Kategorija: Biblijski nauk i pogledi

---

---

Biblija nas podsjeća da su rani sljedbenici Isusa Krista prozvani kršćani, zbog vjerskoga svjedočanstva i navještaja, u Antiohiji (Dj 11, 25). Iako se čini da je ispočetka ovo ime imalo podrugljivo značenje, Kristovi su ga sljedbenici brzo i bez srama usvojili jer ih je povezivalo s Kristom. Ali, kako su Kristovi sljedbenici nazivani prije nego se ime kršćani udomaćilo? Jednostavno su ih nazivali Učenici, i to je bilo najprihvatljivije oslovljavanje.

Ali, tko je učenik? Jezgrovito rečeno: učenik je onaj tko uči. Učenik se predano usmjerava učenju i životu onoga od koga uči. Učenik (eng. disciple), kao i disciplina (hrv. stega) dolazi od lat. »discipulus«, a znači učenik ili đak. Posljedično tomu učiti znači provoditi stegu nad samim sobom. Npr. ako netko želi napredovati u tjelovježbi ili umjetnosti, taj mora provoditi stegu (disciplinu) u svomu životu, te naučiti i slijediti načela i temelje najboljih učitelja u tomu području. Tako je bilo i jeste s Kristovim učenicima, Isusovim sljedbenicima.

Učenik sluša Isusa

Kada je Isus pozvao svoje prve učenike, jednostavno im je rekao: »Slijedi me!« (čit. Marko 1, 17; 2, 14; Ivan 1, 43.) Učenik je sljedbenik, osoba koja ima povjerenje i vjeruje učitelju te nasljeduje učiteljeve riječi i primjer. Zbog toga, bit učenik znači imati odnos; pristan, poučan, sljedbenički odnos s učiteljem. Posljedično napisanomu, učenik Isusa Krista je u učeničkom odnosu s Isusom, te želi nalikovati na Isusa. Drugim riječima: slijedimo Krista kako bi bili kao Krist (čit. 1. Kor 11, 1); jer kao njegovi učenici, Kristu pripadamo. Isusov učenik sigurno posjeduje posebnosti koje proizlaze iz njegova odnosa s Isusom. Koje su odlike Kristovog učenika? Koje su posebnosti onih koji slijede te su prozvani Kristovim učenicima?

Osoba ne može reći da je učenik ako nije spreman slušati učitelja. Kršćanski učenici slušaju Isusa. Kada Isus govori učenik sluša! Učenik se oslanja na svaku Gospodinovu riječ, kao da su kruh gladnom ili voda žednom. Bog je jasno zapovjedio, na Gori preobrazbe, kada je Isus bio sa svojim učenicima: »Ovo je Sin moj ljubljeni… Njega slušajte!« (Mt 17, 5.) Ne možeš biti kršćanin i ne slušati Isusa.

Učenik uči od Isusa

Nije dovoljno samo slušati Isusa. Učenik nije onaj tko sluša, i potom se okreće kao da učiteljeve riječi nemaju utjecaja. Isusov poziv učenicima uključuje – slušanje i učenje. Kada mu dođu poručuje: »Uzmite jaram moj na sebe i naučite od mene jer sam krotka i ponizna srca. I naći ćete spokoj dušama svojim.« (Mt 11, 29.) Učenik uči, a Kristove riječi imaju posebno značenje. Nakon poruke: »Isus reče Dvanaestorici: ‘Zar i vi hoćete otići?’ Odgovori mu nato Šimun Petar: ‘Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi vjerujemo i znamo: ti si Krist, Sin Boga živoga.’« (Ivan 6, 67 – 69.) Učiti od Krista, to je učenikova najveća želja. To je temelj onoga što on vjeruje. On radosno prihvaća riječi svoga Učitelja. One su njegovo svakodnevni kruh. Promišlja o njima danju i noću. (čit. Ps 1, 2.)

Učenik se podređuje Isusu

Osoba se ne može zvati Isusovim učenikom ako nije voljna slijediti Njega. Učenik – onaj koji istinski sluša i uči – provodi ono što uči. Učenikovo podređivanje nije stvar izbora. Isus je, temeljem njegova djela, dostojan potpune poslušnosti. Oni koji ga najbolje poznaju svjesni su toga. Kada je u Kani, tijekom vjenčanja, nestalo vina Isusova je majka Marija rekla, glede Isusa, poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite.« (Iv 2, 5.) To je bio odličan savjet. Provođenje je Gospodinova učenja plod istinskog učeništva. Isus je obznanio da oni koji ga vole, kao znak te ljubavi, drže njegove zapovijedi. (čit. Iv 14, 21; 23; 15, 10.)

Neki pokušavaju napraviti razliku između učenika i kršćanina. Ipak, Biblija ne pravi takovu razliku. Prije nego su prozvani kršćani, zvani su učenici. Biti kršćanin znači: vjerovati Kristu; slušati Krista; učiti od Krista; podređivati se Kristu! Posljedično tomu, biti kršćanin znači biti učenik. Tako je bilo na početku, a tako je i danas.

Autor: Anthony Carter

---

Izvor: Tabletalkmagazine.com, Anthony Carter, “What Is a Disciple?”

---

»I izvede ih van sve do Betanije, podiže ruke svoje pa ih blagoslovi. I dogodi se, dok ih je blagoslivljao, da se odmakne od njih i bȋ uznesen u nebo. Oni mu se poklone pa se s velikom radošću vrate u Jeruzalem. I bijahu sve vrijeme u Hramu hvaleći i blagoslivljajući Boga. Amen.« Lk 24, 50 – 53. (VB)

Luka opisuje, u »Evanđelju« i »Djelima apostolskim«, što se je zbilo u vremenu od četrdeset dana nakon uskrsnuća. Svjedoči da je Gospodin Isus Krist dao nepobitne dokaze o uskrsnuću, upute te pouke svojim apostolima i učenicima o Božjem Kraljevstvu.

Zatim se je oprostio od njih četrdeseti dan nakon Uskrsa. To je bilo nedaleko od Betanije na istočnim padinama Maslinske gore, udaljene od Jeruzalema tri kilometra. Potom je na veličanstven način uzašao u nebesa pred očima više svjedoka. Evanđelista Marko piše da je uzašavši na nebo i sjeo Bogu s desna. Bog je u središtu nebesa, a Krist je s desna, to znači da ima nebesku tj. konačnu vlast pod sobom.

Prizor je veličanstvenost – uzlazeći u nebo podiže svoje ruke i zaziva blagoslov na učenike! Željeti, htjeti i govoriti dobro; te prenositi takove misli, riječi i želje drugoj osobi to znači blagoslivljati! Gospodin Isus Krist izriče blagoslov učenicima, a njegova riječ ima veliku snagu te je konačna. Nema moćnije riječi od one koju izgovori Gospodin i Spasitelj. Koga Bog blagoslovi taj je uistinu blagoslovljen! Nikakva ljudska kletva ili vráčānje ne može oteti Božji blagoslov. Kristovi učenici su blagoslovljeni, a njegova milost je nad njima. To ne znači da će im biti lako, ili će imati lagodan život, ili neće imati životnih nevolja; ali će imati Božji mir, nadu i vječni život nakon smrti. To je snaga Božjega blagoslova kojim Bog blagoslivlja svoj narod.

Ovaj je događaj nastavak poslije-uskrsnih zbivanja te okončanje Isusove zemaljske službe. Isusovo djelovanje se danas nastavlja po Duhu Svetom. Učenicima i apostolima, koji su bili skeptični po pitanju uskrsnuća, ovo je trebao biti konačan dokaz Kristove pobjede nad smrću, te nade za vječni život.

Kršćanska je vjera objava jednoga Boga koji se, kroz Sveto Trojstvo (tri Osobe u jednoj Biti), objavljuje ljudima. Uskrsnuće i Uzašašće u nebo imalo je za cilj pokazati kako se Bogu može, od tog vremena, izravno pristupiti po Gospodinu Isusu Kristu. On je jedan i jedini Posrednik: »Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi – čovjek Krist Isus!« (1. Tim 2, 5.) Uzašašće daje i poticaj: budući je Krist iznad svega i sve u svemu kršćani su pozvani graditi Kraljevstvo Božje na Zemlji. Kraljevstvo Božje vidljivo je tamo gdje je živa vjera u Boga, a ona se očituje u pojedincu i zajednici vjernika koji pravilno i jedino štuju Boga te se samo njemu u duhu i istini klanjaju. Takova je zajednica sveopća i nazočna na mnogim mjestima, i među različitim etničkim skupinama.

Učenici su iskazali poštovanje, podložnost i privrženost: »Oni mu se poklone…« (Lk 24, 52a) Grč. gl. proskuneò, hrv. gl. pokloniti se možemo opisati usporedbom, iz biblijsko-kulturološkog okružja, osobe koja u znak podložnosti i poštovanja pada na koljena pred velikodostojnikom i klanja mu se do poda. Pokloniti se, u biblijskom smislu, podrazumijeva štovanje, hvaljenje i veličanje Boga, ‒ u duhu i istini! Takovo klanjanje pripada samo i jedino Bogu i nikomu drugomu. Pasti i pokloniti se živomu Bogu znak je istinske vjere. Učenici su pali pred uskrsnulim Isusom, poklonili se i na taj način izrazili hvalu i slavu Bogu. Prepoznali su i poručili da je Gospodin Isus Krist ‒ Bog u punini!

Prema biblijskomu nauku, kad bi netko pao ili se poklonio pred stvorenjem ili rukotvorinom tj. kipom (idol) ili slikom (ikona) on bi bio apostata tj. otpadnik od vjere u Boga ‒ odnosno idolatra i ikonolatra. Pravoslavlje je jedan od najboljih otpadničkih primjera. Ono u središtu svoje religioznosti ima ikonopoklonstvo tj. klanjanje i ljubljenje rukotvorine. Težina i pogubnost tog središnjeg čina u pravoslavlju sadržana je u vjerovanju da su te rukotvorine navodno »prozor u raj«. Stoga su svi oni koji slijepo slijede ovaj način religioznosti na paklenom putu propasti.

S velikom radošću učenici se vratiše u Jeruzalem: susret s Uskrsnulim stvorio je u njima ushit. Je li u našemu srcu radost jer smo Kristovi, zato što imamo vjeru u Živoga i Uskrsnuloga? Ako nije ‒ onda se zamislimo nad biblijskim porukama ‒ o vjeri u Boga sve ovisi! Ako je u nama radost neka tako i ostane. Radujmo se zato što vjerujemo u Krista, zato što je uskrsnuo i uzašao na nebesa; slavno vlada i kraljuje u vijek vjekova. Budući nemamo razloga tvrditi drugačije, prihvaćamo Uzašašće kao bitan događaj u povijesti spasenja. Uzašašće potvrđuje nadu za vječni te daje poticaj za sadašnji život. Gospodin Isus Krist je uzašao na nebo, odakle će ponovo doći, i njegovu Kraljevstvu neće biti kraja!

---

Autor (tekst i fotoilustracija): Branimir Bučanović

---