Malo je ljudi, u povijesti, imalo takav utjecaj kao čovjek čiji bi se nauk mogao sažeti njegovim riječima: »Isusa kojega poznajem kao svoga Otkupitelja; ne može biti manje od Boga!«
Atanazije je bio biskup Crkve u Aleksandriji, prepoznat je i priznat od svih kršćana poznati kao teolog, apologetik i Božji službenik. Rođen je u Aleksandriji oko 299., a preselio se u vječnost 2. svibnja 373. po. Kr. u istoimenom egipatskom gradu.
Gregor iz Nazijanze ovako ga je opisao: »Bio je u stanju ostati na nivou zajedničkih stajališta, ali se izdignuti iznad svih; dostupan svima, spor na ljutnju, brz na suosjećanju, ugodan u razgovoru još više u karakteru; učinkovit u mišljenju i djelovanju, predan pobožnosti, spreman pomoć kršćanima svih klasa i dobi, misaoni teolog, tješitelj progonjenih, podrška starijima, vodič mladima.«
Bio je jedan od značajnijih teologa Nicejskog sabora (325. po. Kr.). Njegovo djelovanje bilo je posebno značajno u dva područja: suzbijanju arijanizma i prepoznavanju kanona Novoga zavjeta. Arijevo krivovjerje imalo je velikog utjecaja kod svih struja kršćanstva, te veliki politički utjecaj. Određene društvene struje i pojedinci nastojali su uništiti Atanazija. Bio je proganjan zbog tvrdokornog i ustrajnog stajanja na trinitarnom obliku kršćanske religioznosti te vjere u Isusa, pravom i božanskom posredniku. Heretički biskup Rimske Crkve ‒ sklon arijanizmu ‒ papa Liberius (325. ‒ 366.) izopćio ga je zbog upornog zagovaranja apostolskog nauka.
Krivovjerje se je proširilo po tadašnjoj Crkvi, te potaknulo mnoge rasprave i krvave sukobe. Zbog nereda Car Konstantin ‒ koji je naginjao krivovjerju ‒ sazvao je Nicejski sabor 325. po. Kr. kako bi se zaraćene strane dogovorile što vjeruju; na kraju su ispisali Nicejsko vjeroispovijedanje: vjerovanje Kristove Crkve temeljeno na evanđeoskom nauku. Zbog nepopustljivog u pravovjerju često je bio proganjan od arijanskih heretika i carske vlasti. Unatoč nevoljama ostao je i opstao, te po tome postao uzor svima na putu pravednosti.
U njegovo je vrijeme Crkva još uvijek u traganju i prepoznavanju kanona Biblije. Budući je bilo mnogo »svetih i apostolskih« knjiga, nije se točno znalo i prepoznalo koje su bogoduhne. Zbog toga je bilo mnogo kontroverzi. Njegov je doprinos, u području prepoznavanja knjiga Novog zavjeta, izuzetno velik. On je prvi napravio popis od 27 knjiga Novog zavjeta (367. po. Kr.) koji će kasnije biti prihvaćen kao mjerilo vjere za kršćane i temelj novozavjetnog tj. kršćanskoga nauka. O novozavjetnim knjigama je napisao: »One su izvor spasenja, kako bi se žedni u potpunosti mogli osvježiti riječima koje su u njima. Samo je u njima obznanjen nauk pobožnosti. Neka nitko ništa njima ne dodaje ili oduzima!«
Atanazijev doprinos kršćanstvu i civilizaciji općenito je ogroman, kao i zahvalnost Bogu što podiže ljude vjere koji ustrajavaju na putu spasenja po cijenu smrti i ustrajnosti do kraja; s pravom je nazvan Athanasius Contra Mundum: »Atanazije protiv Svijeta!«
