
»Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, da sada – po crkvi – Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja zasnovana – po naumu o vjekovima – u Kristu Isusu Gospodinu našemu. U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.« Efežanima 3, 8 – 12. (KS)
Apostol Pavao bio je Božji sluga (i.m.r. grč. doulos), poslanik (i.m.r. grč. apostolos), prorok (i.m.r. grč. profetes) i učitelj (i.m.r. grč. didaskalos) odabran i pozvan za naviještanje evanđeoske poruke koju je Bog odredio za spasenje čovjeka; čit. Rim 1, 1 – 4. i Dj 13, 1. On je svojim bogoslovno-misijskim djelovanjem ostavio dubok i prepoznatljiv trag u kršćanstvu i svjetskoj povijesti.
Rođen je u Tarzu oko 0-te g. a pogubljen, zbog vjere u Boga, oko 66. po. Kr. u Rimu. Bio je obrazovani bogoslov, član čistunske farizejske sljedbe te šatorski zanatlija; današnjim rječnikom rečeno bio je bogoslov i zanatlija. Govorio je aramejski, židovski i grčki jezik te je bio rimski građanin, a to je bila rijetka povlastica toga vremena. Iz njegova pera, pod bogoduhnim nadahnućem, napisano je 13 (možda i »Poslanica Hebrejima«) od 27 novozavjetnih knjiga.
U ovomu ćemo članku istaknuti činjenice te uočiti poticaje koje proizlaze iz njegova uzora, a na temelju novozavjetnih spisa.
Nastavi čitati “Pavao: Božji poslanik”
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.