Biblijski nauk i pogledi

Postanak: Biblijski početci


Postanak je prva knjiga Svetoga pisma. Pored ostalih četiriju knjiga (Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon) čini jednu cjelinu, Petoknjižje. Prvih pet knjiga su stupovi starozavjetne teološke objave te židovske, i kršćanske nauke. Ova je knjiga nastala pod nadahnućem Duha Svetoga koji je nadahnuo Mojsija i ostale pisce da zapišu Božju objavu.

Svrha je pisanja ove knjige: promicanje i poticanje vjere te iskrenoga i predanoga odnosa sa Stvoriteljem, shvaćanje da je izvor života Bog, uspostavljanje saveza kao znakova Božje milosti, davanje temeljnih odredbi za starozavjetni religiozni život, postavljanje temelja opće duhovnosti i ćudoređa, te svjedočanstvo Božjega djelovanja. Knjiga nije znanstveni već priručnik pobožnosti, i društvenih odnosa koji su bili odrednice za starozavjetne ljude.
Knjiga se može podijeliti na dvije cjeline. Prva uključuje prvih jedanaest, a druga počinje dvanaestim i završava s pedesetim poglavljem.

Prva cjelina opisuje biblijsku prapovijest i prikaz nastanka Svemira, razvoj civilizacije te ju možemo sažeto prikazati na slijedeći način. Prvo i drugo poglavlje govore o stvaranju, danu odmora (židovski Šabat) i praroditeljima. Bog postupno stvara tvarni svijet, a društvo se razvija stupnjevito. Treće poglavlje usmjerava pozornost na pad ljudi te posljedice i donosi prvu najavu pobjede nad sotonom (Post 3, 15). Progresija grijeha, prvo ubojstvo te snaga i moć grijeha opisana je u četvrtomu poglavlju. Nakon što su praroditelji sagriješili Bogu, posljedica je narušen odnos s Bogom. To se prenosi na sve ljude njihovim rođenjem, i nitko nije bio lišen ‒ osim Gospodina Isusa Krista – grijeha i grješne naravi. Sljedeći naraštaj već postaje bratoubilački ‒ Kajin ubija brata Abela. Peto poglavlje donosi zapis patrijarha do Noe, te ima za namjeru pokazati povezanost prvog s narednim pokoljenjima. Zapisi potopa (Post 6 ‒ 8) upućuje na pogubnost i posljedice čovjekove grješnosti. Ističe se važnost iskrenog i predanog odnosa s Bogom te činjenica da Bog spašava vjerne, a to je uočljivo i pokazano na Noinom primjeru. Deveto je poglavlje zapis jednog od Saveza (oni zauzimaju značajno mjesto u Svetom pismu) kojega je Bog uspostavio s odabranim pojedincem. Noa je predstavnik novog čovječanstva pa je taj savez povezan sa svim ljudima. Deseto poglavlje opisuje Noine potomke te donosi rodoslovlja koja ima za namjeru pokazati povezanost Noinih nasljednika s daljnjim razvojem civilizacije. Zapis o Babilonskoj kuli (Post 11) pokazuje posljedice želje da se ljudskom veličinom i moći izdigne iznad Boga. Nažalost ta je težnja vidljiva i danas.

Druga cjelina knjige značajna je po činjenici zapisa početka i razvoja Božje objave, onako kako se to razumije u judeo-kršćanskom nasljeđu. Bog se tijekom povijesti objavljivao čovjeku, to je bitno za razumijevanje nastanka i razvoja židovskog monoteizma iz kojega će se poslije razviti kršćanstvo. Ovaj je dio knjige, između ostalog, zapis života nekoliko značajnih osoba; Abrahama, Izaka, Jakova i Josipa, patrijarha staroga svijeta!

Poziv upućen Abrahamu (Post 12, 1 ‒ 3) prekretnica je u kojoj se zapaža prelazak s opće na posebnu objavu. Bog poziva Abrahama i daje obećanje da će od njega učiniti veliki narod. Dvanaesto do dvadeset i petog poglavlja opisuju njegov život. U tim poglavljima susrećemo i druge značajne osobe: Saru, Lota, Melkisedeka, Hagaru, Jišmaela, Izaka i Rebeku. Više je značajnih događaja koji se spominju u tim poglavljima, pr. susret Abrahama i Melkisedeka šelmskog kralja i svećenika. Šesnaesto poglavlja dotiče tešku sudbinu Hagare i Jišmaela, a zbog Sarine ljubomore. Ona ih je protjerala iz obitelji, ali su spašeni Božjom susretljivošću. Sedamnaesto poglavlje zapisuje uspostavu saveza, znak kojega je obrezanje. Ovdje se vidi smisao i snaga starozavjetnoga sakramenta koji u Novome zavjetu postaje Krštenje. Čin kojega uspostavlja Bog s čovjekom i daje mu znak, a taj sveti znak se prenosi na djecu vjernika i po njemu primaju milost i Božji znak na svome tijelu. Snaga saveza je od Boga, a čovjek treba biti dosljedan u vjeri i pozivu koji mu daje Bog. Slučaj Sodome i Gomore (Post 18 ‒ 19) te razloge njihova uništenja možemo svesti pod zajednički nazivnik ‒ opća društvena izopačenost. Društvo je otišlo od Boga, a kao posljedica toga bila je raširena amoralnost čiji je vrhunac u nasilnom promicanju i provođenju homoseksualizma. Nasilno nametanje homoseksualizma ‒ pod zaštitom države ‒ temeljna je karakteristika Sodome i Gomore, a posljedica je Božja osuda i kazna! Opis Izakova rođenja i Abrahamove kušnje nalazimo u 21. do 22. poglavlja. Izak je bio zakoniti sin Abrahama i njegove supruge Sare, a Jišmael nezakonit. Zapis života i događaja, bitnih za razumijevanje njegova lika i djela, nalazi se u 21. do 35. poglavlja. Njegova sudbina se isprepleće sa životnim pričama njegovih sinova. Valja uočiti sljedeće događaje: Jakovljevo zadobivanje prvorodstva i njegov put u Mezopotamiju (Post 27 ‒ 28). Borba Jakova s anđelom odakle dolazi ime Izrel (Post 32, 23 ‒ 33), te Izakova i Rahelina smrt (Post 35, 16 ‒ 29). U 37. poglavlju započinje zapis o Jakovu, njegovih dvanaest sinova s posebnim osvrtom na Josipa. Do kraja knjige iznosi se zapis plemena iz kojega će se, u nadolazećim stoljećima, razviti Izraelski narod. Nekoliko zanimljivih događaja treba uočiti u 37. do 41. poglavlju. Opis Josipa i njegova životna puta. Od prodaje u Egipat od strane braće, te kako je od roba došao do visoka dvorska položaja. Završna poglavlja opisuju dolazak Jakova i njegovih sinova u Egipat te smještaj kod Josipa.

Više se osoba u knjizi ističe svojim poslanjem i značenjem, a pet izdvajamo: Henoka, Nou, Abrahama, Jakova i Josipa.

Cijelo peto poglavlje donosi zapis patrijarha od Adama do Noe. Namjera je pisca pokazati povezanost Noe koji predstavlja novi početak i Savez s Bogom, s ljudima novoga početka.

Henok se u tom popisu ističe iako je o njemu zapisano tek nekoliko redaka (Post 5, 18 ‒ 24). Henok je značajan zbog toga što predstavlja prauzor bogobojaznog, predanog, iskrenog vjernika koji živi s Bogom. Zbog predanog života ima blizak odnos s Bogom, koji ga nagrađuje tako što ga uzima sebi. Henok pokazuje neprekinutost Božje objave ljudima koji žive po vjeri u Njega, a prije uspostave saveza s Noom i objave Abrahamu.

Cjeloviti zapis o proroku Noi nalazimo u Post 6 ‒ 11. Noa predstavlja novi početak koji Bog uspostavlja sa čovječanstvom. Post 9, 1 ‒ 17 predstavlja nauk o savezu-zavjet Boga s čovjekom. Bog je tijekom povijesti uspostavljao različite zavjete s odabranima. Razlozi su bili pokazati Božju skrb za čovjeka i stvorenje, svjedočiti Božju volju i objavu. Zavjeti koje Bog uspostavlja imaju različite poruke, ali svi svjedoče o milosti, susretu Boga sa stvorenjem i ljudima. Nauk Božjih saveza vidljiva je u oba dijela Svetog pisma, a u punini očitovana u Gospodinu Isusu Kristu. Savezi pokazuju Božje djelovanje, te obznanjuju Božju milost tijekom povijesti. Njihovo značenje se ne može umanjiti činjenicom da su ih ljudi nisu ispunjavali i da su ih kršili. Oni su trajno svjedočanstvo milosti te susreta s Bogom tijekom povijesti. Savez s Noom je uspostavljen nakon potopa, te je po svom značenju usmjeren prema cijelom čovječanstvu, a on predstavlja novo čovječanstvo. Odlike su ovog vječnog saveza obećanje da stvorenje više neće biti uništeno zbog ljudskog otpadništva od Boga, a znak je duga. Pojava duge podsjeća na Bogom dano obećanje: »Kada se ukaže duga u oblacima, pogledat ću je i spomenut ću se vječnog zavjeta između Boga i svih živih bića svake vrste što su na zemlji.« Post 9, 16.

Abrahamov je životopis predstavljen u Post 11, 26 ‒ 25, 10. Iako dužina teksta ne mora govoriti o značenju, u ovom slučaju činjenica da oko četrdeset posto knjige govori o Abrahamu upućuje na njegovu važnost. Iznose se njegove prednosti, ali i nedostaci. Bog ne izabire savršene ljude da ga posreduju, nego one koji su spremni vjerom živjeti i nasljedovati njegov poziv. Bog je uspostavio sa Abrahamom drugačiju vrstu saveza nego s Noom. Iako po važnosti istovrijedan, jer je začetnik Bog, po poruci je upućen Izraelu. Savez koji je uspostavljen stvara ga praocem mnogih. Od njega potječe izraelski narod i biblijsko jednoboštvo, kršćani su njegovi duhovni baštinici jer nasljeduju Objavu koja je po Gospodinu Isusu Kristu naviještana svim narodima. Arapi baštine njegovo nasljeđe preko, nezakonita, sina Jišmaela. Savez koji je Bog uspostavio s Abrahom prenosio se na naredna pokoljenja i taj je savez vječan (Post 17, 7). Znak je obrezanje, obavljalo se na muškoj djeci koja su postajala dijelom saveza. Obrezanje je prasakrament onoga što u Novom zavjetu postaje krštenje te se prenosi na sve bez obzira na spol. Iako je bio nesavršen Abraham je uzor zbog nekoliko razloga. On je primjer Božjeg poziva za određenu svrhu. Iz tog se poziva može iščitati dvije bitne odlike: jasnoća i potvrda. Jasnoća Božjeg govora i potvrda onoga što je obećano. Abraham pokazuje kako iskreno i predano nasljedovati Boga. Proučavajući njegov lik možemo vidjeti kako nasljedovati te što znači biti iskren i predan s obzirom na Boga. On jasno upućuje na to da vjernik slijedi poziv Božji i vjeruje onomu što se ne može vidjeti. Obećanje koje je dobio pred kraj njegova života se počelo nazirati, a tek je tisućljećima u pravom smislu te riječi ostvareno. Na kraju kroz njega uočavamo kako Bog uspostavlja vječni savez.

Jakov je bio Abrahamov unuk, imao je dvanaest sinova od kojih će se u narednim stoljećima razviti narod dvanaest plemena, Židovi. Dijelovi njegova života opisani su u Post 25, 19 ‒ 50, 14. Iznose se različiti događaji koji su bitni za razumijevanje nastanka izraelske vjerske i narodne pripadnosti. Kao u slučaju Abraham, može se zaključiti da pisac pridaje veliko značenje Jakovu jer se pojavljuje u velikom dijelu knjige. Bog je Jakovu dao novo ime, Izrael: »Boriti se s Bogom i čovjekom i nadjačati.« Post 32, 28. Ime je dobio nakon kušnje i borbe koje je imao s anđelom te se danas tim imenom imenuje narodom, a kada se govori o duhovnom Izraelu onda se misli na kršćane. Dva događaja iz njegova život se ističu. Prvi je između njega i njegova brata, a zapisan u Post 25, 29 ‒ 34. Ezav je prepustio Jakovu prvorodstvo za zdjelu leće! Odrekao se obiteljskog blagoslova zbog pohlepe, a to je u društvu tog vremena značilo da mu predaje i očevo nasljeđe. Jakov, po rođenju, nije bio određen nasljednikom očeve baštine, ali ju je mudrošću zadobio. On je paradigma mudrog, radišnog i predanog čovjeka koji napreduje radom i vjerom. Drugi događaj zapisan je u Post 32, 23 ‒ 31. Govori o događaju koji kod nekih izaziva dvojbe. Opis je to događaja u kojemu se Jakov bori s Bogom koji se utjelovio u obliku anđela, da dvojba bude veća on u toj borbi pobjeđuje. Iz tog vremena dolazi i njegovo novo ime, Izrael. Oslikava njegovu drugu bitnu odliku: spremnost da se sve učini kako bi se dobio Božji blagoslov. Jakov je shvaćao da je Božji blagoslov bit sretnog i smislenog života, zato je bio spreman učiniti sve da bi dobio taj blagoslov.

Josip je bio jedan od dvanaestorice Jakovljevih sinova, a njegov život je opisan u Post 37 ‒ 50. Zahvaljujući njegovom posredništvu malo je pleme naraslo u veliki narod. Josip je spletom životnih okolnosti, zbog ljubomore svoje braće, koju je izazvao mladenačkom nadobudnošću završio u Egiptu. Tamo se od roba, uz Božji blagoslov, uzdigao u važnu osobu. Zbog suše i gladi njegova je obitelj došla živjeti s njim. Tamo su ostali četiri stotine godina i postali veliki narod, a pod vodstvom Mojsija vratiti su se u zemlju svojih praroditelja. Josip je bio vidjelac i sposoban predvidjeti tijek budućih događaja, a to je bio dar Božji. Iz njegova je životopisa vidljiva pobožnost, i mudrost. Nakon što je prodan u Egipat kao rob, od obespravljenika se uzdigao na visoku društveni položaj. Takav je razvoj događaj, između ostalog, uvjetovan njegovim razumnim i pobožnim pristupom životu. Bog je okrenuo njegovu nevolju na dobro, a on je u zlu i dobru ostao vjeran Bogu!

Budući je Biblija nadahnuta ‒ Božja riječ, svi njezini dijelovi imaju značenje i važnost za proučavanje. Svaka pojedina knjiga stavlja naglaske koje sve knjige Svetoga pisma čine cjelovitom Božjom objavom. Postanak je bitna zbog svoje povijesne, kulturne i duhovne vrijednosti. To je svjedočanstvo povijesti i pisani spomenik uljudbe. Iznjedrena u okviru židovske predaje, za potrebe jednoga naroda, nesebično je darovana cijelom svijetu da bi narodima bila poticaj za vjeru. Trajno je svjedočanstvo Božje objave, potiče na promišljanje, te je izvor duhovnosti, promišljanja i upoznavanja svijeta koji nas okružuje. Bog stvara svijet, i čovjeku daje vlast i odgovornost za upravu nad svijetom te ga potiče na brigu i čuvanje. Svemogući je Bog uspostavio i odredio zakonitosti tvarnoga svijeta, sve razumne ljude navodi na razmišljanje kako izvan vidljivog i opipljivoga postoji vječni i svemogući Gospod Bog!


Autor: Branimir Bučanović