»I izvede ih van sve do Betanije, podiže ruke svoje pa ih blagoslovi. I dogodi se, dok ih je blagoslivljao, da se odmakne od njih i bȋ uznesen u nebo. Oni mu se poklone pa se s velikom radošću vrate u Jeruzalem. I bijahu sve vrijeme u Hramu hvaleći i blagoslivljajući Boga. Amen.« Lk 24, 50 – 53. (VB)
Luka opisuje, u »Evanđelju« i »Djelima apostolskim«, što se je zbilo u vremenu od četrdeset dana nakon uskrsnuća. Svjedoči da je Gospodin Isus Krist dao nepobitne dokaze o uskrsnuću, upute te pouke svojim apostolima i učenicima o Božjem Kraljevstvu.
Zatim se je oprostio od njih četrdeseti dan nakon Uskrsa. To je bilo nedaleko od Betanije na istočnim padinama Maslinske gore, udaljene od Jeruzalema tri kilometra. Potom je na veličanstven način uzašao u nebesa pred očima više svjedoka. Evanđelista Marko piše da je uzašavši na nebo i sjeo Bogu s desna. Bog je u središtu nebesa, a Krist je s desna, to znači da ima nebesku tj. konačnu vlast pod sobom.
Prizor je veličanstvenost – uzlazeći u nebo podiže svoje ruke i zaziva blagoslov na učenike! Željeti, htjeti i govoriti dobro; te prenositi takove misli, riječi i želje drugoj osobi to znači blagoslivljati! Gospodin Isus Krist izriče blagoslov učenicima, a njegova riječ ima veliku snagu te je konačna. Nema moćnije riječi od one koju izgovori Gospodin i Spasitelj. Koga Bog blagoslovi taj je uistinu blagoslovljen! Nikakva ljudska kletva ili vráčānje ne može oteti Božji blagoslov. Kristovi učenici su blagoslovljeni, a njegova milost je nad njima. To ne znači da će im biti lako, ili će imati lagodan život, ili neće imati životnih nevolja; ali će imati Božji mir, nadu i vječni život nakon smrti. To je snaga Božjega blagoslova kojim Bog blagoslivlja svoj narod.
Ovaj je događaj nastavak poslije-uskrsnih zbivanja te okončanje Isusove zemaljske službe. Isusovo djelovanje se danas nastavlja po Duhu Svetom. Učenicima i apostolima, koji su bili skeptični po pitanju uskrsnuća, ovo je trebao biti konačan dokaz Kristove pobjede nad smrću, te nade za vječni život.
Kršćanska je vjera objava jednoga Boga koji se, kroz Sveto Trojstvo (tri Osobe u jednoj Biti), objavljuje ljudima. Uskrsnuće i Uzašašće u nebo imalo je za cilj pokazati kako se Bogu može, od tog vremena, izravno pristupiti po Gospodinu Isusu Kristu. On je jedan i jedini Posrednik: »Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi – čovjek Krist Isus!« (1. Tim 2, 5.) Uzašašće daje i poticaj: budući je Krist iznad svega i sve u svemu kršćani su pozvani graditi Kraljevstvo Božje na Zemlji. Kraljevstvo Božje vidljivo je tamo gdje je živa vjera u Boga, a ona se očituje u pojedincu i zajednici vjernika koji pravilno i jedino štuju Boga te se samo njemu u duhu i istini klanjaju. Takova je zajednica sveopća i nazočna na mnogim mjestima, i među različitim etničkim skupinama.
Učenici su iskazali poštovanje, podložnost i privrženost: »Oni mu se poklone…« (Lk 24, 52a) Grč. gl. proskuneò, hrv. gl. pokloniti se možemo opisati usporedbom, iz biblijsko-kulturološkog okružja, osobe koja u znak podložnosti i poštovanja pada na koljena pred velikodostojnikom i klanja mu se do poda. Pokloniti se, u biblijskom smislu, podrazumijeva štovanje, hvaljenje i veličanje Boga, ‒ u duhu i istini! Takovo klanjanje pripada samo i jedino Bogu i nikomu drugomu. Pasti i pokloniti se živomu Bogu znak je istinske vjere. Učenici su pali pred uskrsnulim Isusom, poklonili se i na taj način izrazili hvalu i slavu Bogu. Prepoznali su i poručili da je Gospodin Isus Krist ‒ Bog u punini!
Prema biblijskomu nauku, kad bi netko pao ili se poklonio pred stvorenjem ili rukotvorinom tj. kipom (idol) ili slikom (ikona) on bi bio apostata tj. otpadnik od vjere u Boga ‒ odnosno idolatra i ikonolatra. Pravoslavlje je jedan od najboljih otpadničkih primjera. Ono u središtu svoje religioznosti ima ikonopoklonstvo tj. klanjanje i ljubljenje rukotvorine. Težina i pogubnost tog središnjeg čina u pravoslavlju sadržana je u vjerovanju da su te rukotvorine navodno »prozor u raj«. Stoga su svi oni koji slijepo slijede ovaj način religioznosti na paklenom putu propasti.
S velikom radošću učenici se vratiše u Jeruzalem: susret s Uskrsnulim stvorio je u njima ushit. Je li u našemu srcu radost jer smo Kristovi, zato što imamo vjeru u Živoga i Uskrsnuloga? Ako nije ‒ onda se zamislimo nad biblijskim porukama ‒ o vjeri u Boga sve ovisi! Ako je u nama radost neka tako i ostane. Radujmo se zato što vjerujemo u Krista, zato što je uskrsnuo i uzašao na nebesa; slavno vlada i kraljuje u vijek vjekova. Budući nemamo razloga tvrditi drugačije, prihvaćamo Uzašašće kao bitan događaj u povijesti spasenja. Uzašašće potvrđuje nadu za vječni te daje poticaj za sadašnji život. Gospodin Isus Krist je uzašao na nebo, odakle će ponovo doći, i njegovu Kraljevstvu neće biti kraja!
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.