»Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara!« Izl 3, 2.
Zapis knjige Izlaska 3, 1 ‒ 4, 17. opisuje veličanstven, upečatljiv i poticajan susret Boga s Mojsijem. To nije samo opis, nego i bogoduhno svjedočanstvo izuzetnoga događaja iz života velikoga Božjeg čovjeka.
»Kralj odgovori Danielu i reče: ‘Doista, vaš Bog — on je Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima i otkrivatelj tajni, kad si mogao otkriti ovu tajnu.’ Tada kralj uzvisi Daniela i nadari ga mnogim bogatim darovima; i postavi ga upraviteljem nad svom pokrajinom babilonskom i poglavarom nad svim mudracima babilonskim.« Daniel 2, 47 — 48. (VB)
Biblijska knjiga proroka Daniela započinje velikim gotovo apokaliptičnim ratnim događajem: razaranjem i uništavanjem najsvetijeg mjesta na Zemlji. Babilonski kralj Nabukonodonozor je u tri vojne (605., 597. i 586. pr. Kr.) osvojio i razorio Sjeverno Kraljevstvo (Judu) Jeruzalem, opljačkao inventar i kovčeg saveza iz Hrama te ga odnio u Babilon. Odveo je i većinu naroda te: Daniela (bab. ime Baltazar), Hananiju (bab. ime Sidrah), Mišaela (bab. ime Misah) i Azariju (bab. ime Abdenago), a među njima ja bio i prorok Ezekiel.
Daniel je živio i djelovao tijekom babilonskog sužanjstva Božjeg naroda Prvog saveza. Primio je veliku Božju milost i duhovne darove kojima je služio Bogu i prenosio Božje istine. Bio je: pobožan, duhovan, naočit, mudar, razborit, bistar, hrabar, tumač snova, vidjelac, vrstan službenik i administrator; te je postigao visoke časti i službe: čit. Dn 2, 48 — 49; Dn 5, 11 — 14; 29; Dn 6, 1 — 3, Dn 7, 1. Odveden je u Babilonsko sužanjstvo (605. pr. Kr.), dok je bio vrlo mlad. Tamo je ostao cio život i doživio duboku starost. Dočekao je povratak dijela naroda sedamdeset godina nakon odvođenja. Živio je i djelovao za vrijeme kraljeva: Jojakima (posljednjeg Judejskog kralja), te babilonski kraljeva Nabukonodozora, Baltazar, te medijsko-perzijskih kraljeva Darija i Kira; a bio je i suvremenik biblijskog proroka Ezekijela.
U biblijskoj knjizi, koja nosi njegovo ime, opisani su: događaji iz njegova života i službe, nadahnuta viđenja, snoviđenja, viđenje Stvoritelja (čit. Dn 7, 9 — 14.), različita proroštva, proroštva o Kristu (Dn 7, 13 — 14; 9, 25 — 27.), viđenja posljednjih vremena i molitve (čit. Daniel 2, 20 — 23; 9, 4 — 19); zatim pojedini događaji trojice njegovih prijatelja (Dn 1, 2 — 7; 3.), te događaji i okolnosti kraljeva kojima je služio.
»Zaista, zaista, kažem ti, ako se tko ne rodi od vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je rođeno od tijela, tijelo je; i što je rođeno od Duha, duh je.« Iv 3, 5 ‒ 6. (VB)
Središnji nauka Gospodina Isusa Krista objavljen je, zapisan i opisan u Ivanu 3, 1 ‒ 21.
Evanđelista Ivan opisuje susret, razgovor i pouku koju Isus daje Nikodemu. On je bio istaknuti član tadašnje društvene zajednice i farizej koji je došao Isusu zbog zanimanja za njegov nauk. Došao je tajno i noću, vjerojatno u strahu da ga ne optuže da je Isusov sljedbenik, s njim započinje povijesni razgovor. Za Nikodema Isus je: učitelj Božjih istina, tumač »Svetoga pisma«, i Božji poslanik uz kojega stoji Bog koji mu daje moć za velika čuda i znake.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.