»Revnovao sam veoma gorljivo za Gospoda nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život!« 1. Kr 19, 14 (KS) (Čit. 1. Kr 19, 1 ‒ 18.)
Ilijino putovanje i susret s Bogom u središtu je pozornosti, a biblijsko i povijesno okružje zanimljivo. Bog je veličanstveno djelovao kroz njega. On je navjestitelj poruka i prenositelj Gospodnjih čuda.
Uloga je proroka bila podsjećati Narod Božji na svrhu i razloge postojanja na Zemlji, a koju su oni često zaboravljali. Trebali su slaviti i veličati Boga svoga Stvoritelja, te ga vjerno slijediti; oni su često odlazili u lažna i kriva štovanja te pravili kompromise s vjerom u Boga. Predavali su se, podavali i prepuštali različitim idolopokloničkim kultovima i sustavima. Mnogi svećenici, duhovni pastiri i proroci bili su na otpadničkom putu. Slično kao i u današnje vrijeme u kojemu se pojedinci, u društvenim strukturama moći, natječu u promicanju poganštine, urušavanja i rušenja vjere. To je upozorenje i poziv da budimo kao svjetionici i ne pokleknemo pod pritiscima sekularnoga svijeta i bezboštva te ne dopustimo praznovjerju i bezvjeri da ispuni duh. Jer kada se to dogodi postajemo tama, a kada tama prožme srce to je siguran put u propast.
Ilija prima upozorenje od Izabele, supruge Ahaba (sedmi kralj Sjevernog kraljevstva-Izrael, kraljevao u Samariji 22 godine), koja poručuje kako će ga ubiti. Kraljevska svita je promicala bezbožnički sustav vrijednosti i vodila narod u propast. Ahab je sinkretizam prihvatio od Izabele, a u promicanju predano ustrajavao te ga nametao na podanike. Ilija je uspio uvjeriti mnoge kako su proroci Izabele i Ahaba lažni te promiču ono što je suprotno Istini. U sukobu koji je narastao savladao je većinu, a kraljica je odlučila osvetiti se i ubiti Božjega čovjeka. Poslana je potjera s jednim zadatkom ‒ pronaći i pogubiti proroka!
Bježeći pred kraljevskim egzekutorima odlazi u Ber Šebu, koja se nalazila se na području Južnog kraljevstva-Juda i nije bila u vlasti Ahaba, ali ga kralj i tamo proganja. Tamo mu se Gospodnji anđeo. Kao mnogima do tada, u teškim okolnostima, Bog šalje nadnaravnoga pomoćnika. Od njega dobiva pomoć i naputak te kreće dalje, i putuje četrdeset dana do Božjeg brda ‒ Horeb. To je mjesto Božje objave Mojsiju i predavanja Deset zapovijedi. Mojsije je tamo boravio u slavi Gospodnjoj, pa je i to poveznica ova dva biblijska velikana.
Na Horebu boravi u pećini, tamo se događa upečatljiv susret, a takve su i poruke. U samoći i skrivenosti čuje Gospodnji glas, započinje razgovor iz kojega se iščitava narav Boga koja se često ne uočava. Naime, prečesto se »boga Starog zavjeta« prikazuje okrutnim i osvetničkim, a »boga Novog zavjeta« milostivim i punim ljubavi, pa na kraju ispada da je bog shizofrenik. Naglašavamo: isti je Bog Starog i Novog zavjeta, nema dva boga niti je Bog rascijepljen u sebi. Bog »Biblije« je jedne biti u tri osobe (Otac, Sin, Duh Sveti): milostiv, pun ljubavi i praštanja, pravedan itd. kako u Starom tako u Novom zavjetu. Bog komunicira s čovjekom, a na ovom primjeru to je slikovito prikazano. Ne sa svima, svugdje i svagda jer se objavljuje kada hoće, a na čovjeku je da se ponizi i prihvati poziv. Osluškujući glas Gospodnji čovjek dobiva blagoslov u životu. Iz toga dolazi poticaj da osluškujemo »Gospodnji glas«, tražimo »Gospodnje lice«, živimo s Gospodom, dopuštamo i otvaramo se za njegovo djelovanje. Gospodin postavlja pitanje, Ilija odgovara te svjedoči o proširenoj bezvjeri i otpadništvu, uvjeren da nitko ne ide Božjim putem. Čak su i svećenici, proroci i pastiri zašli s puta Istine te se, zbog svoga interesa, predali promicanju laži. Kroz prirodne pojave (vihor, potres, oganj) najavljuje se objava, a Bog se javlja u tihomu povjetarcu. Bog blagoslivlja i kroz blagi lahor izgovara svoju riječ, daje poruku. Božja riječ je moćna i kada dođe čovjeku istinski ga obnavlja u duhu, a može se čuti i danas! Bog progovara i duhovno obavlja kroz Duha Svetoga kojega je stavio u srca vjernika. Razgovor Ilije s Bogom je u biti molitva. Blagoslovi kao posljedica duhovnog života vidljivi su i danas u životima vjernika. Bog najjasnije progovara onda kada se pred njim »pregibaju koljena« te kada se čitaju i promišljaju poruke »Svetoga pisma«.
Jesmo li spremni svakodnevno živjeti vjeru u Boga? Jesmo li spremni biti na putu istine, braniti ju do kraja? Ilija je bio spreman i predan Istini, a taj poticaj stoji i nama danas. Po mnogo čemu ovo vrijeme je slično onomu u kojemu je živio Ilija. Ljudi radije idu širokim putem iako on vodi u duhovnu propast; zato je potrebno ustrajati na putu spasenja, biti svjetionik Božjih istina te ih promicati u društvu.
Na kraju istaknimo Gospodinovu poruku: »Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sva koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.« 1. Kr 19, 18. Bog progovara i poručuje kako unatoč tomu što velika većina nije na putu vjere, ipak ima onih koji jesu. Bog ima svoj narod čak i tamo gdje tako ne izgleda. Upozorenje je i za danas: nemojmo misliti kako smo samo mi ispravni, ne ograničavajmo Boga našim stajalištima ili iskustvima. Bog podiže sebi vjernike, one koji će slaviti njegovo ime. Budimo ustrajni i predani u slavljenju Boga, te radimo i gradimo Božje kraljevstvo!
Molitva: Svemogući Bože zahvaljujemo za tvoju Riječ biser duhovnosti i tvoje objave u našemu životu koju ne želimo izgubiti. Molimo te neka bude bliska našim srcima, a ne samo nadohvat rukama. Molim prosvijetli nas kod proučavanja tvoje riječi kako bi objava sijala u srcima. Molimo pomozi da živimo život vjere, koji se temelji na »Svetom pismu«. Neka evanđeoska-radosna vijest živi u našim srcima po djelovanju Duha Svetoga. Po živoj utjelovljenoj Riječi našemu Gospodinu Isusu Kristu. Amen!
Autor (tekst i fotoilustracija): Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.