Théodore de Bèze bio je poznati: reformator, bogoslov, pravnik, profesor i pastoralni službenik Reformirane crkve u Ženevi. Rođen je 24. lipnja 1519. u Vézeley, Burgundija Francuska.
Majka mu je umrla kada je imao tri godine, a brigu o njemu preuzima njegov ujak, koji mu je pomogao u odgoju i kasnijem obrazovanju. Ujak je bio odvjetnik, i osigurao mu je vrhunski odgoj i obrazovanje. Završio je pravni studij Sveučilišta Orleans (1539.), te kasnije nastavio studij književnosti, a to će se pokazati kao velika prednost u njegovoj službi. Značajan trenutak u njegovu životu bilo je obraćenje Bogu tijekom teške bolesti. Obraćenje Bogu koje je dovelo do duhovne obnove ostaviti će trajan pečat u njegovu životu. Vjera u Boga biti će mu svrha života, a promicanje biblijskog nauka životno poslanje. Godine 1548. otišao je u Ženevu te se, zajedno sa Calvinom, predao pozivu za službu Bogu, i ostao vjeran službenik evanđelja i Kalvinov suradnik. Nekoliko godina je putovao Europom i zagovarao kršćansku reformaciju.
Zajedno sa Calvinom organizirao je Ženevsko sveučilište (1559.), te ondje bio prvi rektor. Bio je odličan poznavatelj latinskog i grčkog jezika, te imao plodnu učiteljsku i propovjedničku službu. Drži ga se za jednog od značajnijih teologa reformacije, i najvećega reformiranoga teologa. Pronašao je kodeks Novog zavjeta, tzv. Codex Beze koji sadrži Evanđelja i Djela apostolska, a potječe iz 4. st. po. Kr., koji je danas u vlasništvu Sveučilišta Cambridga. Radio je na prevođenju i uređivanju (1561.) Psaltira, na francuski jezik, koji je započeo Clément Marot. To je uređena pjesmarica za kršćansko bogoštovlje, s prevedenim, prepjevanim i uglazbljenim psalmima za Bogoštovlje.
Nakon što su, rimski plaćenici i špijuni, u Francuskoj organizirali stravičan pokolj nad reformiranim kršćanima tzv. Bartolomejsku noć (1572.) počinje promicati teologiju otpora prema tiranskoj vlasti koja: zlostavlja, proganja i ubija svoj narod zbog vjere u Boga. Reformirani kršćani će, u većoj mjeri, prihvatiti taj koncept koji će potaknuti i pomoći razvitku demokracije te rušenju tiranskih totalitarizama (inkvizicija, fašizam, komunizam). Bèza je jedan od začetnika modernog oblika demokracije i zaštite prava građana kako ih se danas razumije i primjenjuje.
Imao je bogatu i dugačku pastoralnu službu. Nakon smrti Calvina, bio je predsjedavajući župnik u Ženevi te vodio i poučavao mnoge vjernike i pastoralne službenike. Bèza je smireno u vjeri usnuo, sa 86. godina na Dan Gospodnji, u Ženevi 23. listopada 1605. Svoju zemaljsku utrku je završio nakon 57 godina službe, i 40 godina bračnog zajedništva za Claudine Denosse, te se preselio u vječnost svomu Spasitelju kojega je veoma volio i u kojeg je vjerovao.
Autor: Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.