Puritanci: Reformacijski pobožnjaci

Puritanci (eng. Puritans, hrv. čistunci, od lat. puritas, hrv. čistoća,) su bili opredjeljenici kršćanskog pokret koji se javio u Engleskoj oko 1560. g., tijekom vladavine Elizabete I. (1558. – 1603.)

Puritanski je pokret nastao iz želje da se Anglikanska Crkva pročisti od svi sadržaja koji su ju izravno povezivali s Rimskom Crkvom (npr. Rimska misa, crkveni ustroj, klanjanje idolima, molitve mrtvacima itd.) Iako su ispočetka bili prihvaćani, vrlo se brzo kreće s njihovom marginalizacijom i proganjanjem.

Ovi su vjerski zanesenjaci sebe smatrali pobožnima, a ne čistuncima kako su prozvani. Prema jednom tumačenju ime im je dao biskup hrvatskog podrijetla Marko Antun de Dominis, tijekom njegove službe na dvoru kralja Jakova I. (1603. – 1635.) Ovaj je naslov imao dugo negativno značenje te je povezivan sa isključivošću, tvrdoglavošću, jednousmjerenošću, i radikalnošću. Tek će u kasnijim vremenima, a posebno u SAD-u, dobiti pozitivno značenje i biti povezan s pobožnim, predanim, ustrajnim i radišnim kršćanima.

Iako se, na prvi pogled, čini da se radi o jedinstvenom i dobro ustrojenom pokretu, to nije točno. U biti se radi o mnoštvu pojedinaca i skupina koje dijele slične poglede i promiču srodne ideje, nauku i pobožnost. »Kao i mnogi reformatori, puritanci se nisu međusobno slagali oko nauka i provedbe. Pokret je pratio široki krug od radikalnih nestrpljivaca glede ‘crkvenog mita’, do konzervativaca kojima je bilo draže jedinstvo i red od šizme i sektašenja.« (»The Encyclopedia of Protestantism«, str. 1577.) Iako su oni izvorno nastali u Engleskoj bili su u doticaju i pod utjecajem i različitih srodnih pokreta, posebno reformiranih, koji se javljaju u kontinentalnoj Europi (Njemačka, Švicarska, Nizozemska, Francuska itd.)

Puritanska je pobožnost bila pod snažnim biblijsko-reformiranim utjecajem, te je i ostavila duboki trag na njezinom razvoju i to posebno u slijedećim pravcima. Naglašavanje važnosti cijeloživotne duhovne obnove koja započinje obraćenjem i osobnim susretom s Kristom. Poticanje i promicanje osobnih molitvi (izgovarane razumljivim riječima i upućene Bogu), te ustrajno proučavanje Biblije. Čistunski način života te umjerenost u svim područjima života. Jednostavno i biblijski utemeljeno Bogoštovlje. Crkvena zajednica nema svećenike (u episkopalnom ustrojnom smislu) nego pastore-propovjednike i prezbitere koji su zaduženi za vodstvo i duhovni život.

Puritanizam je potaknuo značajne promjene u razvoju osobne pobožnosti, te promjene u ustrojavanju kršćanskih zajednica i Bogoštovlja. Iako postoji različito razumijevanje i pogledi na ovaj pokret načelno se može reći da je poticao primjenu izvornih kršćanskih načela. Puritanci su smatrali da se ta načela mogu ostvariti putem promjene društvenih, i religijskih institucija te promicanjem osobne pobožnosti i Bogoštovlja. Tim su svojim nastojanjima potaknuli mnoge dobre promjene. Ali se ipak pokazalo da je Kristovo kraljevstvo nemoguće ustrojiti, u punom i pravom smislu, na Zemlji (što su oni htjeli) u okviru postojećega društva.

Puritanska je radna etika dala značajan doprinos na ekonomskom razvoju onih društava gdje su ostavili dubljega traga. Izvorno je bila povezana s puritanskom pobožnošću, a danas je dijelom kulturnog i pravnog nasljeđa anglo-saksonskih zemalja. Njezine su odlike slijedeće. Poštovanje i uvažavanje svih poslova, koji nisu protivni zakonu i društvenom poretku. Npr. radnik u čistoći i direktor imaj istu vrijednost i zaslužuju poštovanje i uvažavanje ako svoje poslove obavljaju pošteno, ustrajno i Bogu na slavu. Radna svijest ide u pravcu da se radi dobro, pošteno i dosljedno, u okviru mogućega, te svojim radom promiče evanđeoski sustav vrijednosti. Rad se promatra kao blagoslov i mogućnost čovjekova ostvarivanja, brige za sebe i obitelj te izgradnju društvene zajednice. Plaćanje je poreza oblik služenja te izgradnje društvene zajednice.

Puritanski je pokret ima velikog utjecaja na promjenu društvenih okolnosti poglavito u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali kasnije i na razvoj Sjedinjenih Američkih Država. Puritanci su poticali razvoj parlamentarne demokracije te smanjenje ovlasti kralja i političke oligarhije, a za veći društveni utjecaj naroda na vodstvo, upravljanje te individualne slobode. Puritanci su poticali politički prevrat i sudjelovali u Engleskom građanskom ratu (1643. – 1645.) Bila je to borba za parlamentarnu demokraciju i rušenje monarhije koju je vodio, puritanski usmjeren, general Oliver Cromwell. Značajnije je naseljavanje u SAD, uvjetovano društvenim promjenama u Engleskoj, kreće oko 1620., a ispočetka su naseljavali: Plymouth, Massachusetts Connecticut, i New England. U SAD-u su sudjelovali u razvoju parlamentarne demokracije, te promicali građansko društvo i slobodu vjeroispovijedanja.

Puritanizam je u svojim temeljnim načelima i provedbama i danas nazočan u mnogim zajednicama reformacijskoga nasljeđa.

Autor (tekst i ilustracije): Branimir Bučanović

Izvori:

»Ecyclopedia Britannica«, britannica.com/topic/Puritanism
Donald K. McKim, »Encyclopedia of the Reformed Faith«, Westministers/John Knox Press, Louisville 1992.
Klaus Ganzer, »Dictionary of the Reformation«, The Croassroad Publishing Company, New York 2004.
Hans J. Hillerbrand (editor), »The Encyclopedia of Protestantism« (vol. 3), Routledge, New York 2004.
»Hrvatska enciklopedija«, enciklopedija.hr
Ian Hart, »The Teaching of the Puritans About Ordinary Work«, On line Article.