Biblijski nauk i pogledi

Smrtni grijeh

12. 09. 2016.22. 07. 2020. Editor

Hula na Duha Svetoga

Tijekom zemaljske službe Gospodin Isus Krist je bio često obezvređivan i vrijeđan od društvenih moćnika i utjecajnih društvenih skupina toga doba (farizeji, saudiceiji, herodovci, književnici itd.). Neki od njih su prešli granicu prihvatljivog te počinili ono što zaslužuje vječnu osudu.

Prema nauku Gospodina Isusa Krista – neoprostiv grijeh je hula na Duha Svetoga! Tri biblijska navoda skreću pozornost na ovo prijeporno pitanje: čit. Matej 12, 22 ‒ 37 (31); Marko 3, 20 ‒ 35 (29); Luka 12, 1 ‒ 10 (10). Kako bi poruke bile jasnije potrebno je uočiti biblijsko okružje navedenih evanđeoskih knjiga. Matej bilježi govor, farizeja protiv Duha Svetoga, nakon što je Gospodin u sinagogi oslobodio te iscijelio opsjednutoga koji je bio gluh i nijem. Ljudi su počeli razmišljati i zapitkivati je li on sin Davidov tj. Mesija. Ne bi li osporili i obezvrijedili Isusa, farizeji ga optužuju da ozdravlja uz pomoć Belzebula (poglavice zlih duhova), a Gospodinovo su djelo pripisali zlodusima. Isus upozorava na bogohulstvo protiv Duha Svetoga kao – smrtni grijeh! Evanđelista Marko bilježi kako su mnogi govorili da je izvan sebe tj. da s njim nešto nije u redu. To je bilo u njegovoj kući u Kafarnaumu (obala Galilejskog jezera). Slijedilo ga je mnoštvo te je činio nadnaravne znakove. Zbog toga dolaze njegova majka i braća kako bi ga »primirili«. Književnici, vrsni poznavatelji Zakona, optužili su ga da ima nečistoga duha, te uz pomoć Belzebula čini čuda. Gospodin ih upozorava: hula na Duha Svetoga je neoprostiva i vodi u vječnu kaznu!

Belzebul, grč. i.m.r. znači gospodar kuće, bio je pogansko božanstvo kojemu su Židovi pripisivali vlast nad zlodusima, te su ga proglašavali poglavicom demona. Istoznačnica je: Sotona, Lucifer, Đavao. Luka iznosi Isusovo upozorenje protiv farizejskog licemjerja, te iznosi nekoliko pouka okupljenom mnoštvu. Upozorava ih – hula na Duha Svetoga nema oproštenja! Smisao i značenje hrv. hula, blasfemija, pohuliti, bogohuliti, dolazi od grč. gl. blasfemō koji znači govoriti: bezbožno, besramno, loše, obezvređujuće, psovati.

Gospodin Isus Krist je iznio upozorenje protiv hule na Duha Svetoga, na više mjesta i različitim prigodama. Jasno je poučio i poručio: obezvređivanje, psovanje i besramno govorenje protiv Duha Svetoga je težak i neoprostiv grijeh!

Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović

Biblijski nauk i pogledi

Uska vrata i tijesan put

30. 07. 2016.27. 08. 2020. Editor

»Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!« Mt 7, 13 ‒ 14.

Gospodin Isus Krist održao je pouke zabilježene od Evanđeliste (Matej 5 ‒ 7). Zapis daje mnogo duhovnih i životnih smjernica od kojih ističemo, navedenu, slikovitu pouku. Veliko mnoštvo ljudi slijedilo je Isusa iz različitih krajeva i mjesta: Galileja, Judeja, Dekapolis, Jeruzalem itd. (Mt 4, 25.)

Isus je rabio slikovite primjere, koji su ljudi mogli razumjeti, i temeljem istih iznosio duboka načela za život. U ovoj pouci govori o širokim vratima i prostranom putu kojima suprotstavlja uska vrata i tijesan put.

Isus upućuje na uska vrata iza kojih je tijesan put. Taj put nije lagan, zahtjeva od čovjeka: vjeru u Boga, predanost i promicanje biblijskoga sustava vrijednosti i svjetonazora, a to uključuje duhovnu te umnu dosljednost i ustrajnost. Biti dosljedan u vjeri te predano nasljedovati nauk evanđelja i slijediti Krista ne znači biti savršen tj. bezgrješan. Prisutno je mišljenje kako čovjek može biti bezgrješan. Taj ‒ heretičko farizejski pristup ‒ obično završi u obdržavanju nekih obreda i rituala, koji daju lažnu utjehu i nazovi duhovnost. Treba izbjegavati farizejštinu novog doba, isto tako »Primjer za života ne smije se uzimati od mnoštva!« (Ženevska Biblija). Uska vrata i put slikoviti su prikazi predanog, izazovnog i poticajnog života vjernika. Bog ne treba nadljude ‒ On spašava grješnike, koje kroz Krista opravdava: »Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu.« (Rim 5, 1.) Bog očekuje: pokajanje, rad na sebi, te posvećenje kroz: molitvu, proučavanje Svetog pisma, Bogoštovlje, život vjere i duhovno zajedništvo.

Tijesan put vodi u Život: imenica ž.r. grč. zōē, između ostalog, ima i slijedeće značenje: stvaran, poseban, ispunjen, blagoslovljen ‒ život posvećen Bogu. Takovi su oni koji vjeruju u Gospodina Isusa Krista, oni će nakon uskrsnuća biti u preobraženom stanju vječne slave i blaženstva kod Boga! Ovo je utjeha svima koji su krenuli, i hodaju tijesnim putem; to je i poticaj i poziv onima koji se promišljaju, krenuti ili ne krenuti, putem vjere u Boga.

Jean Calvin (Kalvin), velikan reformacije i biblijske ekspozicije, tumačeći uvodne biblijske retke, između ostalog, naglašava: »Čini nam se čudnim što trebamo biti odvojeni od većine, kao da nismo dijelom čovječanstva. Iako Kristov nauk, naš život, odvaja i usmjerava na uzak put, odvaja nas od mnoštva te ujedinjuje s manjinom suputnika, ipak nas ta teškoća ne bi trebala sprječavati u težnji i življenju punine života.«

Autor (tekst i fotoilustracija): Branimir Bučanović

Služba za Boga

12. 07. 2016.22. 07. 2020. Editor

Ilustracija: Prispodoba o minama

Usporedba Gospodina Isusa Krista, o slugama kojima gospodar povjerava mine na upravu, donosi zanimljive i poučne poruke. (čit. Lk 19, 11 ‒ 27.)

Isus propovijeda okupljenima na njegovom posljednjem putovanju u Jeruzalem. Bilo je to uoči ulaska u Grad mira, nedaleko Maslinske gore. Mnogi su očekivali da će Isus, nakon dolaska u Jeruzalem, postati kralj, tj. uspostaviti Božje zemaljsko kraljevstvo. Iščekivanja su bila velika ‒ ali kriva ‒ baš kao i kod mnogih ljudi današnjice. Gospodin poučava u usporedbi o vladaru, kojega većina sunarodnjaka ne prihvaća, i desetorici kojima povjerava mine. U hrvatskim prijevodima Svetoga pisma negdje se spominju mine drugdje mne. Oba prijevoda su točna, i.ž.r. grč. mna, koja je preuzeta iz lat. mina. Označava težinu novca, oko 1,2 kg, koji je isplaćivan kao plaća radniku. Jedna mina je imala vrijednost tromjesečne prosječne plaće. Sluge su trebale ostvariti dobit kako bi bili nagrađeni od gospodara. Dvojica su umnožila mine i zbog toga su obilato nagrađeni, a jedan se nije ni potrudio. Mina mu je oduzeta i darovana onome tko je ostvario veliku dobit, na kraju slijedi poruka koju smo naveli na početku (Lk 19, 26).

Prispodoba daje slojevite poruke upućene ljudima onog vremena i današnjice. Većina ljudi, one kulture i vremena, nisu prepoznali i priznali Gospodina Isusa Krista za Spasitelja (vladar koji odlazi primiti kraljevstvo). To je upozorenje i za ljude današnjega doba, o toj odluci ovisi vječnost s Bogom. Priznati Isusa za Gospodina i Spasitelja daje nadu i sigurnost vječnog života. Poticaj je povezan i s važnošću služenja Bogu, taj je poziv upućen svim vjernicima do današnjih dana. Služba Bogu je povezana s cjelokupnim pristupom životu i obvezama koje dolaze vjernicima. Reformacijski nauk ne pravi razliku između tzv. svetih i nesvetih zvanja. Svaki posao ‒ koji je u skladu s biblijskim ćudoređem ‒ može biti na slavu Bogu. Uvjet je raditi tako da se Bog proslavlja, a mi sve dajemo od sebe u zadatim okolnostima života. Primjer: ako trgovac na poslu radi pošteno, ne potkrada, točno vraća ostatak i pošten je prema kupcima i poslodavcu, on svojim poslom slavi Boga i to mu se računa u službu za Boga. Načelo poštenog rada, Bogu na slavu, može se primijeniti na sva područja života. Iz predanog rada proizlazi uspješan život i Božji blagoslov. Problem s nevrijednim slugom je u tome što on nije radio, a svoj nerad htio prikriti »strahom« od gospodara. Neaktivnost i nebriga je ključ problema, a tu se uočava i duhovno načelo za život.

Zaključak i poticaj Isusove pouke je slijedeći: nebitno jesmo li uspješni ili materijalno opskrbljeni, nego jesmo li svojim djelovanjem slavili Boga ‒ u zadatim okolnostima dali sve od sebe ‒ pošteno i vrijedno radili, zgrtali, a ne rasipali!