Gideon je bio duhovno-društveni vođa kojega je Bog podigao, pozvao i vodio da izbavi Božji narod iz nevolje. Uz Božju pomoć i vodstvo okupio je malobrojnu, ali vrhunsku vojsku (tristo vojnika), s kojom je porazio neprijatelje i donio mir nakon što su ju Midijanci, s okolnim narodima, na sedam godina okupirali. Njegovo je djelovanje opisano u starozavjetnoj biblijskoj knjizi Suci 6 − 8.
Biblijsko-povijesno okružje jasno upućuje na duhovno-društveni otpad: odlazak od Boga, promicanje sinkretizma i krivovjerja te društvene nepravde. Duhovni otpad očitovao se u štovanju Baala i Ašere; muškog i ženskog poganskog božanstva. Baal je bio feničko muško božanstvo, a njegovo obožavanje je bilo rasprostranjeno među Kanaancima i Izraelcima. Običaji, vjerovanja i baalska religioznost dobro je opisana u biblijskom zapisu koji opisuje sukob proroka Ilije s Baalovim svećenicima: čit. 1. Kr 18, 25 − 29. Ašara je bila kanaanska božica i naglašavala žensku senzualnost. Obožavalo se ju kroz idole, medaljone, različite rezbarije i slikarije. Mnogi su loši kraljevi, često pod narodnim utjecajem, poticali i promicali takova krivovjerja. Jedan je od slikovitijih primjera Manaše koji je načinio ikonu Ašare i postavio ju u Božji hram te poticao ljude na klanjanje ljudskoj tvorevini: čit. 2. Kr 21, 1 − 8.
Negativnosti i nepravde dovele su do društvenih nereda i okupacije države, a njezini vlasnici postali su prognanici. Stanje je bilo dramatično: istjerivani su iz svojih domova, zemlja im je otimana a imovina pljačkana.
Kada su se našli na dnu počeli su zazivati Boga. Tada na društveno-duhovnu pozornicu stupa Gideon. Njegova služba započinje Božjim pozivom upućenim preko anđela. Ispočetka nevoljko prima poziv za službu iako se žali zbog okolnosti u kojima se nalaze. Trebao je izbaviti svoj narod od Midijanaca, koji su ih, u koaliciji s okolnim narodima, porobili i sustavno pljačkali. Gideon započinje društvene promjene kroz duhovne reforme i odbacivanje idolopoklonstva: ruši plemensko-rodbinske idole i odbacuje lažnu religiju. Iako je Božjem narodu bilo strogo zabranjeno idolo-ikonopoklonstvo, oni su mu se vrlo rado i predano vraćali. Ta će praksa pretežno nestati tek nakon povratka iz Babilonskog sužanjstva. Uz Božju pomoć ustrojio je srčanu vojsku, pobijedio neprijatelje, te osigurao mir i napredak koji je trajao jedan naraštaj (četrdeset godina).
Iako je njemu i njegovim sinovima ponuđen kraljevski status on je to otklonio i poručio: »Neću ja vladati nad vama niti će moj sin vladati nad vama; GOSPOD će nad vama vladati.« (Suci 8, 23.) No, slaveći pobjede koje je izvojevao načinio je efodu (zlatni idol težak više od 1700 šekela, tj. 18,7 kg) koji je kasnije potaknuo narod na idolopoklonstvo, pa su se ponovno počeli klanjati idolima i lažnim božanstvima (baalima i Baal Beritu, hrv. Gospodar saveza). Imao je puno djece (sedamdeset sinova), s više žena, i po tome nije bio primjer i u skladu s Božjim načelima. Doživio je duboku starost, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Ofri.
Gideon je biblijski velikan zbog vjere u Boga. Vjerom u Boga ostvario je poslanje i ostavio primjer ispunjenja bogomdane službe i poslanja: »I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena budem li pripovijedao o Gideonu, pa Baraku i Samsonu i Jiftahu, pa Davidu i Samuelu i prorocima, koji su po vjeri osvojili kraljevstva, izvršili pravednost, postigli obećanja, zatvorili ralje lavovima, pogasili silinu ognja, umakli oštrici mača, ojačali u slabosti, postali jaki u boju, nagnali u bijeg bojne redove tuđinaca.« (Heb 11, 32 − 34.)
Autor (tekst i foto ilustracija): Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.