»Ali je Noa našao milost u očima Gospodovim. Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio!« Post 6, 8 ‒ 9.
Biblijski zapis o Noi izravno je povezana sa stanjem starozavjetnoga društva u kojemu je živio. (čit. Post 6, 11 ‒ 13.) Društveno okružje i stanje naroda moglo bi se opisati kao: koruptivno, amoralno s poremećenim sustavom vrijednosti i otpadništvom od Boga; promicanjem i življenjem bezvjere te iskrivljavanjem vjere u Boga. Bio je rasprostranjen amoralni način života do te granice da su anđeli (Sinovi Božji) općili s čovjekom, a to je biblijski opis za krajnje izopćeno društvo. Lopovluk je bio rasprostranjena pojava na svim društvenim razinama, te je bilo stalnoga iskrivljavanja i obezvrjeđivanja vjere u Boga. Možda bi netko pomislio da se od doba patrijarha nije puno promijenilo u biti čovjeka, i bio bi u pravu!
Gideon je bio duhovno-društveni vođa kojega je Bog podigao, pozvao i vodio da izbavi Božji narod iz nevolje. Uz Božju pomoć i vodstvo okupio je malobrojnu, ali vrhunsku vojsku (tristo vojnika), s kojom je porazio neprijatelje i donio mir nakon što su ju Midijanci, s okolnim narodima, na sedam godina okupirali. Njegovo je djelovanje opisano u starozavjetnoj biblijskoj knjizi Suci 6 − 8.
Biblijsko-povijesno okružje jasno upućuje na duhovno-društveni otpad: odlazak od Boga, promicanje sinkretizma i krivovjerja te društvene nepravde. Duhovni otpad očitovao se u štovanju Baala i Ašere; muškog i ženskog poganskog božanstva. Baal je bio feničko muško božanstvo, a njegovo obožavanje je bilo rasprostranjeno među Kanaancima i Izraelcima. Običaji, vjerovanja i baalska religioznost dobro je opisana u biblijskom zapisu koji opisuje sukob proroka Ilije s Baalovim svećenicima: čit. 1. Kr 18, 25 − 29. Ašara je bila kanaanska božica i naglašavala žensku senzualnost. Obožavalo se ju kroz idole, medaljone, različite rezbarije i slikarije. Mnogi su loši kraljevi, često pod narodnim utjecajem, poticali i promicali takova krivovjerja. Jedan je od slikovitijih primjera Manaše koji je načinio ikonu Ašare i postavio ju u Božji hram te poticao ljude na klanjanje ljudskoj tvorevini: čit. 2. Kr 21, 1 − 8.
»Kralj odgovori Danielu i reče: ‘Doista, vaš Bog — on je Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima i otkrivatelj tajni, kad si mogao otkriti ovu tajnu.’ Tada kralj uzvisi Daniela i nadari ga mnogim bogatim darovima; i postavi ga upraviteljem nad svom pokrajinom babilonskom i poglavarom nad svim mudracima babilonskim.« Daniel 2, 47 — 48. (VB)
Biblijska knjiga proroka Daniela započinje velikim gotovo apokaliptičnim ratnim događajem: razaranjem i uništavanjem najsvetijeg mjesta na Zemlji. Babilonski kralj Nabukonodonozor je u tri vojne (605., 597. i 586. pr. Kr.) osvojio i razorio Sjeverno Kraljevstvo (Judu) Jeruzalem, opljačkao inventar i kovčeg saveza iz Hrama te ga odnio u Babilon. Odveo je i većinu naroda te: Daniela (bab. ime Baltazar), Hananiju (bab. ime Sidrah), Mišaela (bab. ime Misah) i Azariju (bab. ime Abdenago), a među njima ja bio i prorok Ezekiel.
Daniel je živio i djelovao tijekom babilonskog sužanjstva Božjeg naroda Prvog saveza. Primio je veliku Božju milost i duhovne darove kojima je služio Bogu i prenosio Božje istine. Bio je: pobožan, duhovan, naočit, mudar, razborit, bistar, hrabar, tumač snova, vidjelac, vrstan službenik i administrator; te je postigao visoke časti i službe: čit. Dn 2, 48 — 49; Dn 5, 11 — 14; 29; Dn 6, 1 — 3, Dn 7, 1. Odveden je u Babilonsko sužanjstvo (605. pr. Kr.), dok je bio vrlo mlad. Tamo je ostao cio život i doživio duboku starost. Dočekao je povratak dijela naroda sedamdeset godina nakon odvođenja. Živio je i djelovao za vrijeme kraljeva: Jojakima (posljednjeg Judejskog kralja), te babilonski kraljeva Nabukonodozora, Baltazar, te medijsko-perzijskih kraljeva Darija i Kira; a bio je i suvremenik biblijskog proroka Ezekijela.
U biblijskoj knjizi, koja nosi njegovo ime, opisani su: događaji iz njegova života i službe, nadahnuta viđenja, snoviđenja, viđenje Stvoritelja (čit. Dn 7, 9 — 14.), različita proroštva, proroštva o Kristu (Dn 7, 13 — 14; 9, 25 — 27.), viđenja posljednjih vremena i molitve (čit. Daniel 2, 20 — 23; 9, 4 — 19); zatim pojedini događaji trojice njegovih prijatelja (Dn 1, 2 — 7; 3.), te događaji i okolnosti kraljeva kojima je služio.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.