Služba za Boga

Usporedba Gospodina Isusa Krista, o slugama kojima gospodar povjerava mine na upravu, donosi zanimljive i poučne poruke. (čit. Lk 19, 11 ‒ 27.)

Isus propovijeda okupljenima na njegovom posljednjem putovanju u Jeruzalem. Bilo je to uoči ulaska u Grad mira, nedaleko Maslinske gore. Mnogi su očekivali da će Isus, nakon dolaska u Jeruzalem, postati kralj, tj. uspostaviti Božje zemaljsko kraljevstvo. Iščekivanja su bila velika ‒ ali kriva ‒ baš kao i kod mnogih ljudi današnjice. Gospodin poučava u usporedbi o vladaru, kojega većina sunarodnjaka ne prihvaća, i desetorici kojima povjerava mine. U hrvatskim prijevodima Svetoga pisma negdje se spominju mine drugdje mne. Oba prijevoda su točna, i.ž.r. grč. mna, koja je preuzeta iz lat. mina. Označava težinu novca, oko 1,2 kg, koji je isplaćivan kao plaća radniku. Jedna mina je imala vrijednost tromjesečne prosječne plaće. Sluge su trebale ostvariti dobit kako bi bili nagrađeni od gospodara. Dvojica su umnožila mine i zbog toga su obilato nagrađeni, a jedan se nije ni potrudio. Mina mu je oduzeta i darovana onome tko je ostvario veliku dobit, na kraju slijedi poruka koju smo naveli na početku (Lk 19, 26).

Prispodoba daje slojevite poruke upućene ljudima onog vremena i današnjice. Većina ljudi, one kulture i vremena, nisu prepoznali i priznali Gospodina Isusa Krista za Spasitelja (vladar koji odlazi primiti kraljevstvo). To je upozorenje i za ljude današnjega doba, o toj odluci ovisi vječnost s Bogom. Priznati Isusa za Gospodina i Spasitelja daje nadu i sigurnost vječnog života. Poticaj je povezan i s važnošću služenja Bogu, taj je poziv upućen svim vjernicima do današnjih dana. Služba Bogu je povezana s cjelokupnim pristupom životu i obvezama koje dolaze vjernicima. Reformacijski nauk ne pravi razliku između tzv. svetih i nesvetih zvanja. Svaki posao ‒ koji je u skladu s biblijskim ćudoređem ‒ može biti na slavu Bogu. Uvjet je raditi tako da se Bog proslavlja, a mi sve dajemo od sebe u zadatim okolnostima života. Primjer: ako trgovac na poslu radi pošteno, ne potkrada, točno vraća ostatak i pošten je prema kupcima i poslodavcu, on svojim poslom slavi Boga i to mu se računa u službu za Boga. Načelo poštenog rada, Bogu na slavu, može se primijeniti na sva područja života. Iz predanog rada proizlazi uspješan život i Božji blagoslov. Problem s nevrijednim slugom je u tome što on nije radio, a svoj nerad htio prikriti »strahom« od gospodara. Neaktivnost i nebriga je ključ problema, a tu se uočava i duhovno načelo za život.

Zaključak i poticaj Isusove pouke je slijedeći: nebitno jesmo li uspješni ili materijalno opskrbljeni, nego jesmo li svojim djelovanjem slavili Boga ‒ u zadatim okolnostima dali sve od sebe ‒ pošteno i vrijedno radili, zgrtali, a ne rasipali!

Autor: Branimir Bučanović