Reformacijski nauk i pogledi

Reformacija: Obmana ili obnova?!


Naputak iz Rima je poslan po njemačkim pokrajinama. Potrebno je skupiti jako puno novac za obnovu bazilike Sv. Petra. Velebna je to građevina koja može primiti čak šezdeset tisuća ljudi, a održavanje je skupo. Emisar je Johann Tetzel, inkvizitor i dominikanski propovjednik, poznat po sloganu: »Kad novčić u košaricu upadne, duša iz Čistilišta u Nebo odleti!« Način prikupljanja novca je jednostavan i učinkovit. Prodavajući oprost grijeha, uz pismenu potvrdu, osoba može dobiti otpust za svoje grijehe. Baš kada su mnogi mislili kako će se jednostavno riješiti svojih opačina, a košarice biti pune dukata dogodio se neočekivan obrat.

Redovnik, profesor teologije i pobožni vjernik uznemiren je događajima. Prodaja oprosta grijeha za novac je kap koja je prelila čašu. Već se duže vrijeme, po njegovom mišljenju, a suprotno kršćanskom naučavanju, događaju neprimjereni postupci, koji su uzeli velike razmjere. On već neko vrijeme ispisuje teze, u njemu ključa gnjev pravednika, što ih više piše sve ih je više, no konačno dolazi do broja devedeset pet. Večer je pred blagdan Svih Svetih (31. studenog 1517.), a kampanja za skupljanje novca je u punom jeku. Na vrata crkve Svih Svetih zabija teze, to je uobičajen način poziva na društvenu raspravu. Mali će germanski gradić uči u povijesne udžbenike, a Wittenberg postati svjetski poznato mjesto. Njegov će postupak izazvati kontroverze, za mnoge to će biti najveća obmana, za druge najveća obnova kršćanske vjere. Ime je tog reformatora Martin Luther, rođen je 10. studenog 1483., a umro 18. veljače 1546.

Obmana?

Protivnici reformacije iznose različite argumente kojima žele diskreditirati nastojanja reformatora. Istaknut ćemo neke  koje smatramo bitnima.

Sveto Pismo je samo za teološki učene

Do tog je vremena Sveto pismo bila knjiga namijenjena odabranima, laici su trebali slušati poruke i čitanja Biblije u sklopu Bogoštovlja, ali se nije očekivalo da čitaju i promišljaju Sveto pismo. Reformacija je Riječ Božju »stavila u ruke čovjeku« time je približio biblijsku pobožnost pojedincu, potaknula biblijsku prosvjećenost te kritičniji i aktivniji pristup religioznosti posebno institucijama organizirane religije. U tom je smislu potrebno uočiti i poticanje prijevoda na narodne jezike, masovnije opismenjivanje i edukaciju kako bi Biblija bila dostupna svakom čovjeku, a on je u stanju čitati.

Uništavanje svetih zvanja

Reformatori su, zapravo, pokrenuli ravnopravnost u duhovnom životu. Vjernici su trebali preuzimati odgovornost za duhovnost te aktivnije sudjelovati u životu zajednice. Protestanti uporno naučavaju kako se pobožnost može živjeti u svakodnevnom životu, a sveti su svi istinski vjernici, koji žive vjeru i slave Boga u svomu životu. Boga se može slaviti i svakim poštenim radom. Time se smanjuje potreba za svetim mjestima na koja se treba ići da bi se živjela pobožnost odvojena od svijeta. Istina je kako će zbog toga samostanski redovi početi gubiti na značenju, ali i zbog naglaska na spasenju po vjeri neuvjetovano dobrim djelima. Oni koji su ispravno razumjeli »spasenje vjerom« shvatili su kako to ne isključuje činjenje dobra, nego shvaćanje kako je Bog izvor svega doba pa tako i čovjekova spasenja.

Reformatori su potaknuli šizmu Crkve

Prema protivnicima reformacije ovaj je pokret donio rascjep do tada jedinstvene Crkve i doveo do stvaranja mnoštva rascjepkanih skupina i sljedbi. Ta je tvrdnja djelomično točna. Istina je kako je Rimokatolička crkva bila monolitna sa mnoštvom različitih redova i struja među njima, ali su postojale i Pravoslavne crkve te mnoge druge zajednice koje su se javljala tijekom povijesti. Treba naglasiti kako je rana Crkva bila sačinjena od mnoštva samostojnih zajednica koje su često bile u sukobima. Prema tome netočna je tvrdnja kako je protestantizam kriv za šizme jer je njih bilo jako puno i prije.

Refomacija je donijela preveliki utjecaj laika na Crkvu

Jedan od važnijih argumenata protivljenja reformaciji je naglasak na sudjelovanju laika u životu i odlučivanju u Crkvi. Naime kroz reformacijsko načelo, a zapravo nauk Sv. Petra, »Svećenstvo svih svetih« (2. Pt 2, 9) daje se veliki utjecaj laicima u promišljanju vjere te prakticiranju eklezijalne uprave. Poznato je kako u tijelima reformacijskih crkva, na lokalnom i nacionalnom nivou, postoj paritet pobožnih laika i pastoralnih službenika, koji zajedno odlučuju o pitanjima zajednice.

Reformatori su potaknuli Bogoštovlje na narodnom jeziku

Iako je u prvim stoljećima kršćanstva jezik Bogoštovlja bio na svima, ili barem velikoj većini, razumljivom jeziku tijekom vremena počeo je prevladavati jezik koji nije ima doticaja s narodnim. Reformatori su pokrenuli reforme kako bi Bogoštovlje bilo na narodnom jeziku što je bila i praksa rane i apostolske Crkve.

Nepostojanje apostolske sukcesije

Često se ističe kako su reformatori prekinuvši s rimskim biskupom izgubili pravo na sukcesiju pa time i vjerodostojnost kršćanskog nauka posebno sakramenta i svećenstva. Potrebno je istaknuti kako za protestante ne postoji institucionalna sukcesija niti ju smatraju bitnom. Za njih je vrhovni autoritet Gospodin Isus Krist koji je osnivač i zaglavni kamen svoje Crkve te njezina glava. Tamo gdje je istinska vjera, tamo je živa Crkva, a ona treba naviještati kršćanski nauk. Njezin autoritet dolazi od Boga po Kristu Isusu te je opečaćena Duhom Svetim. Protestantima je ta činjenica potvrda Kristova nasljeđa, koji živi u svim kršćanskim zajednicama koje stoje na navedenom temelju.

Obnova!

Među kršćanima je za vrijeme reformacije pa i poslije bilo puno, blago rečeno, nesuglasica, a u društvu je bilo puno nereda, ali toga je bilo i prije reformacije. Mnogi postupci biti će na sramotu, i trajna ljaga svim stranama. Bez želje da se umanji odgovornost odgovornih valja istaknuti kako su pogreške uočene i ispravljene, a proces nije bio kratak ni jednostavan.

Posvađane skupine uspjele su pronaći načine zajedničkog suživota te pozitivnog oblikovanja svojih društava u duhovnom i društvenom smislu, a dobar su primjer Njemačka, Švicarska, Nizozemska, Slovačka itd. Možemo reći kako su grijesi prošlosti okajani na najbolji način ‒ promjenom stavova, načina djelovanja i ponašanja, a to je vidljivo i u zajedničarskim nastojanjima današnjega doba.

Potrebno je naglasiti kako su reformatori ustanovili načelo po kojemu se Crkva treba stalno reformirati. Što to znači? U nastojanjima prenošenja vječnih istina Svetog pisma valja ih donositi svijetu na razumljiv način za to vrijeme. To znači poboljšavati sustav, praksu, te primjenu novih spoznaja, koje se temelj i proizlaze iz Biblije, te nisu u sukobu s kršćanskim nasljeđem, i biblijskim naukom kršćanstva.

Reformacija je potaknula najveće buđenje duha koje je zabilježeno još od ranog doba kršćanstva. Istina je kako su mnoga plemena, etničke skupine i narodi prelazili na kršćanstvo u prijašnjim i vremenima poslije. Ipak te su konverzije najčešće bile izvanjske, a nerijetko i pod prisilom (npr. pokrštavanje Rusa od strane Pravoslavne Crkve). Tako su masovna pokrštavanja najčešće bila izvanjska oznaka bez stvarne promjene duha. S reformacijom će nastupiti duhovno buđenje širih razmjera.

Reformacija će potaknuti i pokrenuti uključenost laika u duhovna i religijska pitanja. Nakon što su se uspjeli izboriti za slobodu savjesti i vjeroispovijedi (istina ne svugdje i uvijek) reformacijski kršćani početi će davati veći doprinos duhovnoj obnovi i društvenom napretku. Činjenica je kako je reformacija ostavila velikog traga na svjetsku misao i društvenu praksu. Ono što je poznato pod pojmom »protestantska radna etika i duh kapitalizma« sociološki potvrđuje bit reformacijskih nastojanja; duhovna obnova koja vodi u društveni napredak.


Autor (tekst i foto ilustracija): Branimir Bučanović