Biblijski nauk i pogledi

Oče naš: Molitva koja otvara nebeska vrata!

Molitva Gospodinova: Oče naš

»Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.« (Jer tvoje je kraljevstvo sila i slava zauvijek. Amen!) Matej 6, 9 ‒ 13.


Na dva mjesta u Evanđeljima nalazima zapis molitve koja se naziva Oče naš: Matej 6, 9 ‒ 13 i Luka 11, 2 ‒ 4. Gospodin je Isus Krist učio moliti svoje učenike, to je činio poukom i primjerom, a naznačeni biblijski navodi ukazuju na to. Zapis je iz Mateja pouka koju je Gospodin prenio u »Govoru na gori«. Luka zapisuje poduku o molitvi koju Isus daje nakon što je, vjerojatno, u samoći molio. Ova je molitva slična ali je nastala na drugom mjestu, a povod je te poduke zamolba jednog učenika da ih pouči o tomu kako moliti.

Na temelju evanđeoskih i ostalih primjera iz Biblije, o molitvi se može zaključiti slijedeće. Molitva je govor Bogu i razgovor s Bogom u cilju: molbe za pomoć, iznošenja misli, razmišljanja, osjećaj, žalosti, radosti te slavljenja Stvoritelju. To se čini u obliku: molbe, zaziva, zahvale, slavljenja, razgovora. Molitva treba biti iskren te istinit govor Bogu, valja znati da se obraćamo Stvoritelju, a ne umišljaju, a poniznost je pred Bogom ključna. Molitva je disanje duha, a bez nje nema duhovnog života. Molitva je odraz duhovne inteligencije, a ljudi koji redovito mole su istinski vjernici s bogatim duhovnim i misaonim svijetom.

Molitva Oče naš služi kao smjernica i pomoć za molitvu, otkriva bitne dijelove molitve, to je i molitva koja se može izgovarati riječima kako je poučena od Isusa. Zanimljivo je kako se Bog oslovljava i gdje ga se »nalazi«. Isus Boga oslovljava sa Oče. U izvorniku to je i.m.r. patēr i koristi se za Boga. Imenica se je koristila za roditelja, osobu s visokoga položaja, a u Evanđelju se pripisuje Bogu. To upućuje na Boga stvoritelja koji je blizak čovjeku, a kršćanstvo je po tomu posebna vjera. Bog nije samo moćni Stvoritelj, sveznajući Bog, onaj koji stvara i ispravlja nego blizak i prisan Otac svoga stvorenja. Bog je na »nebu«, a time se ističe njegova veličina i odvojenost od stvorenja. On je iznad svega živoga i neživoga.

Božja imena govore o naravi i biti Boga, u Svetom pismu ih ima više. Ako se uzalud spominju, psuju, proklinju ili ismijavaju znači da se Boga obezvređuje, a to dovodi do kazne i prokletstva, te je pokazatelj poganštine, bezvjere i bogohulja. Zbog toga se Božje ime nikada ne smije uzalud izgovarati, psovati ili na neki drugi način ponižavati. Dio molitve »sveti se ime tvoje« potiče na: veličanje, slavljenje, blagoslivljanje Božjeg imena u molitvi. Dakle, dozvoljeno je i poželjno u poniznosti i molitvi spominjati Boga te izgovarati njegovo ime, odnosno svetiti i slaviti ga!

Kraljevstvo Božje je duhovna i društvena kategorija. Društvena se očituje djelomično, u kršćanskim načelima vidljivim u životu i pravnom sustavu europske i svjetske civilizacije, a u potpunosti će se očitovat nakon Kristovog ponovnog povratka. Duhovnu dimenziju treba naglasiti jer ona pomaže da se Božja vladavina očituje i danas. Potrebno je moliti za vladavinu Boga. Kralj je onaj koji vlada nad određenim područjem, a kraljevstvo je područje njegove vlasti. Ljudi su dio Božjeg kraljevstva sam ako On vlada njihovim životima, a oni koji su dio Božjeg kraljevstva pripadaju Njemu. Duhovna je kategorija vidljiva kroz duhovnu obnovu i novi život koji se očituje u ljudima. (čit. Ivan 3, 1 ‒ 21.) Zbog toga bi trebalo moliti i biti otvoren da Bog vodio život vjernika i blagoslivlja našu domovinu Hrvatsku.

Nažalost malo je od Božje volje ostvareno na Zemlji, a za to je odgovoran čovjek. Bog je uspostavio pravedne zakone, i predao evanđeosku poruku ‒ koje čovjek ne poštuje. Ratovi, društvene nepravde, netrpeljivost, mržnje i terorizam odlike su današnjega društva, a sve je to suprotno Božjoj volji. Božja je volja: mir, pravednost, pravda, blagostanje, sreća, napredak i život s Njim. Dakle, osobni i društveni blagoslov.

Isus je poučio »Kruh naš svagdanji daj nam danas!« Moliti za materijalne potrebe je ispravno, a njih treba vjerom primati i radom ostvarivati. Bez predanog rada nema napretka, a bez posvećene molitve blagoslova, zato je bitno načelo »moliti i raditi«. Molitva je za materijalno imánje povezana s predanim, upornim radom u kojemu čovjek skrbi za svoje i potrebe obitelji, te pomaže društvenoj zajednici kroz plaćanje poreza.

Svaka je osoba iskusila povrede, ponekad ih zadaju najbliži, njihove su najteže jer pogađaju najdublje. Poremećeni međuljudski odnosi često stvaraju sukobe i nepraštanje, te želju za osvetom. Gospodin Isus – najveći duhovni psiholog i pedagog – o otpuštanju uči: »Opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!« Kad otpuštamo onda se duševno i duhovno rasterećujemo, Bog i nama otpušta naše grijehe. Zamislimo čovjeka koji je osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Nakon dugo vremena uprava mu smanji kaznu zbog dobrog vladanja. Javlja mu se veliko olakšanje nakon što je primio vijest, još veće nakon što je otpušten iz zatvora. Za njega je sve drugačije, a u biti ništa se nije promijenilo jedino je on otpušten-oslobođen. Glagol grč. apfiēmi koji se rabi za hrv. otpustiti mogao bi se usporediti s navedenom usporedbom. Loše misli, osjećaje i negativnosti treba otpuštati i slati na daleka »putovanja«. Ona se ne zaboravljaju jer ostaju dijelom pamćenja ali se stav prema njima mijenja, iz ljutnje i mržnje nastupa otpuštanje, praštanje i smirenje. Što više otpuštamo lakše praštamo!

Iskušavani vjernik postoje prokušan – pod uvjetom da u kušnji ostane i opstane – te biva izgrađen, učvršćen i ojačan dragocjenim duhovnim i životnim iskustvom. Sve je to dio života vjere kroz koje Bog vodi. Zbog toga valja moliti, vjerom primati, u pamet prizivati: »Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla!«


Autor: Branimir Bučanović

VIDEO: Biblijska poruka Oče naš 5′

Ilustracija: Kruh naš svagdašnji daj nam danas