»I reče Bog: ‘Što si učinio? Glas krvi brata tvojega iz zemlje k meni vapi.’« Postanak 4, 10. (čit. Post 4, 1 – 16.)
Priča o nastanku Rima kaže da su dvojica braće, koje je othranila vučica, tijekom podizanja grada došli u sukob koji je završio ubojstvom. Romul je ubio Rema pa je tako označen početak ali i tijek latinsko-bizantske civilizacije: ubojstva, ucjene, spletke, i ratni pohodi u cilju širenja ideologije. Ova priča zorno opisuje narav čovjeka otuđenoga od Boga, a njezin je početak od druge dvojice, biblijske, braće.
Biblijski zapis o djeci Adama i Eve donosi zanimljiv pogled na čovjekovo nazadovanje, već u drugom naraštaju, nakon odlaska od Boga. Nakon prinošenja žrtve tj. starozavjetnoga bogoslužja Kain će, zbog ljubomore, napasti i ubiti svojega brata Abela. Naznačeni kanonski zapis otkriva mnogo o čovjekovoj naravi, motivima i skrivenim željama te potiče na razmišljanje i daje duhovne smjernice.
Abel je bio mlađi i bavio se je stočarstvom, o njemu ne nalazimo puno biblijskih podataka. Znamo da je postao žrtva ubojstva zbog pravednih djela (1. Iv 3, 12.) Gospodin Isus Krist opisao ga je kao pravednika tj. poštena i pobožna – Bogu ugodna čovjeka (Mt 23, 35.) Abel postaje i ostaje uzor svima koji teže: iskrenoj vjeri, predanosti u bogoslužju, bogoljublju i pravednosti.
Kain je bio prvorođenac i zemljoradnik. On će trajno ostati zabilježen kao prvi ubojica – bratoubojica. Potrebno je uočiti te istaknuti poruke, poticaje i upozorenja koje proizlaze iz naznačenoga biblijskoga zapisa. Prvo uočavamo način starozavjetnoga bogoslužja u kojemu je prinošenje žrtve vjerski čin izmirenja i susreta s Bogom. Žrtve su bile različite, ali su uvijek trebale biti najbolje – prvine. Kain prinosi žrtvu, ali ne najbolju, on obavlja religijsku dužnost ali mu je srce daleko od Boga. Za razliku od njega Abel prinosi prvinu: najbolje što ima – on daruje sebe Bogu. Bog se osvrće na Abelovu žrtvu, tj. prihvaća ju, zbog toga što proizlazi iz iskrenoga srca, a ne zbog religijske obveze. Kain pokazuje obredno-religijsku pokornost ali je u svomu srcu daleko od Boga, on svoje stavove pokušava sakriti od Boga. Njemu je religija sredstvo i običaj, ali on se može klanjati bilo kome ako je to za njegovu korist. Već se u njemu očituje prauzor onoga što će postati poznato kao carski, a kasnije do krajnje izopačenosti komunističko-materijalistički kult. U Kainu se stvara: ljubomora, ljutnja, mržnja te na kraju najgore – želja za ubojstvom koje vodi u bratoubojstvo.
U Post 4, 7 zapisana je poruka koju Bog upućuje Kainu glede zločina koji će počiniti. Zbog jasnoće ćemo usporediti tri hrvatska prijevoda. KS-ov prijevod: »Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.« HBD-ov prijevod: »Nije li ovako: Ako pravo radiš, smiješ slobodno dići pogled. Ako li krivo radiš, ne vreba li tada pred vratima grijeh koji je upravljen tebi, ali mu ti moraš biti gospodar.« VB-ov prijevod: »Ako prȁvo radiš, nećeš li biti prihvaćen? Ako li ne radiš prȁvo, grijeh čuči na vratima. I njegova je žudnja na te usmjerena, ali ti ga moraš nadvladati.« Ističemo glagol vrebati te poticajne poruke; u heb. to je gl. rabats a znači: vrebati, ležati (u položaju za skok), čučati. Vrebati znači: prikriveno čekati priliku za napad na koga, iščekivati, čekati, tražiti mogućnost da se što učini (Hrvatski jezični portal). U Babilonu se je koristio isti izraz (vrebati) za demona koji čuči kod ulaznih kućnih vrata u cilju da napadne ukućane. Upravo bi se tom slikom mogla opisati i grješna ljudska narav: vreba i čeka svoju priliku da skoči i napadne; sruši i uništi.
Biblijski zapis nije tek puki opis rodbinske svađe koja završi zločinom. On opisuje pravu bit grijeha, tj. čovjekove otpadničke naravi koja nakon praroditeljskog pada ide od lošeg prema gorem. Upućuje i na smjer u kojemu idu loše misli koje obuzmu čovjeka koji im se ne odupre. Biblijski zapis ujedno daje utješnu poruku koja potiče na razmišljanje i djelovanje. U borbi sa samim sobom i svojim slabostima treba: odupirati se, boriti se, nadvladati, i njima gospodariti.
Na kraju je potrebno uočiti usmjerenje na mesijansko spasenje koje proizlazi iz ovog zapisa. Gospodin Isus Krist će svojim dolaskom ponijeti grijehe cijeloga svijeta, dati nadu vječnoga života, i potaknuti na cjeloživotnu borbu sa svojim slabostima.
Autor: Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.