Biografije

Salomon: Čovjek pravde i pobožnosti

Ilustracija: Salomonovsko rješenje, Dore

Salomon je bio treći kralj Izraela te sin Davida i njegove supruge Bat-Šebe: 2. Sam 12, 24 ‒ 25. Djelovao je od 965.  ̶  926. pr. Kr. te ostavio velikoga traga u biblijskoj povijesti i oblikovanju starozavjetnoga bogoštovnoga sustava. Vladao je četrdeset godina, a njegov je život opisan u Svetomu pismu: 1. Kr 1 ‒ 11 te 1. Ljet 28, 5 – 2. Ljet 9.

Salomonov je značajan na društvenom planu zbog administrativnih reformirani te uspostavi dvanaest pokrajina kraljevstva po uzoru na dvanaest izraelovih plemena. Za vrijeme njegove vladavine Izrael se razvio u veliku i snažnu državu te je vladao mir. Za razliku od njegova oca vodio je mirotvornu politiku te donio društvenu stabilnost i napredak. To je bilo vrijeme najveće stabilnosti u povijesti Izraela opisano u Bibliji. Kralj je Salomon uspostavio starozavjetni bogoštovni sustav po uzoru na Petoknjižje te izgradio Hramom u Jeruzalemu koji je postao središte starozavjetnoga bogoštovlja te vidljiva nazočnost Boga na Zemlji: 1. Kr 6, 11 ‒ 13. Za razliku od Novog zavjeta u Starom zavjetu Bog je boravio među ljudima na vidljivom mjestu u Hramu, dok su Hram Božji u Novom zavjetu vjernici. Sebi je izgradio veličanstvenu palaču te proširio Jeruzalem. Iako je pred kraj svoga života izgubio srčanost za vjeru te pravio duhovne kompromise, zbog čega je kao posljedica nastupila propast i dioba njegova kraljevstva, ipak, njegov je život poticaj za promišljanje vjere i rast u spoznaji Boga: 1. Kr 11, 1 ‒ 13.

Različiti su događaji, njegova života, opisani u Svetomu pismu, oni svjedoče o njegovoj osobnosti, pobožnosti, predanju i životu s Bogom. Promotrit ćemo neke od njih.

Značajni događaji

Objava Boga u snu: 1. Kr 3, 1 ‒ 15.

Ovaj je zapis značajan jer opisuje Salomonvo prisno iskustvo s Bogom. U to je vrijeme kralj bio na početku vlasti. Još nije bio ustrojen sustav Bogoštovlja, a Hram nije bio izgrađen. Postojalo je više bogoštovnih središta na kojima su se prinosile žrtva i na taj način održavao religijski kult Prvog saveza. Gibeon je bio smješten sjevernije od Jeruzalem, na glavnomu putu, i bio je jedno od značajnijih svetišta tog vremena. Biblijski zapis svjedoči o velikom okupljanju naroda na kojemu je bio nazočan Salomon koji je tom prilikom prinio veliki broj žrtava, čak tisuću.

Gospod se objavio Salomonu u snu, te mu želio iskazati naklonost i milost. Zapis svjedoči o tomu kako je, u ponudi koju je primio od Boga, mogao traži što želi. Tada je mladi kralj pokazao visoku razinu mudrosti, odmjerenosti i postavljanja pravih ciljeva. Salomon moli Boga da mu podari razumno srce i sposobnost razlikovanja između dobra i zla, a te su odlike temelji pobožnosti. Ljudi se spašavaju po milosti Boga, ali njihovi životi odražavaju i primljenu milost ako žive određenim životnim stilom. Sposobnost upravljanja osjećajima vidljiva je u molbi: »daj mi Bože razumno srce«. Salomonov primjer pokazuje kako osjećaje treba usmjeravati zavisno od okolnosti. Razlikovanje između dobra i zla temeljna je odlika pobožne osobe koja se očituje u tomu da u pravo vrijeme i na pravi način razluči dobro od lošega.

Ova objava Boga pokazuje narav Boga: On se otkriva, obznanjuje i pokazuje te u međuodnosu s pobožnom osobom usmjerava i vodi njezin život. Objava pokazuje što je ispravan i pobožan stav: traganje za ispravnim vrijednostima i vlast nad sobom. Ovi poticaji nisu jednostavni i lako ostvarivi, a u njihovo je ostvarenje potrebno uložiti puno vremena i rada na sebi.

Salomonovsko rješenje: 1 Kr 3, 16 ‒ 28.

Jednom su zgodom došle dvije žene riješiti spor pred kraljem. Sukob je bio u tomu koja je prava majka. Rodile su obje u isto vrijeme te živjele u istoj kući, a nedugo nakon poroda jedna je nenamjerno tijekom sna legla i ugušila svoje dijete. Potom je mrtvo dijete podmetnula drugoj ženi s kojom je stanovala. Druga je prepoznala prijevaru, ali ona koja je varala nije htjela priznati što je učinila. Kada su došle do kralja tražile su da riješi njihov spor.

Budući se nije moglo utvrditi koja je prava majka, Salomon se dosjetio rješenju. Pozvao je vojnika i naložio da se dijete presječe na pola pa svaka dobije »svoj dio«. Prava je majka zaplakala i molila da se to ne učini, a lažnoj preda dijete. To je bio znak za Salomona; prava je majka dobila svoje dijete, a presuda je donesena pošteno i pravedno.

Kada se govori o salomonovskom rješenju onda se misli na ovaj događaj koji je paradigma: teško rješivog, i nejasnog slučaja. U takovim okolnostima potrebno je donijeti rješenje koje će zadovoljiti pravdu, ali i one koji su oštećeni. Iz ovog slučaja mogu se iščitati smjernice moralnog djelovanja: ono treba zadovoljavati pravdu i promicati pravičnost, na način koji će zadovoljavati interese istine. Salomon je svojim mudrim djelovanjem pokazao da se to može ostvariti. Sveto pismo jasno ukazuje odakle Salomonu mudrost, ona je dar od Boga, koju je dobio zbog ispravnog stava i poniznosti pred Svemogućim. Biblijsko razumijevanje mudrosti, vidljivo je u dobrom načinu života i djelovanja, te je dar koji daruje Bog zbog strahopoštovanja prema Njemu.

Salomonova molitva: 2. Ljet 6, 12 ‒ 7,2.

Biblija donosi više zapisa govora koje su bogobojazni ljudi upućivali Gospodu. Nastajali su u određenim povijesnim okolnostima. Većinu takovih molitava teško možemo primijeniti danas, što nije slučaj s većinom molitva u Psalmima. Sve su te molitve smjernice za razumijevanje: kako, što, koga i komu se moliti. Takovi su »govori Bogu« trajan poticaj za promišljanje i rast u spoznaji vjere, a jedan je naveden u ovomu primjeru.

Ova je molitva izrečena nakon dovršenja Hrama, koji je izgradio u sedam godina, i pokazuje kako je Salomon svoju vladavinu podredio i predao Bogu, te brinu za pitanja vjere i namjeravao svoj i život naroda podredi Bogu. Slikovito se pokazuje kako moliti: njegove riječi izgovorene su iskreno i s žarom usmjerenim Bogu. Važno je učiti da su sve molitve u Svetomu pismu upućene Bogu. To jasno pokazuje komu se treba u molitvama obraćati  ̶  jedino i samo svemogućemu Bogu. Kroz tu molitvu on potvrđuje zajedništvo, i savez koji je Bog uspostavio sa svojim narodom. Moli Boga za zaštitu u različitim životnim okolnostima i za zajednicu koja treba služiti i slijediti Boga.

U ovoj su molitvi jasno pokazane posljedice otpadništva od Boga, a to su nesreća i zlo. Jasno se pokazuje pravilo postupanje kod pogrješaka i grijeha, a to su pokajanje i priznanje Bogu te promjena stava i ponašanja. Ova je molitva i poticaj vjerskim službenicima da budu predani navještaju spasenja, služenju i životu s Bogom.

Poticaji za danas

Salomonov primjer daje poticaj vjere za današnje vrijeme. Sveto pismo realistično predstavlja čovjeka i donosi njegove dobre i loše osobine, a tako je i u slučaju Salomona.

Njegov je primjer molitve poticaj za pobožni vjernički život. Na njegovom primjeru vidimo da se Bog zanima za čovjeka, te je u doticaju s njim. Njegova želja da ima razumno srce govori o važnosti emocionalne inteligencije u životu vjernika. Htio je upravljati svojim osjećajima, razumno, ispravno i dobro. Obično se religioznost poistovjećuje s dvije krajnosti: hladna razumnost ili nekontrolirano iskazivanje osjećaja. Neki tvrde da se vjera doživljava samo srcem jer žele naglasiti osjećaje, dok drugi naglašavaju hladno i racionalno održavanje obreda i dogmi te naglašavaju razum. Istina je u sredini, a primjer Salomona usmjerava na »razumno srce«. To je upravljanje svojim osjećajima na razuman, bistar i odmjeren način što se uči cio život. Iz takovog pristupa stvara se mudro djelovanje pojašnjeno solomovskim rješenjem. Vjernici se, baš kao i svi ljudi, sučeljavaju sa situacijama u kojima kao da nema izlaza te je rješenje nemoguće pronaći. Pobožna osoba u takovim okolnostima djeluje i kroz molitvu traži pomoć od Boga, kako bi uz Božju pomoć i Njegov blagoslov uspjela pronaći rješenje i prihvatila životni izazov.

Primjer Salomonove molitve nije samo zapisi liturgijskog obraćanja Bogu, on svjedoče o tomu: što je molitva, kako se moliti, te koja je bit molitve. Dakle: molitva je obraćanje ili govor Bogu, te je sastavni dio duhovnosti osoba koja traga za milošću i želi temeljiti svoj život na božjemu blagoslovu. Obično se molitva doživljava kao dio religijskog obreda predviđenoga samo za posebne prilike. To je samo djelomično točno jer molitva kao način komunikacije s Bogom može biti sastavni dio života svakog vjernika te prožimati cjeli dan i prati u različitim okolnostima života: obitelj, posao, škola itd. Molitva je stanje uma i srca u kojemu osoba pronalazi: utjehu, poticaj, smjernicu, ispunjenje i smisao za život. Molitva treba biti usmjerena Bogu; koji ljudima iskazuje milost, ljubav i praštanje zbog svega onoga što je učinio Gospodin Isus Krist. Dakle, veće nam Stari zavjet opisuje Boga kao milostivog i dobrostivog spremnog slušati: takav je Bog Biblije. On je iznad stvorenja i Stvoritelj svega, i zato treba imati strahopoštovanje prema Njemu.

Današnje društvo naglašava važnost osobe, njezinog identiteta i slobode, ali takove ideje su vidljive i u Svetomu pismu. Bog ne spašava bezličnu skupinu nego osobu. Zato je potrebno naglasiti pojedinca, njegova prava, obveze i slobode. Ipak postoje i negativne tendencije, tako danas svako želi biti »središte svijeta«, ljudi su više nego prije sebeljubni, isključivi te traže i misle uglavnom u »prvomu licu«. Ovakvo ponašanje vidljivo je: u porastu religijskih skupina koje naglašavaju individualnu egom hranjenju religioznost te antropocentrično bogoslužje, devijantnosti u društvenoj zajednici, porastu kriminala, okrutnog nasilja pojedinaca, gubitku empatije za ugrožene pojedince i skupine itd. Salomon je imao sličnih izazova, zato je potaknu izgradnju Hrama te pod Božjim vodstvom objedinio i ujedinio bogoštovni sustav.

Osobna pobožnost bitan je dio vjerskoga života, ali bez zajedništva s drugim vjernicima, vjernik se ne može pravilno duhovno izgrađivati. Zato je potrebno sudjelovati u Bogoštovlju i životu zajednice vjernika tj. Crkve. Njegov primjer potiče da živimo: iskreno, predano i stvarno pred Bogom. Netko će pomisliti da je ova izjava protuslovna, jer ako Bog sve zna kako se može pred njim biti neiskren. Bog sve zna, svugdje je nazočan, svemoćan je baš zbog toga ne treba biti glumac pred Bogom jer sve ono što je napravljeno u nadi da bude prikriveno biti će razotkriveno pred Bogom. Zato je potrebno biti iskren u duhu, znati da je Bog taj koji sve vidi, te pred Bogom trebamo biti iskreni i otvoreni.

Salomonov je primjer poticaj i upozorenje: 1 Kr 11. Pri kraju svoga života, zbog okolnosti koje je stvorio, njegova je vjera u Boga popustila te je počeo praviti duhovne kompromise. Upozorenja ali i poticaji sastoje se u tomu da treba: promatrati svoju vjeru i život s Bogom, promišljati, djelovati te živjeti životom vjere. Molitveno, razumno, osjećajno i stvaralački sučeliti se i rješavati sve izazove života.

Autor: Branimir Bučanović