Gospodin Isus Krist je, jednom zgodom, iznio prispodobu o sijaču koji sije sjeme i koje pada: kraj puta, na kamen, u žbunje i dobru zemlju. Svojim je učenicima nasamo rastumačio smisao i značenje; u njemu se ističe četiri načina kako ljudi odgovaraju na Božje istine (Riječ).
»Vi dakle poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je posijano u srcu. To je onaj posijan uz put. A na kamenito tlo posijan, to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan. I nastane li nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazni. U trnje posijan, to je pak onaj koji sluša Riječ, ali briga ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva guše Riječ te postaje besplodna. A na dobru zemlju posijan, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji onda rod donosi i daje: netko stostruko, netko šezdesetostruko, netko tridesetostruko.« Mt 13, 18 ‒ 23. VB
Prispodobe su slikovite priče iz života pomoću kojih se poučavaju i tumače Isusove evanđeoske istine. Prispodobe mogu biti stvarne ili ispričane na temelju životnih okolnosti. Isus ih je često koristio, ali ne jedino njih, za prenošenje duhovno-moralno-životnih poruka i poduka svojim učenicima.
Naziv dolazi od i.ž.r. grč. parabolē, a označuje komparaciju, usporedbu odnosno poređenje nečeg ili nekog s nekim ili nečim. Hrvatski je izraz: prispodoba, usporedba, poredba ili parabola. Isusove se prispodobe nalaze u evanđeoskim zapisima; najčešće se jasno upućuje na njih tj. koristi se taj izraz. Češće su kraće dužine, ali duboke dubine misli i poruke. Prepoznatljive su po slikovito-životnoj usporedbi poslije koje dolazi duhovna ili životno-moralna pouka.
Prema »The Thompson Chain-Reference Bible« u »Evanđeljima« je ukupno 39 prispodoba. Od toga 30 se pojavljuje u jednom, 3 u dva, i 6 u tri »Evanđelja«. Evanđelista Luka zapisuje 25, Matej 20, Marko 8, Ivan 1 prispodobu. Iz toga se može zaključiti da su one najčešći način pouke koju je Isus koristio. Iako nisu česte postoje i starozavjetne prispodobe, a ima ih jedanaest, npr. Ez 24, 3 ‒ 14.
Isus je pomoću prispodoba poučavao i tumačio mnoga duhovno-moralna pitanja: kraljevstvo Božje-nebesko, molitva, vjera, duhovnost, vječni život, ustrajnost, etika, nada, predanost, ljubav, poniznost, iskrenost, licemjerje, pravda, radišnost, ekonomija itd. Središnja je Isusova pouka Kraljevstvo nebesko ili Kraljevstvo Božje; čit. Mt 4, 17; Mk 1, 15. Zbog toga su prispodobe koje pojašnjavaju i tumače Kraljevstvo Božje-nebesko ključne za razumijevanje Isusova nauka. Dobar je primjer, Matej 13, 1 ‒ 58, jer daje popis sedam prispodoba koje, pored drugih poruka, tumače tu središnju evanđeosku pouku. Sve prispodobe izravno ili neizravno tumače ili pojašnjavaju središnju pouku.
Isus je svojim apostolima pojašnjavao smisao prispodobi, odnosno iznosio im je slojevitija i dublja značenja od onih koja je propovijedao svima koji su ga slušali. Sažeto je poručio: »Vama je dano spoznati tajne kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano!« (Mt 13, 11.) Apostoli su bili upućeni u tajne nauka zbog izbora i poslanja koji su dobili od Gospodina. Ta spoznaja nije bila ezoterijsko-gnostička, nego duhovno-objaviteljska; a zapisana je i dostupna u novozavjetnim spisima. Tu je i danas dostupna, ‒ svima koji postojano i pobožno proučavaju biblijski nauk ‒ po Božjoj milosti i objavi Duha Svetoga. »Isus je koristio prispodobe da opiše istine, potakne razmišljanje i probudi duhovnu osjetljivost. Općenito govoreći ljudi nisu bili spremni za punu evanđeosku istinu. Isus je nasamo pozornije poučavao svoje učenike, ali i onda im je bilo potrebno pojašnjavanje.« (»NIV Study Bible«, tumačenje Mk 4, 34.)
Prispodoba o ženi koja dodijava bahatom sucu i koji joj odluči pomoći zbog njezine upornosti, ustrajnosti i vjere, potiče na ustrajnu i postojanu molitvu te vjeru u Boga. A Gospodinova poruka potiče, ohrabruje i upozorava: »A neće li Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu ako je i odužio s njihovom stvari? Kažem vam, obranit će ih brzo. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« (čit. Lk 18, 1 ‒ 8.)
Prispodobe su bitan način prenošenja istina, Isus ih je koristio kako bi prenio svoje poruke. Zbog toga je čitanje, proučavanje i promišljanje evanđeoskih prispodobi ključno za razumijevanje njegova nauka.
‒ Popis evanđeoskih prispodobi ‒
▪ Prispodobe samo u jednom »Evanđelju«:
1. Kukolj: Mt 13, 24 ‒ 30;
2. Skriveno blago: Mt 13, 45;
3. Biser: Mt 13, 46 ‒ 47;
4. Mreža: Mt 13, 47 ‒ 50;
5. Nemilosrdan sluga: Mt 18, 23 ‒ 35;
6. Radnici u vinogradu: Mt 20, 1 ‒ 16;
7. Vinogradarevi sinovi: Mt 21, 28 ‒ 32;
8. Vjenčanje: Mt 22, 1 ‒ 14;
9. Deset djevica: Mt 25, 1 ‒ 13;
10. Talenti: Mt 25, 14 ‒ 30;
11. Ovce i jarci: Mt 25, 31 ‒ 46;
12. Rastuće sjeme: Mk 4, 26 ‒ 29;
13. Kućevlasnik: Mk 13, 34 ‒ 37;
14. Dva dužnika: Lk 7, 40 ‒ 43;
15. Dobar Samaritanac: Lk 10, 29 ‒ 37;
16. Ponoćni prijatelj: Lk 11, 5 ‒ 10;
17. Bogata luda: Lk 12, 16 ‒ 21;
18. Vjenčanje: Lk 12, 35 ‒ 40;
19. Mudri sluga: Lk 12, 42 ‒ 48;
20. Besplodna smokva: Lk 13, 6 ‒ 9;
21. Velika svadba i večera: Lk 14, 7 ‒ 24;
22. Izgubljeni novčić: Lk 15, 8 ‒ 10;
23. Izgubljeni sin: Lk 15, 11 ‒ 32;
24. Botaš i Lazar: Lk 16, 19 ‒ 31;
25. Lukavi upravitelj: Lk 16, 1 ‒ 8;
26. Predani sluga: Lk 17, 7 ‒ 10;
27. Uporna udovica: Lk 18, 1 ‒ 8;
28. Farizej i carinik: Lk 18, 9 ‒ 14;
29. Deset mina: Lk 19, 11 ‒ 27.
30. Dobar pastir: Iv 10, 1 ‒ 18.
▪ Prispodobe u dva »Evanđelja«:
1. Kuća na stijeni: Mt 7, 24 ‒ 27; Lk 6, 47 ‒ 49;
2. Kvasac: Mt 13, 33; Lk 13, 20 ‒ 21;
3. Izgubljena ovca Mt 18, 10 ‒ 14; Lk 15, 3 ‒ 7.
▪ Prispodobe u tri »Evanđelja«:
1. Novo sukno: Mt 9, 16; Mk 2, 21; Lk 5, 36;
2. Novo vino u nove mješine: Mt 9, 17; Mk 2, 22; Lk 5, 37 ‒ 39;
3. Smokvino drvo: Mt 24, 32; Mk 13, 28; Lk 21, 29 ‒ 31;
4. Gorušičino sjeme: Mt 13, 31 ‒ 32; Mk 4, 30 ‒ 32; Lk 13, 18 ‒ 19;
5. Sijač: Mt 13, 1 ‒ 23; Mk 4, 1 ‒ 20; Lk 8, 4 ‒ 15;
6. Nezahvalni vinogradari: Mt 21, 33 ‒ 44; Mk 12, 1 ‒ 12, Lk 20, 9 ‒ 19.
Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.