»Mnogo puta i na mnogo načina Bog negda progovori ocima po prorocima, a u ovim posljednjim danima progovori nama po Sinu, kojega postavi baštinikom svega, po kojemu i sazda svjetove.« Heb 1, 1 – 2. (VB)
»Poslanica Hebrejima« izvorno je upućena vjernicima židovske pozadine, a prvi su kršćani bili većinski židovski obraćenici. To će se početi mijenjati tijekom misijskog djelovanja apostola Pavla, i u kasnijim vremenima pa će zajednica postajati sve više međunarodna.
Kršćanski obraćenici bili su pod stalnim kušnjama da odbace svoju vjeru i krenu putem bezvjere. Pisac poslanice želi potaknuti kršćane da ustraju na putu spasenja. Da ne odustanu od vjere nego budu ustrajni, te unatoč kušnjama koje imaju traže snagu u Bogu. Nadahnuti pisac poslanice potiče da Bog bude središte života, a vjera uporište za nadu koju baštine!
Poslanica je tumač pojedinih dijelova »Staroga zavjeta«. Ona je most između starog i novog zavjeta, te svjedočanstvo da u novom zavjetu vjernici imaju: bolju, veću i trajniju nadu. Ta je nada ostvarena u Isusu Kristu koji je predstavljen službom Velikog svećenika. Pojedina poglavlja pojašnjavaju ulogu Velikog svećenika koja je u Isusu upotpunjena i ispunjena. Svećenička je služba bila bitna, birani su iz Levieva plemena te su imali zagovorničku službu pred Bogom za narod. Predvodnik je starozavjetnoga bogoslužja bio Veliki svećenik. Poslanica je povezana i pojašnjava »Levitski zakonik« koji opisuje način i red starozavjetnog bogoslužja, u kojemu su svećenici imali bitnu ulogu. Ta je knjiga ujedno jedan od najdužih izravnih Božjih govora. Četrdesetak puta navodi »Reče Bog« nakon kojih se propisuje bogoslužni sustav po kojemu su ljudi »Staroga zavjeta« pristupali Bogu. »Poslanica Hebrejima« pokazuje kako su starozavjetni obredi i obećanja predukusi slave koja će se očitovati u punini po Kristu.
U poslanici se ističe da u novom zavjetu, također, postoji Veliki svećenik kojemu se svi moraju podrediti i pokloniti ‒ Gospodin Isus Krist! On je prinio sebe jedanput kao žrtvu za otkupljenje cijeloga čovječanstva. To je snažna, slikovita i duboko duhovna poruka. Isus Krist postaje Veliki svećenik koji zagovara za sve ljude, Zakon je u njemu ispunjen, a žrtve se više ne prinose jer je on prinio sebe na Golgoti jednom za sva vremena. Na Križu, na Golgoti, razapet je za sve one koje je Bog odabrao i pozvao u svoje Kraljevstvo.
»Jer Krist ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi sama sebe kao što velesvećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju, inače bi trebao pretrpjeti mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga na sud, tako se i Krist jednom prinese da ponese grijehe mnogih. Drugi put će se, bez grijeha, ukazati onima koji ga iščekuju na spasenje.« (Heb 9, 24 ‒ 28.)
Ova je poslanica kristocentrična, a za njezino je potpuno razumijevanje potrebo znanje starozavjetne objave te već spomenutog »Levitskog zakonika«. Ona je svjedočanstvo Božjeg djelovanja u Gospodinu Isusu Kristu. Po Kristu je Bog posredovao milost i pomirenje. Kroz Krista je darovao spasenje. U Kristu obnavlja i utvrđuje sve one koje je odabrao za vječno spasenje.
Završne su riječi poslanice ujedno i poticaj na duhovno i životno usavršavanje: »A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, usavršio vas u svakome dobrom djelu da izvršite volju njegovu, čineći u vama što je pred njim ugodno, po Isusu Kristu komu slava u vijeke vjekova. Amen!« (Heb 13, 20 – 21.)
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.