Isusove kušnje

»Četrdeset dana je ostao u pustinji i sotona ga je napastovao. Boravio je među divljim životinjama, a služili su mu anđeli.« Mk 1, 13. (HBD)

Evanđelisti Matej (Mt 4, 1 ‒ 11), Marko (Mk 1, 13) i Luka (4, 1 ‒ 13) opisuju: četrdeset dana posta, kušnje od đavla, duhovnu obnovu i pripremu Gospodina Isusa Krista prije stupanja u službu propovjednika evanđeoske-radosne vijesti. Veći se dio događa u pustinji (nedaleko donjeg toka rijeke Jordan), a jedan dio u Jeruzalemu, nakon krštenja od Ivana Krstitelja.

Vrhunac su tri kušnje nakon četrdeset dnevnoga posta. Uočljiva je povezanost s četrdeset godina putovanja Izraela kroz pustinju prema Obećanoj zemlji. Njihovo putovanje traje dugo, a mnogi posrću i padaju pred kušnjama za koje su sami odgovorni. Isusove kušnje su od đavla, on ih pobjeđuje i daje primjer kako se oduprijeti zlu.

Glagol hrv. iskušavati, od grč. pirazō, ima nekoliko značenja, koja nisu uvijek negativna: vidjeti može li se nešto ostvariti; poticati djelovanje kako bi se vidjelo što tko misli, koje su osobine, kako će se ponašati, a to može ići u dobrom smjeru (učvršćivanje duše i duha) ili lošem smjeru (iskušavanje nečije vjere, karaktera, morala u cilju pokleknuća i otpada). Izvori kušnje su različiti, ako vode uništenju vjere u Boga dolaze od đavla. Kada ih Bog dopušta ili daje imaju za cilj utvrditi vjeru i ojačati vjernika, u tomu leži bitna razlika između dobre i loše kušnje. Isusova kušnja je slojeviti prikaz izazova koji se javljaju čovjeku, te putokaz kako im se oduprijeti. Izvor je đavao koji ima za cilj: obezvrijediti, razvodniti, posvjetovati i na kraju uništiti vjeru u Boga. Promatrajući iskušenja na takav način nameće se zaključak: današnje doba ima poveznicu s Kristovim vremenom.

U prvoj kušnji đavao napada Isusovu osobnost ne bi li se odrekao vjere zbog materijalnoga: »reci da ovo kamenje postane kruhom«. Danas je, također, briga za materijalno glavni pokretač i kušnja čovjeka. Unatoč materijalnom imànju čovjek današnjice je prazan i robuje kumirima svijeta: materijalizmu, karijeri, ideologijama itd. Zar današnje vrijeme ‒ koje nudi konzumerizam kao religiju ‒ nije od istog nadahnuća kao Isusova kušnja? Gospodinov je odgovor za čovjeka današnjice: »Ne živi čovjek samo o kruhu!« Duboko, a opet svima shvatljivo poručuje: postoje veće vrijednosti od brige za materijalno! Poruka je to čovjeku današnjice, koji u potrazi za srećom i vječnim vrijednostima nastoji pronaći smisao u prolaznostima.

Blještavilo svijeta nastoji zabljesnuti čovjeka do te granice da mu postane kumir kojemu se klanja i koji je središte njegova života. Ako je središte i smisao života svjetovno i prolazno onda je to i božanstvo kojemu se klanjamo. Isusova poruka: »Pisano je: ‘Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« upućena je onima koji se rado klanjaju onome što donosi dobit, pa makar to vodi i u duhovnu propast. Bogu se treba klanjati, vjerovati i samo njega slijediti. Imati Gospoda u središtu života, živjeti s njim svaki dan, a ne samo povremeno i kada je to u interesu poruka je druge kušnje kroz koju Gospodin potiče ‒ Bog treba biti putokaz i konačno odredište života!

Kušnja je u Jeruzalemu zanimljiva, i povezana s današnjim vremenom. Mnogi iskušavaju Boga svojim zahtjevima i željama. Koliko se puta može čuti: »Vjerovati ću ako mi Bog ispuni… Biti ću vjeran Bogu ako…« itd., čovjekov ego toliko je velik pa si uzima za pravo Bogu uvjetovati, zahtijevati ‒ iskušavati ga! Moćna je Isusova riječ: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Iz nje proizlazi poticaj: predano, ustrajno i bez uvjeta slijediti Gospodina ‒ onako kako Bog želi i određuje! Kada dođemo do takove vjere u kojoj je Bog središte, a naš život predano nasljedovanje ‒ Bog postaje vodič i konačno odredište!

Potrebno je uočiti i važnost Svetoga pisma, u svim kušnjama Gospodin odgovara »Pisano je! Rečeno je!«, tj. zapisano u Bibliji. Ovaj dio se često zaboravi u »metodama i mudrostima« kojima smo svakodnevno izvrgnuti. Ne odbacujući dobrobiti koje donosi znanje iz različitih područja života, onoga trenutka kada oni postaju duhovni vodiči kušnja pobjeđuje. Gospodin koristi Sveto pismo u duhovnom ratu, njime se brani od napada zloga, ono mu je duhovni vodič. Biblija je potrebna Sinu Božjemu, a koliko više nama. Isus poznaje Sveto pismo i valjano ga koristi, a to je poticaj za nas danas!

Isusova kušnja nije samo biblijski zapis i događaj, to je izvanvremensko svjedočanstvo, poticaj za nasljedovanje, snažna poruka nama kako se sučeliti i nadvladati iskušenja koja vode na put propasti!

Autor: Branimir Bučanović