i značenje i.m.r. Abba. »To je uobičajeni naziv za Boga u molitvi. Kad se pojavljuje u ‘Novom zavjetu’ pridružuje mu se grčko tumačenje koje se treba povezati sljedećom činjenicom, ako se u kaldejskom, odakle potječe, Abba često rabi u molitvi to daje najsvetije osobno ime. Njemu su Židovi iz grčke dijaspore dodali ime iz svoga jezika.« Dakle, Bog nije udaljen od svoga stvorenja, on je Otac-stvoritelj, a to upućuje na njegovu ljubav kao ključni motiv djelovanja prema čovjeku!
Jedna je od bitnih Božjih osobina pravednost. Bog je pravedan sudac koji će na kraju suditi svima! Najupečatljiviji je opis iz Otk 20, 11 – 15. To je apokaliptična slika posljednjeg suda, a započinje viđenjem zapisanim na početku poglavlja. Iz ove je objave vidljivo konačno Božje sudište na kojemu će biti suđeno svemu i svima. Bog će na posljednjem sudu suditi stvorenju i čovjeku. Pred pravednim Božjim sudom svi će odgovarati, a konačna i pravedna presuda biti će na temelju vjere i djela. Vjera u Stvoritelja Gospoda Boga i Spasitelja Gospodina Isusa Krista temeljni je uvjet za vječni život. Bezvjernici i oni koji rade protiv Boga osuđeni su na vječnu propast. Iako se ova poruka čini oštrom i teškom ona je pravedna. Naime, Bog je ponudio spasenje i vječni život svima koji vjeruju u Boga, pa je pravedno da oni koji to odbacuju dobiju i vječnu osudu. Stvorenje tj. čovjek ne može zamjeriti svomu Stvoritelju; jer kao što lončar od svoga uratka može činiti što želi tako je i sa Stvoriteljem. On ima pravo i vlast donijeti pravednu odluku o spasenju ili propasti kako želi. Biblijski nauk o vječnom sudu, ma koliko je na prvi pogled strašan, daje utjehu svima onima koji su ustrajni vjerom u Boga. Zbog toga se vjernik ne plaši suda jer zna da će na kraju doći Božja pravda koja će suditi pravedno svima, a vjerniku darovati vječni život!
Zaključno i sažeto o najvažnijoj biblijskoj pouci. Bog je: Duh, Stvoritelj, Spasitelj, Otkupitelj i konačni Sudac. Njegova se osobnost može opisati sljedećim riječima: dobrostiv, pravedan, istinoljubiv, savršen, bezgrješan, vječan, konačan, praštajući, milostiv, veličanstven, sveznajući, svemoćan, sveprisutan. Jednostavno i jasno rečeno: naš nebeski Otac tj. Stvoritelj svega živoga i neživoga!
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.