Biografije

Herod Veliki


Kada su oko 7. pr. Kr. zvjezdoznanci došli s Dalekog istoka u Jeruzalem prvo su otišli kralju Herodu. Vjerovali su da je u njegovoj kući rođen Mesija ‒ Vječni kralj. Heroda je ta vijest iznenadila i uznemirila jer je pomislio da mu se javlja neočekivani suparnik. Budući nije dobio točno mjesto rođenja djeteta dao je izvršiti pokolj nevine dječice. Biblijski zapis (čit. Mt 2, 1 ‒ 18) podupire povijesne činjenice o ovom ćudljivom vladaru.

Herod je prozvan Veliki jer je imao je izuzetnu vladarsku, administrativnu, i graditeljsku karijeru. No, bio je izuzetno nasilan, okrutan, nemilosrdan, i razvratan. Na njegovom primjeru potvrđuje se narodna izreka »Tanka je granica između pametnoga i ludoga!«

Dao je ubiti suprugu Mariamu, tri sina (Aristobul, Aleksandar i Antipater), punicu, ujaka, šogora (koji je bio Veliki svećenik) i mnoge druge. Posebno je progonio one koji su davali podršku Hasomonejskoj plemičkoj obitelji. Živio je razvratnim životom, imao više priležnica i devet žena. Bio je nežidovskoga podrijetla. Njegov je otac Antipater bio Idumeac arapskog podrijetla koji je iz političkih razloga prešao na Židovstvo. I to je bio razlog zašto nisu bili omiljeni među narodom. Na vlast je došao nakon građanskog rata, kada je uz pomoć Rima osvojio vlast u Judeji i pobijedio Hasomonejce. Od Senata je imenovan za upravitelja 40. pr. Kr., te je uz pomoć vojske ovladao Jeruzalemom 37. pr. Kr. Od tada je do svoje smrti (4. pr. Kr.), vjerno i predano, služio Rimu. Iako je bio židovski vladar draža mu je bila grčko-rimska kultura, filozofija i arhitektura. Vlast je održavao nasiljem i lukavom ravnotežom između političkih i religijskih skupina toga vremena. Židove je nastojao romanizirati, a ta nastojanja nisu prihvaćena. Rimska kultura bila je u suprotnosti sa židovskom, kako u vjerskom, tako ćudorednom, filozofskom, i društvenom pogledu.

Ipak nije bio samo sluga stranih ciljeva, ubojica i nasilnik, bio je izvrstan graditelj i upravitelj. Za njegove je vladavine Judeja ekonomski i građevinski procvala, te je unatoč svim prijeporima zaštitio i promicao židovstvo. Izgradio je mnoge spomenike, građevine, utvrde (Masada i Herodion). Izgradio je i grad kojega je posvetio Caru Augustu, a prozvan je Cezareja Augustova. Grad je bio izrazitoga rimskoga ugođaja, a to nije dobivalo odobravanje od strane naroda i vjerskih uzora. Npr. gladijatorske igre smatrane su neprihvatljivima jer su bile okrutne i suprotne njihovim vjerskim uvjerenjem.

Jeruzalem je u njegovo vrijeme imao oko trideset tisuća stanovnika. On ga je proširio i nadogradio: zapadne gradske zidine, kraljevsku plaču, gradsku tržnicu-okupljalište, vojarnu za rimsku vojsku, zgradu za Veliko vijeće, hipodrom, kazalište, hramske zidine te vodovod.

Iz religijskoga je kuta njegovo najveće graditeljsko djelo nadogradnja, i uređenje Hrama. Započeto je 20. pr. Kr., a potpuno je dovršeno dugo nakon njegove smrti 64. po. Kr. Nekoliko godina prije konačnoga uništenja 70. po. Kr. Htio je napraviti velebnu obnovu, u čemu je uspio, ali uz mnoge nevolje. Izgradnju je povjerio stranim graditeljima, a to nije bilo prihvaćeno od naroda. Mito se je proširilo među graditeljima, a trgovina je u okviru Hrama postala unosan posao. Sve je to poticalo nezadovoljstvo, a kod Isusa je potaknulo i gnjev te je ispreturao stolove prodavača i upozorio da bogomolja ne može biti tržnica (čit. Lk 19, 44 ‒ 46).

Josipa Flavije (povjesničar iz 1. st. po. Kr.) opisao je kraj njegova života. Bio je tužan i težak, a to su neki tumačili kao Božju kaznu za zlodjela. Patio je od teških bolesti: nepodnošljivoga svraba, groznice, problema s prostatom, otečenih nogu, upale abdomena, na tijelu su mu se pojavile gnojne i crvljive rane, teško je disao, te je imao neobuzdane napade drhtavice. Na kraju je, nedugo nakon što se je pokušao ubiti, u agoniji umro.

Postoje duhovne poruke koje treba uočiti i dobro upamtiti. Božji će se naum sigurno ostvariti, a niti jedna zemaljska sila ne može ga spriječiti. Vođe naroda trebaju biti pobožni, ponizni i pravedni. Političari su pozvani odobravati i podržavati kršćanski sustav vrijednosti. A oni koji ustanu protiv Boga mogu očekivati propast, Božju kaznu i vječnu osudu!

Autor: Branimir Bučanović


Izvor:

  • Eston’s Bible Dictionary, Android 2017.
  • National Geographic, November/December 2016, ENG version.
  • NIV Study Bible, digital version 2017.
  • Praktični biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997.
  • The Works of Flavius Josephus, William Whiston, Translator [1737], Android 2017.
  • Varaždinska Biblija, Hrvatski biblijski nakladnik, Android 2017.