»Ali je Noa našao milost u očima Gospodovim. Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio!« Post 6, 8 ‒ 9.
Biblijski zapis o Noi izravno je povezana sa stanjem starozavjetnoga društva u kojemu je živio. (čit. Post 6, 11 ‒ 13.) Društveno okružje i stanje naroda moglo bi se opisati kao: koruptivno, amoralno s poremećenim sustavom vrijednosti i otpadništvom od Boga; promicanjem i življenjem bezvjere te iskrivljavanjem vjere u Boga. Bio je rasprostranjen amoralni način života do te granice da su anđeli (Sinovi Božji) općili s čovjekom, a to je biblijski opis za krajnje izopćeno društvo. Lopovluk je bio rasprostranjena pojava na svim društvenim razinama, te je bilo stalnoga iskrivljavanja i obezvrjeđivanja vjere u Boga. Možda bi netko pomislio da se od doba patrijarha nije puno promijenilo u biti čovjeka, i bio bi u pravu!
Noa je opisan kao izuzetna osoba (Post 6, 9), u izopačenom duhovno-društvenom okružju on je čuvao i očuvao vjeru. Odlikovale su ga duhovne i moralne osobine. Opisan je kao: pravedan (pobožan, drugi hrv. prijevod), neporočan (besprijekoran, drugi hrv. prijevod), čovjek vjere i prisnog odnosa s Bogom ‒ s Bogom je hodio!
U Svetom pismu pojavljuju se osobe koje su opisane kao izuzetne zbog svog odnosa s Bogom pa se ističe, baš kao i kod Noe, da su s Bogom hodali. Glagol hodati (heb. havlak) podrazumijeva i određeni način života te svjetonazor. Noa je uzor zbog svjetonazora. On je imao blizak ‒ duhovni odnos s Bogom koji bi se mogao opisati kao život dvije bliske osobe, pr. muža i žene. Izrazom ‒ hoditi s Bogom ‒ želi se naglasiti pobožnost i podložnost, ujedinjenost te blizak odnos s Bogom.
Bog nije bio zadovoljan stanjem društvene zajednice toga doba i odlučio ju je uništiti. Odgovornost za nesreću leži na čovjeku koji je: upornim, tvrdoglavim i izopačenim ponašanjem potaknuo Božji gnjev. Iako ljudi tada još nisu imali jasno objavljenu Božju volju (Deset Božjih zapovijedi) ćudoređe im je bilo poznato kroz savjest. Ipak su sustavno i strastveno narušavali i obezvrjeđivali Božji vrijednosni sustav i navlačili Božji gnjev na sebe. Povlačeći poveznicu s današnjim vremenom ističu se slični problemi. Pojedinci, ukopani u sekularne rovove, nasilno i strastveno izvrću Božji sustav vrijednosti te nameću ideologiju suprotnu jasno objavljenoj volji biblijskoga Boga. Potrebno je podsjetiti i upozoriti ‒ čovjek može protiv Boga koliko hoće; ali ne i dokle hoće! Prije ili kasnije Božja presuda se čuje ‒ nekima na osudu, a drugima na spasenje!
Središnji događaj Noina života bio je zadatak kojega je dobio od Boga, trebao je izgraditi korablju. Bog mu je dao uvid u svoju volju, a on ju je prepoznao i poslušao (Post 6, 14…). Korablja: ogroman drveni brod na tri kata, s vratima i prozorom. Građen je od drveta grofera (vrsta čempresa), dimenzija: 300 x 50 x 30 lakata (135 x 22,5 x 13,5 m), obložio ju je smolom. Brod je gradio dugi niz desetljeća, a nakon što je dovršena sa njim je ušla supruga, sinovi (Šema, Ham, Jafet) i tri snahe (ukupno osam ljudi), te parovi odabranih životinja. Nakon toga počinje padati dažd (pljusak) četrdeset dana, vode su vladale zemljom stotinu i pedeset dana, u korablji su proboravili četiri stotine četrdeset i tri dana.
Koja je poruka zapisa Općeg potopa? Poslušnost Bogu je najvažnija ‒ duhovna odlika ‒ čovjeka o kojoj ovisi život i smrt, u doslovnom smislu te riječi. Neposluh Bogu vodi u propast i nesreću, te vječnu smrt i otpadništvo. Poslušnost Bogu vodi u blagoslovljen život i vječnu radost s Bogom, a Noa je odličan primjer poslušnosti. Pokazuje spremnost na života s Bogom, te provođenje Božje volje unatoč: izazovima, i neprilikama života. Uči da valja biti spreman na život s Bogom, a to navodi i na pitanje naše spremnosti života s Bogom. Je li vjera usputna ili središnja i odredišna stvar života? Predstavlja li ona naš temeljni identitet? Budimo jasni i otvoreni do kraja, vjera u Boga treba biti odredište i središte života! Oni koji vjeru doživljavaju kao »usputnu stanicu« ili samo nedjeljnu djelatnost, trebaju što prije početi mijenjati stavove! Vjera daje pravi i puni smisao života ‒ živi se, doživljava i proživljava svakodnevno! Nije »usputna stanica«, nego odredište životnoga putovanja. Pomaže otkrivati pravi put kojim ići te kako imati osmišljen život.
Savez Boga s čovjekom izuzetno je bitna odrednica biblijskoga nauka. Primjera ima više: sa Abraham, Mojsijem, Izraelom, Davidom… U Gospodinu Isusu Kristu je: najveći i konačni ‒ Novi zavjet, to je Savez po Kristu, a znak je Krštenje i Večera Gospodnja. Upućuje na nadu, radosno iščekivanje Kristova povratka i konačni sud. Postoje filozofsko ‒ ideološke škole koje tvrde kako je Bog hladan i udaljen od čovjeka; drugi bi ga rado »izbacili« iz društva i srca čovjeka. Jedni to čine vulgarno-nasilnim metodama (sekularisti, ateisti, marksisti, itd.), ili rafiniranim metodama (deisti, materijalisti, modernisti, itd.). Na tragu navedenog su i pseudoznanstvene ideologije koje predviđaju kraj Boga. Obmane su nazočne od kada je čovjeka i biti će ih dok ga bude, ali ne treba nasjedati ili slijediti prijevaru! Biblijski savezi pokazatelji su Božje milosti, ljubavi i bliskosti, te susreta Boga s čovjekom. Budimo jasni ‒ Bog objavljuje volju, pokazuje milost, i oprašta grijehe čovjeku te ga poziva sebi! Savezi su putokaz spasenja, a sastoje se od blagoslova za vjernost, te prokletstva za nevjeru i neposluh. Začetnik je Bog, a obredi (pr. Krštenje, Večera Gospodnja) pokazatelj odnosa s čovjekom i primljene milosti.
Savez s Noom (čit. Post 9, 9 ‒ 17), koji je predstavnik novoga svijeta, temeljen je na obećanju kako Bog više neće uništit svijet s potopom! Znak tog saveza je duga ‒ znak mira tj. pomirbe s Bogom. Svaki puta kada se pojavi duga valja se spomenuti saveza kojega je Bog sklopio s Noom tj. čovječanstvom kako neće biti općeg potopa koji bi uništio uljudbu. Danas se znak često zloupotrebljava od gay i tzv. liberalističkih krugova koji koristeći ovaj znak promiču sustav vrijednosti koji je suprotan Bogu, označen kao izopačen i neprihvatljiv. To je bogohulno jer promiče ono što je izopačeno. Valja podsjetiti da su Sodoma i Gomora, koje se javljaju kasnije, bili uništeni zbog naširoko prihvaćenog promicanja i prakticiranja izopačenosti. Oni koji ‒ pod izlikom kršćanstva ‒ promiču ovaj oblik ideologije i života apologete su antikrista i sljedbenici sotone, te izgubljene duše! Potrebno je naglasiti da Bog voli i prihvaća čovjeka, u tom smislu i vjernici prihvaćaju ljude ali ne grijehe i grješne navade. Ne može se zbog tzv. tolerancije laž proglasiti istinom ili izopačenost prihvatljivim ponašanjem. Bog je spreman oprostiti grijehe i poziva čovjeka na obraćenje. Njegova ljubav je velika, milost ogromna, on je i dugotrpljiv. Bog poziva čovjeka da se obrati i odbaci tj. odbacuje sve ono što je suprotno istini. To je duhovni proces koji traje cijeli život. Poziva na savez mira i pomirbe, na zajedništvo sa Stvoriteljem!
Noa je ‒ kanonski uzor ‒ za nasljedovanje. Pokazuje i potiče na: hod s Bogom, poslušnost Stvoritelju, život prožet vjerom, te molitvu usmjerenu jedino Bogu i nikomu drugomu!
Molitva: Gospodine Bože neka milost i dalje bude nad tvojim narodom. Očuvaj ga od kušnji i prijevara koje možda izgledaju suvremeno, ali su u svojoj naravi »već viđeno«, u tvojoj Riječi objavljeno. Neka milost bude nad čovjekom, a mudrost u životima onih koje si pozvao u svoje Kraljevstvo ‒ tvoju Crkvu. Molimo te blagoslovi Hrvatsku i sve građane, kako bi svjetlo spasenja zasjalo u srcima svih. Amen!
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.