»Bijaše Svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. Na svijetu bijaše, i svijet po njemu postade, i svijet ga ne upozna. K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u ime njegovo.« Ivan 1, 9 ‒ 12. (VB)
Gospodin Isus Krist je izrekao mnoge pouke od kojih su najistinitije i najbitnije sažete u »Evanđeljima«. Isusovu službu možemo sažeo opisati: božansko-bogoduhni Propovjednik Radosne vijesti; Učitelj o Božjem kraljevstvu; Iscjeljitelj; Čudotvorac; Hranitelj. Prvo i drugo (propovijedanje i poučavanje) je bit njegove službe, a zadnje tri su znaci i potvrde službe.
Bit službe
Isusova služba započinje u njegovoj tridesetoj godini. Ispočetka djeluje na području Galileje, te širem području Judeje i Jeruzalema. Njegova je služba prvenstveno propovjedničko-učiteljska, a središnja poruka je poziv na pokajanje i obraćenje Bogu; nauk o Božjem kraljevstvu ili Nebeskom kraljevstvu: »Dođe Isus u Galileju propovijedajući evanđelje o kraljevstvu Božjem i govoreći: ‘Ispunilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje! Pokajte se i vjerujte evanđelju!’« (Mk 1, 14b ‒ 15.). Nauk o Božjem kraljevstvu obuhvaća široko područje duhovno-društvenih pouka i životnih poticaja. To je središnja evanđeoska poruka ‒ radosna vijest u punom i pravom smislu te riječi.
U članku »Božje kraljevstvo«, na ovoj mrežnoj stranici, možete pročitati sažeto i bitno o ovom nauku, a ističemo sljedeće: »Božje kraljevstvo ostvaruje se kroz djelovanje Duha Svetoga, a vidljivo je u životima onih koji vjeruju u Stvoritelja. Kristovo kraljevstvo postiže se kroz jedinstvenu zagovornu službu koju on ima kod Boga. Krist zagovara za cijeli svijet, i posebno za vjernike. On voli čovjeka, umro je za ljudske grijehe i uskrsnuo za čovjekovo spasenje. Gospodin Isus Krist je središnja i jedinstvena osoba u povijesti spasenja. Kraljevstvo se očituje i kroz Božji mir onima koji žive s njim. Njegov blagoslov tj. lijepa, poticajna, utješna riječ je nad onima koji su njegovi. Ovo je potrebno uočiti i naglasiti budući okolnosti života odvode na put sumnje. Treba znati i zapamtiti da vjera u Boga daje sigurnost i ulijeva nadu.«
Znaci službe
Isusovo djelovanje pratili su nadnaravni znaci. Oni su potvrda i svjedočanstvo ljudima od tih do današnjih dana. Sami po sebi nisu uvjet za obraćenje i vjeru budući mnogi koji su vidjeli znakove nisu povjerovali, a drugi su ga napustili nakon što su ih vidjeli. Izvor nadnaravnih znakova je Sin Božji koji, u jedinstvu s Bogom Ocem i Duhom Svetim, djeluje Bogu na slavu za Božje svjedočanstvo. Nadnaravni znaci Isusove službe vidljivi su kroz njegova čudotvorstva, iscjeljenja i hranjenja. Oni pokazuju brigu za čovjekov materijalni života te su bili i ostali poticaj za kršćansko djelovanje u području poboljšavanja materijalnog i zdravstvenog stanja čovjeka. Vjernici i kršćanski bogoslovi, na temelju biblijske objave, uvijek su prihvaćali evanđeoske zapise u njihovoj izvornosti odnosno kao svjedočanstvo Isusove službe, a ne kao literarni dodatak tekstu.
Iscjeljenja su pratila Isusovu službu. Iscjeljiteljska sila izlazila je iz njega, a mnogi bolesnici su ozdravili. Ponekad je dodir, pogled, misao ili riječ bila dovoljna da ljudi ozdrave. Ljudi su ozdravljali zbog svoje vjere, ali je bilo i onih koji nisu imali vjere ili su sumnjali pa su ozdravili. Iscjeljenja kao i ostali znaci službe svjedočanstvo su Isusove moći i Božji znameni. Jedan primjer iscjeljenja nalazimo u Iv 5, 1 ‒ 15. To je opis ozdravljenja oduzetog čovjeka kojega je Isus ozdravio nakon što je bio oduzet trideset i osam godina. Isus ga je ozdravio silom svoje riječi: »Ustani, uzmi svoju ležaljku i hodaj!«. To je ozdravljenje i svjedočanstvo Isusove službe te iscjeliteljske moći. Izazvalo je religiozno-političke licemjere koji su počeli spremati urotu i progon. Naime, njima je smetalo što je ozdravio čovjeka na Šabat (subotu). Isusa će progoniti te osuditi i zbog činjenice što nije obdržavao i slavio subotu.
Primjera Isusovih čudotvorstva je više, oni opisuju njegovu moć nad fizičkim svijetom. Jedan je upečatljiv zapisan u Iv 6, 16 ‒ 21. Dogodio se je na Galilejskom jezeru, na putu za Kafarnaum oko pet kilometara od mjesta polaska. Tijekom noći, dok su učenici veslali prema odredištu, podigao se je silni vjetar te uzburkalo more. Isus je hodao po vodi, isprva ga nisu prepoznali ali nakon što ih je umirio svojom riječju, »Ja sam, ne bojte se!«, i ušao u brodicu svi su se našli na odredišnom mjestu. Ovaj zapis bi mogli sagledavati iz više uglova i otkrivati poticajne pouke; ali, iščitavajući tekst nameće se razumljiv zaključak ‒ ovo je zapis i svjedočanstvo događaja koji opisuje čudotvornu i nadnaravnu moć nad prirodnim okolnostima i to je njegova temeljna svrha.
Primjer Isusove skrbi za čovjeka, kroz hranjenje, pronalazimo u sva četiri »Evanđelja«; (čit. Mt 14, 13 ‒ 21; Mk 6, 32 ‒ 44; Lk 9, 10 ‒ 17; Iv 6, 1 ‒ 15.). To je zapis umnažanja kruhova i riba te hranjenja više tisuća ljudi. Bog pokazuje interes za čovjekovo tijelo, ne samo za njegovu dušu. Ovi primjeri Isusova djelovanja ostaju trajni poticaji za kršćansko djelovanje do danas: uz prenošenje evanđeoske poruke treba skrbiti i za čovjekovu materijalnu dobrobit. Zato su društva s bogatim kršćanskim nasljeđem, pored duhovnog također materijalno i socijalno, napredna.
Dolaskom Gospodina Isusa Krista i njegovom službom dogodila se je duboka duhovna promjena na svjetskoj pozornici: Nebo se susreće sa Zemljom; Svjetlo rasvjetljuje tamu; Spasitelj donosi spasenje; Stvoritelj susreće stvorenje!
Autor: Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.