»I kad dođe dan Pedesetnice, bili su svi zajedno na istom mjestu. Odjednom nastade šum s neba, kao kad dolazi silan vjetar, i napuni svu kuću u kojoj su sjedili. I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, koji se zaustaviše po jedan na svakoga od njih. I napuniše se svi Duha Svetoga, i stadoše govoriti raznim jezicima, kako im je Duh davao govoriti.« Dj 2, 1 ‒ 4.
Vjernici predvođeni apostolima Gospodina Isusa Krista bili su okupljeni u Jeruzalemu. Nakon uzašašća iščekivali su izliće Duha Svetoga. Odlazili su u Hram na bogoslužje, a po kućama su se okupljali na molitve (Dj 1, 14). To je razdoblje, od uzašašća do izlića Duha Svetoga, bilo praćeno duhovom obnovom, te izborom Matije za apostola, a on je zamijenio Judu.
Evanđelista Ivan svjedoči kako su apostoli primili Duha Svetoga nakon uskrsnuća (čit. Iv 20, 22), a njihovo iščekivanje, temeljem Isusova obećanja, išlo je u dva pravca: čekali su krštenje, tj. izliće i silu Duha Svetoga. Krštenje (grč. baptizō) se u hrvatskom prevodi kao: krstiti, poškropiti ili uroniti. To obećanje biti će dodatni duhovni blagoslov na njihovom putu spasenja popraćeno primitkom »sile« (grč. dunamis), Božjega duhovnoga »dinamita« za svjedočanstvo o Isusu Kristu. Zanimljivo je Božje djelovanje: moćno i snažno mijenja i donosi promjene koje bi se mogle opisati kao korjenita izmjena duha i promjena stavova. Božje djelovanje je trajno stanje u srcima ljudi koji slijede Gospodina Isusa Krista za svoga Spasitelja i Otkupitelja.
Oko devet sati ujutro zbio se je jedan od najvažnijih događaja u povijesti spasenja. Njih su stotinjak bili okupljeni na molitvi. U jednom se trenutku spustio Duh Sveti, a njegovo je očitovanje bilo vidljivo kroz huk vjetra, i razdijeljene plamenove, koji su se spustili na svakog od njih. Energija Božja ispunila je mjesto, a svi su nazočni zadobili odlučnost i hrabrost te su izašli na jeruzalemske ulice, među okupljeno mnoštvo hodočasnika. Smjelo i sigurno počinju svjedočiti svoju vjeru: govore o tomu što je istina i tko je Bog. Okupljenima prenose poruku spasenja, a ta je poruka i temelj kršćanskog navještaja.
Napunili su se Duha Svetoga (grč. plēthō) glagol u prijevodu: napuniti, ispuniti, natočiti do vrha, do kraja ispuniti (čit. Dj 2, 2 ‒ 4). Ispunjenje Duhom Svetim mogli bi opisati kao kad se u praznu čašu do vrha natoči voda. Duhovno prazna osoba nakon susreta s Bogom biva ispunjena novom kvalitetom duha i Božjega blagoslova. Potrebno je uočiti duhovnu dimenziju Božjeg djelovanja kroz sliku prvo prazne, pa potom ispunjene čaše. Voda osvježava, obnavlja i održava na životu, ako je nema onda nastupa smrt. Slika pune čaše, koja se pojavljuje u Svetomu pismu, puna je simbolike i poruke (čit. Ps 23, 5). Susret s Bogom ispunjava čovjeka, a život s Bogom ga održava na duhovnom životu. Bog je izvor žive vode i daje ju onima koji su njegovi i vjeruju u njega.
Ljudi su na ulicama Jeruzalema bili: u čudu, zbunjeni, nekima je sve izgledalo kao predstava, a neki su pomislili da su učenici pijani. Poruke koje su donosili bile su poruke Božje slave, veličine njegova spasenja te su svjedočili o veličanstvenim Božjim djelima. To nije: emocionalno ludilo, nerazumljivo mrmljanje i grgutanje, gubljenje razuma potaknuto emocionalnim ispadima i kreveljenjima, padanjima, plesanjem s zmijama u ruci i ostalim egzibicijama koje su vidljive u tzv. duhovnim zajednicama, a koje vole govoriti kako su prava te izvorna zajednica po uzoru na ovu. Ovo je djelovanje Duha Svetoga bila Božja nazočnost i sila izlivena kako bi osoba imala novi život i taj život prenosila drugima, to je ostvarenje obećanja te darovana milost od Boga koje nije proizvedeno od čovjeka.
Apostol Petar je okupljenima održao propovijed odbacujući sumnje i uvjeravajući ih na vjeru u Gospodina Isusa Krista (čit. Dj 2, 14 ‒ 36). To je prva zapisana apostolska poruka, i prva koja je prenesena na dan izlića Duha Svetoga. Njegov je nagovor imao velikog odjeka te se tog dana oko tri tisuće ljudi pridružilo kršćanskoj Crkvi.
Starozavjetni zapisi svjedoče o dolasku Duha Svetoga na pojedince u rijetkim trenutcima i vremenski ograničeno. Prorok Joel (djelovao je oko 400. g. pr. Kr.) najavio je veliko izliće Duha Božjega (čit. Jl 3, 1 ‒ 5). Ta je najava i nada ostala dio objave Svetoga pisma te se ostvarila silaskom Duha Svetoga na učenike u Jeruzalemu. Od tog vremena započinje novo djelovanje u povijesti Božjega spasenja, a Bog od tada daje Duha Svetoga svima koje je doveo na put vjere. Duh Sveti oživljava duhovno mrtvoga čovjeka, izgrađuje vjeru u njegovu životu i vodi ga na putu spasenja. Taj Božji dar trajno ostaje u vjernicima. Duh Sveti im daje sigurnost kako će unatoč izazovima, kušnjama i nevoljama u životu ostati i opstati na putu spasenja do susreta s Stvoriteljem.
Ovaj se događaj uzima kao početak poslaničke službe naviještanja Radosne vijesti o Božjem kraljevstvu, a započinje nakon propovijedi apostola Petra. Možemo ga označiti i kao rođenje i početak kršćanske Crkve.
Događaj se zbio na židovski blagdan Pedesetnicu. Grč. pentekoste, hrv. pedesetnica je bio jedan od tri hodočasničke svetkovine i sedam propisanih židovskih blagdana (čit. Lev 23). Značaj blagdana je vidljiv iz popisa petnaest nacija koje su se zatekle u Jeruzalemu. Održavao se pedeset dana nakon Pashe, odatle i naziv Pedesetnica. Proslavljala se prvog dana u tjednu tj. nedjeljom. Prvotno je to bila zemljoradnička svečanost koja se odvijala u vrijeme žetve pšenice. U kasnijem razvoju blagdana Savez s Sinaja (davanje Dekaloga) postaje središnji sadržaj. Možemo reći kako se starozavjetno značenje upotpunjuje izlićem Duha Svetoga i na taj način potvrđuje u kršćanstvu.
Različiti narodi i jezici, na dan izlića Duha Svetoga, upućuju na poslanje crkve koja je upućena različitim narodima. Valja uočiti kako su neke Crkve isključivo dijelom jedne nacije, te se proglašavaju samostojećim i nose nacionalni predznak. To je suprotno Svetom pismu, nauku Gospodina Isusa Krista i apostola. Crkva i poruka spasenja je upućena čovjeku, dakle svim narodima. Božja poruka je za sve ljude bez obzira na njihovu boju kože, spol ili naciju. Njihove posebnosti ostaju (nacija, spol, boja kože), ali su svi ujedinjeni pod Kristovim križem na kojemu je Bog pomirio čovjeka s sobom. Naša domovina, kako god se zvala, koju volimo i gradimo, nije vječna, nego prolazna postaja na putu u Vječnu domovinu koja je kod Gospodina Isusa Krista!
Što je temeljni sadržaj kršćanske objave? Vjera u Boga koji je: živ, dobrostiv, milostiv pun ljubavi i praštanja prema čovjeku. To je poruka koja daje nadu onima koje Bog poziva sebi. Navještaj o tomu kako Bog želi da svi ljudi žive životom duhovne punine. Kršćanska zajednica je tu poruku primila od Boga i postavila u temelje svoga nauka. Iako se poruka punine Božje nazočnosti, po Duhu Svetomu, najčešće naviješta na blagdan izlića Duha Svetoga (hrv. Duhovi) ona je aktualna, ali i aktivna tijekom cijele godine. Biblijski zapis svjedoči važnost duhovne obnove, odnosno promjene čovjekova bitka ili kako se to još kaže »promjene srca«. Ovaj događaj je značajan i za nas danas jer svjedoči o Božjoj snazi i djelatnosti, te upućuje na Duha Svetoga kao posrednika Božjega blagoslova, i duhovnoga Djelatnika. Potiče vjernike, kršćane današnjega doba, da navještaju istine o Bogu te žive život vjere.
Biblijsko–reformacijski nauk je jasan: nazočnost živoga Boga u životima ljudi put je društvene obnove, a to vodi u promjenu svjetonazora, puninu života i odgovornosti u društvenoj zajednici. Zato je izliće Duha Svetoga potrebno i danas, baš tu gdje živimo u našoj zemaljskoj domovini!
Molitva: Svemogući Gospodine Bože, ti si čuvao i vodio svoj narod tijekom prošlih vremena, a isto to činiš i danas. Molimo te podaj smjer za život i sigurnost vjere koja nam je po milosti i sili Duha Svetoga izlivena u srca. Molimo te izlij Duha Svetoga u srca onih koji su na putu potrage za istinu. Neka djelovanje tvoga Duha preplavi našu Domovinu i sve građane kako bi spoznali pravi put istine, vjere i nade koja dolazi od tebe i po tebi. To molimo po Kristu Isusu Gospodinu našemu!
Autor (tekst i fotoilustracije): Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.