Obitelj je najstarija i temeljna ćelija društva, temelj zdrave i napredne društvene zajednice. Bez obitelji ili s nezdravim obiteljima društvo nema budućnosti. Bog je uspostavio brak – zajednicu muškarca i žene – iz kojega se rađa obitelj te odredio smjernice koje pomažu pri razvijanju zdrave obiteljske zajednice. Proučavajući Sveto pismo može se zaključiti da je obitelj prolazila odrađene promjene, a temeljni su se odnosi održali do danas.
Promatrajući biblijsku prapovijest i vrijeme u kojem je živio i djelovao Abraham obitelj je nalikovala na ono što bi opisali kao pleme. Dio su obitelji tog vremena bili roditelji, djeca, djedovi, bake, stričevi, tete, ali sluge i sluškinje. Takove su obitelji bile brojne, tako je Abrahamova obitelj imala 318 muških članova, što znači da ih je bilo tri do četiri puta više (Post 14, 14). Najstariji član, obično djed, bio je starješina zadužen za upravljanje. Kasnije dolazi do promjene te upravu preuzima otac, a nakon njegove smrti upravu je preuzimao najstariji sin po pravu prvorodstva. Upravljanje je podrazumijevalo čast i poslušnost ostalih članova, ali je bila uvjetovana obvezama koje su uključivale vođenje svakodnevnih poslova, briga za materijalne potrebe te predvođenje vjerskih obreda od strane poglavara obiteljske zajednice.
Roditeljstvo je bilo važno, a roditelji su bili zaduženi za odgoj djece u svim područjima života. Imali su obvezu živjeti u skladu s vjerskim odredbama te ih prenositi na svoju djecu. Starozavjetni nauk roditeljstvu pripisuje značajnu ulogu, te od roditelja zahtjeva sudjelovanje u odgoju i obrazovanju. Očinstvo odnosno majčinstvo bila je Bogom dana obveza. Roditelji su imali dužnost da djecu pouče osnovnim životnim znanjima koje su im trebale pomoći u svakodnevnomu životu. Očevi su sinove poučavali zanatu koji su poznavali, a majke su djevojčice poučavale kućanskim poslovima. Roditelji su djecu poučavali osnovnim životnim vještinama. Uzrečica koju su roditelji trebali zapamtiti bila je: »Tko ne uči svoga sina zanatu, odgaja ga da bude lopov!« Promatrajući obiteljske odnose iz današnjeg vremena možemo zaključiti da su obiteljski odnosi bili konzervativniji, i religiozniji. Otac je imao vlast nad obitelji ali je trebao skrbiti za nju (duhovno i materijalno), žena je u obitelji bila bez formalnih prava ali je imala ključnu ulogu u odgoju i vođenju domaćinstva. Djeca su odgajana da poštuju majku, a zakon je štitio ženu.
Značajan je dio obiteljskog starozavjetnoga zajedništva Židova bio Šabat. Bio je to tjedni cjelodnevni odmor, odvijao se jednom tjedno i to petkom od zalaska Sunca do zalaska Sunca u subotu. Šabat je bio dan odmora i vrijeme zbližavanja obitelji. Na taj se dan trebalo prisjećati svega onoga što je i tko je Bog, te što je učinio za svoj narod. Šabat je započinjao najboljim obrokom hrane. Kasnije se razvio običaj, za vrijeme babilonskoga sužanjstva, pa su obitelji pohađale Sinagoge koje su bile središte židovskog obrazovanja i duhovnosti. Roditelji su poučavali svoju djecu istinama vjere na način da su im prepričavali priče i događanje iz Svetog pisma.
Ovaj je temeljni način preuzela kršćanska obitelj uz neke reforme. Održavanja subote ostaje židovska tradicija, a kršćani nedjelju od vremena uskrsnuća rabe za duhovno i obiteljsko zajedništvo. Nedjelja kršćane podsjeća na Kristovo uskrsnuće, jer je Krist uskrsnu ta taj dan pa ga se zato zove Dan Gospodnji. Nedjelja je dan kada vjernici idu na Bogoštovlje i provode vrijeme sa obitelji u cilju zajedništva.
Što bi se moglo zaključiti, na temelju iznesenog, za današnji obiteljski život? Živimo u svijetu u kojem su ljudi otuđeni jedni od drugih, a ta otuđenost počinje u obitelji. Nije rijetkost da se obiteljsko zajedništvo svodi na zajedničko gledanje TV-a, a razgovor na iznošenje osnovnih potreba ili naredbi. Biblija upućuje na interaktivan i aktivan obiteljski života. U njemu roditelji ne ispunjavaju samo materijalne potrebe svoje djece nego se uključuj u njihov odgoj i obrazovanje te ih poučavaju osnovnim životnim znanjima i vještinama. Rasprostranjenost nominalne religioznosti upućuje na činjenicu da se u obiteljima zaboravilo važnost vjere i prenošenje vjere mladim naraštajima. Današnja praksa slanja djece na vjeronauk, a bez primjera osobne pobožnosti u svakodnevnom životu upućuje na potrebu izmjene stavova i promjene obrazaca ponašanja. Biblijski obiteljski odnosi su se tijekom vremena mijenjali, a to upućuje na činjenicu da promjene po sebi nisu loše. Treba uočiti do koje granice, kada i kako donositi promjene. Obitelj je današnjice izložena sličnim pitanjima i sumnjama koje su imali ljudi biblijskih vremena: borba za materijalnu egzistenciju, kako i na koji način odgajati djecu, do koje granice idu osobne slobode, prava djeca, žena i muškaraca itd.
Biblija nudi odgovore i smjernice za život obitelji. Ako se Sveto pismo pravilno proučava njezine poruke progovaraju i ljudima današnjice.
Donosimo, odbrani, popis uzrečica iz Biblije koje upućuju na obitelj i obiteljske odnose. Mudre izreke 1, 8 ‒ 9. poglavlje 4 i 5. 6, 20. 10, 1. 13,1; 24. 17, 21; 25. 19, 13; 18; 27. 20, 11. 22, 6;15. 23, 13 ‒ 16. 19 ‒ 28. 28, 7; 24. 29, 17, 17. 30, 11;17.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.