Biblijski nauk i pogledi

Zmija: Biblijska simbolika



Na Zemlji postoji oko tri tisuće i četiri stotine vrsta zmija  od kojih je oko šesto otrovnica. Kod većine ljudi razmišljanje o zmiji stvara neugodne osjećaje, a mogućnost susreta izaziva strah, za koji neki drže da je duboko usađen u čovjeka. Ovaj članak pojašnjava višeznačni biblijski simbol zmije.

Prvi čovjekov susret s kušnjom koja ga je dovela do duhovnog pada i otpada od Boga opisan je u, starozavjetnoj i prvoj biblijskoj knjizi, Postanku 3, 1 – 5. To je susret s kušačem koji je doveo do odbacivanja Božjeg vrhovništva i objave te duhovnog pada, a u kojoj je zmija personifikacija Sotone: kušača i zavodnika koji navodi na duhovni pad i otpad od Boga. Poruka je ovog zapisa da je čovjek –  zbog svoga neposluha Bogu – zaveden i pao u grijeh zbog kojega je došlo do raskida izravnog odnosa s Bogom.

Prije nego su Izraelci krenuli na put iz Egipta prema Obećanoj zemlji, zbog faraonove nepopustljivosti, Bog je poslao deset zala. Prema Božjem nalogu Mojsije je pokazao Božju moć pretvarajući svoj štap u zmiju. Taj je čin trebao potvrditi Egipćanima da je Bog odabrao i poslao Mojsija izvesti Narod iz sužanjstva: čit. Izlazak 4, 3 – 5. Budući faraon nije prihvatio Božje znamene stiglo je deset zala na Egipat.

Nedugo nakon što su Izraelci izašli iz Egipta počele su razne kušnje. Jedna od njih je opisana u Brojevima 21, 4 – 9. Izraelci su bili nezadovoljni te počeli rogoboriti protiv Boga i Mojsija: Božjeg poslanika pozvanog da vodi Narod iz sužanjstva u slobodu. Bog je poslao smrtonosne zmije koje su napale Izraelce. Nakon što su uvidjeli svoju pogrešku, pokajali su se i molili Boga za pomoć, a Bog je dao odgovor u zanimljivom simbolu. Mojsije je, po Božjem nalogu, napravio mjedenu zmiju koju je postavio na štap, a svi koji su bili ugrizeni od zmije bili bi iscijeljeni nakon što bi pogledali u mjedenu zmiju.  Ovaj biblijski događaj donosi i duhovne poruke. Upozorava vjernike da ne sumnjaju u Boga, jer Bog može i najteže životne okolnosti okrenuti na dobro. Molitva Bogu je jedini put duhovnog blagoslova, a biblijska mudrost uči da se samo trojednom Bogu i nikomu drugomu treba moliti. To je ujedno pouka vjere i povjerenja u Boga, jer kao što je pogled na mjedenu zmiju donio iscjeljenje tako je pogled vjere na raspetog Sina Božjega put čovjekova spasenja: “I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji, da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni.” (Iv 3, 14 – 15.) Znak se mjedene zmije koristi i u medicini, a skriva bogoduhnu objavu.

Jeremija, starozavjetni prorok, je izrekao više Božjih poruka Izraelcima zbog njihova otpada od vjere i odlaska od Boga.  Kroz te poruke razotkrivene su duhovne devijacije: otpadništvo, krivoštovlje, idolopoklonstvo, ikonopoklonstvo, napuštanje saveza s Bogom; i to svih društvenih slojeva: kraljeva, knezova, svećenika, proroka i naroda. Zmije otrovnice (Jer 8, 17) se koriste kao slika i poruka upozorenja i kazne; to je Božja prijetnja zbog duhovnog otpada onih koji su dio saveza s Bogom.

Isus je svojim učenicima dao nalog da navještaju Radosnu vijest: evanđeosku poruku spasenja, i obećao da će ih povremeno pratiti nadnaravni znaci, a među njima i vlast nad zmijama (čit. Mk 16, 15 – 18). Na ovo se nadovezuje primjer iz službe apostola Pavla (čit. Dap 28, 2 – 6). Tijekom boravka na Malti ugrizla ga je otrovnica ali je on čudom preživio, a to je otočanima bio znak da je Božji poslanik. U ovom biblijskom nalogu i svjedočanstvu naglašena je Božja snaga koja djeluje kroz  njegove učenike, poslanike i vjernike, a zmija simbolizira kušnju i zlo koje Bog pobjeđuje.

Posljednji biblijski simbol pronalazimo u Otkrivenju 12, 9; 20, 2. Sotona je imenovan: stara Zmija, veliki Zmaj, Đavao, Zavodnik svijeta. Iz biblijskog konteksta može se uočiti narav demonskog djelovanja: prijevara, optuživanje i zavođenje vjernika koji imaju za cilj: obezvrijediti, razvodniti i uništiti vjeru u Boga.

Zaključno: zmija u Bibliji ima više prenesenih značenja i poruka koje treba tumačiti na temelju bogoduhne objave.


Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović