David je značajna biblijska osoba, ostavio je dubokog traga u biblijskoj objavi i povijesti spasenja. Bio je: pastir, glazbenik (svirao harfu), pisac i pjesnik (pisao psalme), kraljev pobočnik (štitonoša), vojnik, vojskovođa, vođa, i vojvoda-kralj; a karakterno: hrabar, razborit, rječit, pobožan ali i grješan. Davidov je život svjedočanstvo izvanrednog i nevjerojatnog Božjeg djelovanja u životu čovjeka koji je od pastira postao veliki vođa i kralj.
U ovom članku opisujemo, na temelju biblijskih zapisa, njegov život, nauk i djelovanje opisano u starozavjetnim knjigama: »Samuela, Kraljeva i Ljetopisa«, a nauk u biblijskoj knjizi »Psalama«. Donosimo duhovne poticaje ali i upozorenja koja se mogu iščitati iz biblijskih zapisa.
Iako nije imao plemensko-rodbinskih odlika niti veza Bog ga je odabrao i povjerio mu značajnu službu koja će ostati trajan uzor i poticaj za nasljedovanje svim duhovno probuđenim ljudima. Biblijska objava progovara o Božjem putu spasenje svakomu tko s vjerom u srcu i životu traga za Bogom i Božjim putem. David nije savršen čovjek, a ni bezgrješnik, naprotiv, zapisane su i opisane njegove mnoge mane (ratni sukobi, poticaj na ubojstvo, preljub, poligamija itd.). Biblijska je poruka jasna: čovjek je nesavršen i grješan ma koliko visoko mjesto zauzimao; a jedino je Gospod Bog dostojan slave, hvale i časti!
Davidova je temeljna odlika u tome što vjeruje, slijedi i slavi Boga, kad griješi kaje se i ispravlja pogrješke. Bog mu je na prvom mjestu, pa je po ovomu pravi primjer, a loše što čini pokazuje da je grješnik spašen Božjom milošću. On je primjer kako Bog može djelovati u životu čovjeka i naroda. Ipak je potrebno naglasiti da on nije izvor nego sredstvo Božjeg djelovanja. Onaj tko proučava biblijske zapise, koji govore o njemu i one koje je on napisao, trebaju slaviti Boga zbog velikih djela spasenja koje Stvoritelj stvara!
Davidovo je podrijetlo zanimljivo. Biblijska Ruta, Moapćanka nežidovskog podrijetla, bila je Davidova prababa. Jišaj je poticao iz betlehemske okolice (Efraićanin), a živio je u Betlehemu, imao je osmero sinova od kojih je David bio najmlađi i pastir. Nakon što je Gospod odlučio oduzeti prijestolje i vlast Šaulu; Samuel, koji je bio ključna društvena osoba toga doba: sudac, prorok i svećenik; po Božjem je naputku odabrao i pomazao Davida za značajnu društveno-duhovnu službu toga vremena. (čit. 1. Sam 16, 1 – 13.) Ispočetka je povremeno služio na dvoru kralja Šaula kao glazbenik (svirao je harfu). Nakon što je pobijedio Golijata ušao je u stalnu kraljevu službu. Postao je blizak s Jonatanom, Šaulovim sinom, i dobiva ratne zadatke, u kojima se je pokazao kao izuzetan vojskovođa što mu je donijelo najviši vojni čin. Kasnije je oženio Šaulovu kćer Mikalu. Polako je stjecao položaj, ali mu je život bio više puta ugrožen. Budući je kralj Šaul u njemu vidio ugrozu na svoje prijestolje, u više ga je navrata pokušao ubiti ili ga je poslao u bitke da pogine. David je uspio izbjeći sve nevolje i pogibelji, a svoje je preživljavanje pripisivao Božjoj milosti i zaštiti. Mnogi su psalmi nastali u takovim okolnostima, a David ih je pisao po nadahnuću Duha Svetoga. Zbog toga su psalmi duhovni poticaj svima koji tragaju za Božjom voljom i putem spasenja. Jeruzalem je u ratnom pohodu osvojio od Jebusejaca te ga je izgradio i utvrdio kao mjesto svoje vladavine. Potaknuo je i pridonio budućoj izgradnji Hrama koji će postati središnje starozavjetno bogoslužno mjesto. (čit. 1. Ljet 17.)
Borba s Golijatom jedan je od najpoznatijih biblijskih zapisa iz Davidova života. (čit. 1. Sam 17.) Izraelci su bili u čestim sukobima sa Filistejcima, zbog toga se je dogodio rat u kojemu je David odigrao značajnu ulogu. Vojsku je, u kojoj je bilo i tri Davidova brata, predvodio Šaul. Dogovoreno je da se dva izbrana vojnika sukobe, i odluče o porazu i pobjedi. Izazivač je s filistejske strane bio Golijat iz Gata. Ogroman čovjek, visok oko dva i pol metra, vojnik uvježban u mnogim bitkama. David, koji se je slučajno našao na bojištu, i budući je već imao susret sa Šaulom spremno je predložio da će krenuti u borbu s Golijatom. David je bio mladić, ne odveć visok i jak, a posao mu je bila briga i skrb za očeve ovce. Ipak, David je bio srčan i spreman umrijeti za bližnje, pa iako mu Šaul nije htio dati da krene u borbu David je ustrajao. Iz susreta s Golijatom ostale su poznate riječi koje opisuju njegov stav i srčanost: »Ti ideš na me mačem i kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Gospoda Nad Vojskama, Boga postrojbi Izraelovih koje si izazvao. Danas će te Gospod predati meni u ruke, i ja ću te ubiti i skinut ću glavu s tebe; i još danas ću trupla tabora filistejskoga dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim, da bi sva zemlja spoznala da ima Boga u Izraelu. I znat će sav ovaj zbor da Gospod ne spašava mačem i kopljem, jer ovo je boj Gospodnji i on će vas predati nama u ruke.« 1. Samuelova 17, 45 – 47. (VB) Iako je bio neiskusan vojnik i mladić uspio je pobijediti izvježbanoga, iskusnoga i snažnoga vojnika, te potvrdio narodnu izreku: »Ne presuđuje rat oružje, nego srce u junaka!« Ovaj je događaj primjer Božjeg djelovanja u životu čovjeka koji spremno i ustrajno slijedi Boga i Božji put u svomu životu. U središtu ovog događaja nije David, Golijat, sukobljena plemena ili rat, nego Bog koji pomaže i vodi onoga tko vjeruje u Njega. Boga. Ovaj biblijski zapis nosi puno dublje poruke od onih koje se mogu na prvu pročitati, a to su poruke: vjere, nade, pouzdanja, povjerenja i snage koja dolazi od Boga!
David je dao velik doprinos razvoju biblijskog kanona, judeo-kršćanskog nauka i pobožnosti koji se ističe u psalmima. U »Psaltiru« je 150 psalama, a David je napisao osamdesetak. Oni su kao i ostali prepoznati kao nadahnuti, pa ih se zato drži za Božju riječ. Iako su pisani od Davida njihovo je nadahnuće po Svetom Duhu, tj. u Davidovim se riječima nalaze nadahnute poruke koje Sveti Duh otkriva onima koje Bog vodi na putu spasenja u vječni život. Većina ih je nastajala u teškim životnim okolnostima, a svi su plod njegova promišljaja o različitim duhovno-društvenim temama. Zbog toga su bili i ostali vrelo vjerskoga nadahnuća.
Jedan je primjer, koji opisuje ovo što smo naveli, zapisan u 1. Samuelovoj 21. Sažeto se može ovako opisati. Bježeći od Šaula dolazi do Noba te susreće Velikog svećenika koji njega i njegovu družinu nahranjuje posvećenim kruhovima pripremljenima za bogoslužnu svrhu. Taj će događaj, pored ostalih, Isus koristiti u svojoj pouci, kojom opisuje istinsku vjeru i Boga iznad religijskih obreda. (čit. Mt 12, 1 – 8.) Odlazeći od tamo dolazi do Gatskog kralja, pred njim je glumio umobolesnika želeći se na taj način spasiti od izručenja Šaulu. Taj će događaj postati nadahnuće za pisanje 34. psalma, a njegova je temeljna poruka sažeta u sljedećim riječima: »Veličajte sa mnom Gospoda, i uzvisujmo ime njegovo zajedno! Tražio sam Gospoda, i on me uslišao, i izbavio me od svih mojih strahova.« (Ps 34, 3 – 4. VB)
David je zakraljen s 30 g. Kraljevao je 40 g. ispočetka na Hebronu (7 g. i 6 mj.), a potom u Jeruzalemu (33 g.). (čit. 2. Sam 5, 4 – 5.) Prepoznat je kao pošten i pravedan kralj. Imao je sedam zakonitih žena, devetnaest sinova i jednu zakonitu kćer, te više priležnica i nezakonite djece. (čit. 1. Ljet 3, 1 – 9.) Umro je u 70-toj godini života, a pokopan je u Jeruzalemu. Poznati bibličar M. G. Easton († 1894.) navodi 1015. pr. Kr. za vrijeme njegove smrti.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.