Biografije

Atanazije: Čovjek vjere i Biblije

Malo je ljudi, u povijesti, imalo takav utjecaj kao čovjek čiji bi se nauk mogao sažeti njegovim riječima: »Isusa kojega poznajem kao svoga Otkupitelja; ne može biti manje od Boga!«

Atanazije je bio biskup Crkve u Aleksandriji, prepoznat je i priznat od svih kršćana poznati kao teolog, apologetik i Božji službenik. Rođen je u Aleksandriji oko 299., a preselio se u vječnost 2. svibnja 373. po. Kr. u istoimenom egipatskom gradu.

Gregor iz Nazijanze ovako ga je opisao: »Bio je u stanju ostati na nivou zajedničkih stajališta, ali se izdignuti iznad svih; dostupan svima, spor na ljutnju, brz na suosjećanju, ugodan u razgovoru još više u karakteru; učinkovit u mišljenju i djelovanju, predan pobožnosti, spreman pomoć kršćanima svih klasa i dobi, misaoni teolog, tješitelj progonjenih, podrška starijima, vodič mladima.«

Bio je jedan od značajnijih teologa Nicejskog sabora (325. po. Kr.). Njegovo djelovanje bilo je posebno značajno u dva područja: suzbijanju arijanizma i prepoznavanju kanona Novoga zavjeta. Arijevo krivovjerje imalo je velikog utjecaja kod svih struja kršćanstva, te veliki politički utjecaj. Određene društvene struje i pojedinci nastojali su uništiti Atanazija. Bio je proganjan zbog tvrdokornog i ustrajnog stajanja na trinitarnom obliku kršćanske religioznosti te vjere u Isusa, pravom i božanskom posredniku. Heretički biskup Rimske Crkve sklon arijanizmu papa Liberius (325. 366.)  izopćio ga je zbog upornog zagovaranja apostolskog nauka.

Krivovjerje se je proširilo po tadašnjoj Crkvi, te potaknulo mnoge rasprave i krvave sukobe. Zbog nereda Car Konstantin koji je naginjao krivovjerju sazvao je Nicejski sabor 325. po. Kr. kako bi se zaraćene strane dogovorile što vjeruju; na kraju su ispisali Nicejsko vjeroispovijedanje: vjerovanje Kristove Crkve temeljeno na evanđeoskom nauku. Zbog nepopustljivog u pravovjerju često je bio proganjan od arijanskih heretika i carske vlasti. Unatoč nevoljama ostao je i opstao, te po tome postao uzor svima na putu pravednosti.

U njegovo je vrijeme Crkva još uvijek u traganju i prepoznavanju kanona Biblije. Budući je bilo mnogo »svetih i apostolskih« knjiga, nije se točno znalo i prepoznalo koje su bogoduhne. Zbog toga je bilo mnogo kontroverzi. Njegov je doprinos, u području prepoznavanja knjiga Novog zavjeta, izuzetno velik. On je prvi napravio popis od 27 knjiga Novog zavjeta (367. po. Kr.) koji će kasnije biti prihvaćen kao mjerilo vjere za kršćane i temelj novozavjetnog tj. kršćanskoga nauka. O novozavjetnim knjigama je napisao:  »One su izvor spasenja, kako bi se žedni u potpunosti mogli osvježiti riječima koje su u njima. Samo je u njima obznanjen nauk pobožnosti. Neka nitko ništa njima ne dodaje ili oduzima!«

Atanazijev doprinos kršćanstvu i civilizaciji općenito je ogroman, kao i zahvalnost Bogu što podiže ljude vjere koji ustrajavaju na putu spasenja po cijenu smrti i ustrajnosti do kraja; s pravom je nazvan Athanasius Contra Mundum: »Atanazije protiv Svijeta!«

Autor: Branimir Bučanović