Biblijski nauk i pogledi

Božji kovčeg



Dok je boravio u Božjoj slavi na Sinaju Bog je svome sluzi Mojsiju poručio: “I neka naprave Kovčeg od akacijina drveta: dva i pol lakta dug te lakat i pol širok te lakat i pol visok.” (Izl 25, 10.)

Božji kovčeg saveza ili Zavjetni kovčeg je korišten u starozavjetnom bogoslužju, za čuvanje posvećenih predmeta, te kao sredstvo Božje moći i objave.

Bog je Mojsiju dao uputu da se taj i drugi predmeti izrade i koriste u starozavjetno-židovskom bogoslužnom obredu. Opis i svrha Zavjetnog kovčega zapisana je u biblijskim knjigama: čit. Izlazak 25, 10 – 22; 37, 1 – 9; Hebrejima 9, 4 – 5; a spominje se na više mjesta i događaja u Bibliji.

Zavjetni kovčeg je bio od drveta akacije (bagrem) te  obložen zlatom; dužine oko 1,1 m, te jednake visine i širine, 68 cm. Imao je dvije nosive motke od akacije obložene zlatom. Na poklopcu su bila dva anđela (kerubini) raširenih krila i okrenuti prema središtu kovčega, tj. Pomirilištu. Iz središta Pomirilišta se je povremeno čuo Božji glas: “I tu ću se s tobom sastajati. A svrha Pomirilišta, između ona dva keruba koji su na Kovčegu svjedočanstva, govorit ću ti o svemu što sam ti zapovjedio za sinove Izraelove.” (Izl 25, 22.) U kovčegu su bila spremljena Božja svjedočanstva: kamene ploče s Deset zapovijedi, zlatna posuda s nebeskom manom i Aronov štap (Heb 9, 4.). A pored Kovčega je stajala Božja riječ (Petoknjižje) za svjedočanstvo i upozorenje, (Pnz 31, 26 – 27.). Glavni obrtnik koji je vodio izradu Zavjetnog kovčega i ostalih bogoslužnih predmeta po Mojsijevim uputama, bio je Basalel (Bacalel) iz Judina plemena. On je bio od Boga nadahnut i vješt u obrtničkim poslovima te pogodan za taj posao (čit. Izl 31, 2 – 11.).

Zavjetni kovčeg je u starozavjetnoj prošlosti bio sredstvo Božje sile i objave. Kovčeg sam od sebe nije bio izvor moći. Bog je koristio Kovčeg kako bi starozavjetnom narodu pokazao svoju moć i prenosio objave. Zbog toga je besmisleno slaviti taj predmet ili njemu pripisivati nadnaravne izvore moći. Budući je ovo bio najznačajniji starozavjetni bogoslužni predmet koji je nestao i najvjerojatnije uništen kroz to se daje jasna poruka: Gospod Bog je izvor istinske objave, moći i duhovnog vodstva, a Božji narod treba Boga slaviti i slijediti.

Zbog činjenice da se ne zna njegova sudbina postoje različita mišljenja o tomu kako je završio, a mnogi mistificiraju njegov nestanak. Najvjerojatnije i najbliže istini je sljedeće tumačenje. Nakon što su Babilonci, pod vodstvom Nabukonodonozora, razorili Hram i Jeruzalem nestao je s povijesne pozornice i više se ne pojavljuje. Nije bio u Drugom Hramu izgrađenom nakon povratka iz sužanjstva, a ni u vrijeme Isusove zemaljske službe. Sve to navodi na razumljiv i jasan zaključak da je uništen, a zlato kojim je bio obložen opljačkano.

Ipak, Božja slava, vodstvo i objava – kad i kako Bog želi pratiti će njegov izabrani narod koji će imati Božju objavu do dana današnjega i kraja svijeta!


Autor: Branimir Bučanović