»Kralj odgovori Danielu i reče: ‘Doista, vaš Bog — on je Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima i otkrivatelj tajni, kad si mogao otkriti ovu tajnu.’ Tada kralj uzvisi Daniela i nadari ga mnogim bogatim darovima; i postavi ga upraviteljem nad svom pokrajinom babilonskom i poglavarom nad svim mudracima babilonskim.« Daniel 2, 47 — 48. (VB)
Biblijska knjiga proroka Daniela započinje velikim gotovo apokaliptičnim ratnim događajem: razaranjem i uništavanjem najsvetijeg mjesta na Zemlji. Babilonski kralj Nabukonodonozor je u tri vojne (605., 597. i 586. pr. Kr.) osvojio i razorio Sjeverno Kraljevstvo (Judu) Jeruzalem, opljačkao inventar i kovčeg saveza iz Hrama te ga odnio u Babilon. Odveo je i većinu naroda te: Daniela (bab. ime Baltazar), Hananiju (bab. ime Sidrah), Mišaela (bab. ime Misah) i Azariju (bab. ime Abdenago), a među njima ja bio i prorok Ezekiel.
Daniel je živio i djelovao tijekom babilonskog sužanjstva Božjeg naroda Prvog saveza. Primio je veliku Božju milost i duhovne darove kojima je služio Bogu i prenosio Božje istine. Bio je: pobožan, duhovan, naočit, mudar, razborit, bistar, hrabar, tumač snova, vidjelac, vrstan službenik i administrator; te je postigao visoke časti i službe: čit. Dn 2, 48 — 49; Dn 5, 11 — 14; 29; Dn 6, 1 — 3, Dn 7, 1. Odveden je u Babilonsko sužanjstvo (605. pr. Kr.), dok je bio vrlo mlad. Tamo je ostao cio život i doživio duboku starost. Dočekao je povratak dijela naroda sedamdeset godina nakon odvođenja. Živio je i djelovao za vrijeme kraljeva: Jojakima (posljednjeg Judejskog kralja), te babilonski kraljeva Nabukonodozora, Baltazar, te medijsko-perzijskih kraljeva Darija i Kira; a bio je i suvremenik biblijskog proroka Ezekijela.
U biblijskoj knjizi, koja nosi njegovo ime, opisani su: događaji iz njegova života i službe, nadahnuta viđenja, snoviđenja, viđenje Stvoritelja (čit. Dn 7, 9 — 14.), različita proroštva, proroštva o Kristu (Dn 7, 13 — 14; 9, 25 — 27.), viđenja posljednjih vremena i molitve (čit. Daniel 2, 20 — 23; 9, 4 — 19); zatim pojedini događaji trojice njegovih prijatelja (Dn 1, 2 — 7; 3.), te događaji i okolnosti kraljeva kojima je služio.
Promotriti ćemo tri zanimljiva, poticajna i mistična zapisa koji opisuju njega i njegovu službu.
Za vrijeme kralja Daria (čit. Dn 6.) postavljen je za jednog od tri upravitelja kraljevstva. Bio je izuzetno uspješan u svom radu i cijenjen od kralja: »Daniel se tada počeo isticati među predstojnicima i satrapima jer u njemu bijaše izniman duh; i kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom.« To je izazvalo ljubomoru njegovih suradnika koji su počeli smišljati razloge i načine kako da mu učine zlo; jedino što su pronašli bila je njegova vjernost Bogu. Zbog toga su uspjeli nagovoriti kralja, koji nije znao za urotu, da donese zakon po kojemu se u trideset dana ne smije obožavati i moliti drugo božanstva osim kralja. Kršenje te uredbe značila je smrtnu presudu. Daniel je bio predan u vjeri i redovito se je tri puta dnevno molio i zahvaljivao Bogu. Njegovi su ga suradnici uhvatili i zahtijevali od kralja da ga baci u jamu s lavovima. Kralj je to nevoljko učinio, ali se je nadao da će preživjeti. Za divno čudo Bog je poslao anđela koji je zaštitio Daniela koji je s vjerom i nadom u Boga prihvatio svoj životni put, i bio spreman umrijeti za vjeru. Ovaj je biblijski zapis svjedočanstvo i poticaj na vjeru. Daniel je bio spreman umrijeti s vjerom u Boga i nije dopustio da ga teške kušnje odvedu s tog puta. Poticaj je ovog biblijskog zapisa na: ustrajnu vjeru, predanost i nadu u Bogu, ustrajnu i predanu duhovnost, život vjere i nade s Bogom.
Drugo je nadahnuto snoviđenje četiri morske zvijeri i jedanaest rogova, opisano u 7. poglavlju. To su četiri kraljevstva i jedanaest kraljeva; velika kraljevstava koja su nastajala i nestajala tijekom povijest, a oslikane su životinjama. Lav s orlovskim krilima i čovječjim srcem je Babilonsko kraljevstvo; medvjed je Medio-perzijsko kraljevstvo; moćan leopard s četiri glave i ptičjim krilima je Grčko kraljevstvo; te četvrta strašna i vrlo moćna zvijer neodređenog izgleda koja proždire s velikim željeznim zubima je Rimsko kraljevstvo. Jedanaest rogova se, kod mnogih bibličara, opisuju kao različiti kraljevi i kraljevstva povezani s njima, dok se jedanaesti rog može tumačiti kao pojava konačnog Antikrista koji će progoniti vjeru i vjernike (24 — 26).
Posebno se ističe nebesko viđenje Gospoda Boga za kojega se u hrv. koriste sljedeći nazivi: Vječni, Pradavnik ili Drevnik vjekova; i Sin čovječji koji je Krist: Dn 7, 9 — 14; 21 — 22. Nebesko je to viđenje Gospoda Boga koji je opisan kao onaj koji ima vlast nad svim kraljevstvima i narodima, koji je veličanstven i moćan. Uz njega je nebesko mnoštvo koje mu služi i koje se mjeri u velikim brojkama. Viđenje Sina čovječjeg je, također, veličanstveno. Njegov je povratak na nebeskim oblacima. U slavi dolazi pred Pradavnika. Njegova je vlast vječna, i kraljevstvo je nepropadljivo! Njemu služe svi narodi te mu se pripisuje konačni sud nad svim narodima, koji se najavljuje kroz biblijsku sliku otvaranja knjiga u kojima je sve zapisano. Ovo je prva jasna naznaka Gospodinova povratka i njegove duhovne vlasti nad svima. Sin čovječji je naslov koji se u evanđeoskim zapisima koristi za Gospodina Isusa Krista pa je razumljivo da ih njemu pripisujemo i tumačimo.
Treći je događaj opisan od 10 do 12 poglavlja. Bilo je to u vrijeme kralja Kira i pri kraju njegova zemaljskog života. Jednom zgodom na rijeci Tigris Bog mu je dao moćno viđenje u kojemu mu Sin čovječji tumači što se ima dogoditi u nadolazećem vremenu, te dolazak raznih kraljevstava i njihovo okončanje. Središte je naše pozornosti Sin čovječji (čit. Dn 10, 5 — 21), naslov koji se u evanđeoskim zapisima koristi za Isusa: čit. Mt 8, 20; 9, 6; 8, 31; Mk 10, 45; 14, 21; Lk 5, 24; 9, 26; Iv 6, 27; 12, 34. Postoje dvije mogućnosti tko bi taj Sin čovječji mogao biti: anđeo (moguće Gabrijel) koji je poslan od Boga da prenese objavu ili preutjelovljeni Krist koji se je u punini objavio utjelovljenjem u Isusu iz Nazareta. Sin čovječji je opisan kao velik, veličanstven i moćan, kad pogovara njegove riječi ulijevaju strahopoštovanje i daju uvid u istinu. Razlog je objave davanje uvida i uputa o velikom ratu i nadolazećim događajima: »A sad dođoh da te uputim što će snaći tvoj puk na svršetku danā. Jer viđenje se odnosi na dane koji će tek doći.« (Dn 10, 14.) To je viđenje dolaska i nestanka četiri velika kraljevstva: Babilonskog, Medio-perzijskog, Grčkog i Rimskog. Posljednje poglavlje donosi objavu posljednjih tjeskobnih vremena i spasenja onih koji su zapisani za vječni život. Prvi put se jasno, u starozavjetnoj objavi, ističe objava uskrsnuća. »Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.« (Dn 12, 2. KS) Sin čovječji je, u zaključku poruke i knjige, Danielu dao sigurnost uskrsnuća o posljednji dan: »A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana.« (Dn 12, 13.)
Danielova molitva: »Ah, Gospodine, veliki i strašni Bože, koji držiš Savez i milosrđe s onima koji njega ljube i drže njegove zapovijedi! Mi sagriješismo i bezakonje počinismo i zlo učinismo i pobunismo se i odstupismo od tvojih zapovijedi i od sudova tvojih. I nismo slušali sluge tvoje, proroke, koji su u tvoje ime govorili našim kraljevima, našim knezovima i našim očevima, i svemu puku zemaljskom. U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na licu. (…) Gospodine, čuj! Gospodine, oprosti! Gospodine, posluhni i čini! Ne oklijevaj — sebe radi, Bože moj, jer se tvoj grad i puk tvoj tvojim zovu imenom.« (čit. Daniel 9, 4 — 19. VB)
Autor: Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.