bogoduhni nauk i duhovnost
Sadržaj ujedinjen reformacijskim naukom, porukama, i srodnim pogledima.
»Nije pravedan onaj koji mnogo čini nego onaj, tko bez djela, puno vjeruje u Krista. Zakon naređuje: ‘Uradi to!’, a to se nikad ne okončava. Milost kaže, ‘Vjeruj u to!’, i sve je već učinjeno.« (M. L.)
Martin Luther (1483. – 1546.) je ostao zapamćen kao poznati i priznati kršćanski reformator, on je – na temeljima biblijskog nauka i predaje, kao središte svoga nauka – poučavao o spasenju po Božjoj milosti (»Sola Gratia« – Samo milošću).
Nastavi čitati “Lutherov nauk o milosti”
Pijetizam (lat. »pietas« , njem. pietismus, hrv. pobožnost) je pokret pobožnosti nastao u 17. st. među njemačkim evangelicima. U ovomu ćemo članku opisati naglaske, nauk i odlike pijetističkoga pokreta pobožnosti.
Puritanci (eng. Puritans, hrv. čistunci, od lat. puritas, hrv. čistoća,) su bili opredjeljenici kršćanskog pokret koji se javio u Engleskoj oko 1560. g., tijekom vladavine Elizabete I. (1558. – 1603.)
Puritanski je pokret nastao iz želje da se Anglikanska Crkva pročisti od svi sadržaja koji su ju izravno povezivali s Rimskom Crkvom (npr. Rimska misa, crkveni ustroj, klanjanje idolima, molitve mrtvacima itd.) Iako su ispočetka bili prihvaćani, vrlo se brzo kreće s njihovom marginalizacijom i proganjanjem.
Ovi su vjerski zanesenjaci sebe smatrali pobožnima, a ne čistuncima kako su prozvani. Prema jednom tumačenju ime im je dao biskup hrvatskog podrijetla Marko Antun de Dominis, tijekom njegove službe na dvoru kralja Jakova I. (1603. – 1635.) Ovaj je naslov imao dugo negativno značenje te je povezivan sa isključivošću, tvrdoglavošću, jednousmjerenošću, i radikalnošću. Tek će u kasnijim vremenima, a posebno u SAD-u, dobiti pozitivno značenje i biti povezan s pobožnim, predanim, ustrajnim i radišnim kršćanima.
Nastavi čitati “Puritanci: Reformacijski pobožnjaci”
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.