Biografije, Hrvatska reformacija

Mihael Starin: Hrvatski reformator

 

Mihael Starin

Mihael Starin (mađarski Mihály Sztárai) središnja je osoba u širenju kršćanskog-biblijskog nauka među Hrvatima i Mađarima Slavonije, Baranje i južne Mađarske. Bio je odličan župnik-pastor, propovjednik, teolog, apologet, vjeroučitelj, glazbenik (svirao violinu), kompozitor, pisac, dramaturg, te biskup (superintendent) u Lugu (Episkopus de Lasko). Djelovanje tadašnje reformacijske biskupije obuhvaćalo je djelomično područje današnje: hrvatske Baranje, Slavonije i dio južne Mađarske.

Rođen je oko 1500-te u mjestu Stara u Mađarskoj (danas mađarski Drávasztára), blizu granice današnje Hrvatske nedaleko Drave i mjesta Sopje i Starin u Hrvatskoj. Mihael Starin je bio Hrvat, a ne kako se pogrješno tvrdi Slovak. Učio je teološke studije u Sáraspatoku (danas je tamo jedan od četiri teološka fakulteta Reformirane Crkve u Mađarskoj), a studije završava u Padovi 1520. Služio je kao dvorski svećenik te bio sudionik Mohačke bitke.

Rano je postao zaljubljenik vjere u Boga i kršćanske reformacije (1528.), Lutherovih pogleda. Napustio je franjevački red i s velikim žarom naviještao Evanđelje Gospodina Isusa Krista. Vrlo predano i uspješno širi vjeru u Boga među Hrvatima i Mađarima. Nastanjuje se 1544. u Lugu (Baranja), nedaleko od Osijeka.

Prema podatcima koje je objavio (20. lipanj 1551.), na području svoga djelovanja, u trideset godina, uspio je proširiti evanđeoski nauk u 120 naseljenih mjesta. Teško je točno odrediti broj i veličinu tih reformacijskih zajednica, ali je za pretpostaviti da se radi o relativno velikom broju od nekoliko tisuća. Preveo je i uglazbio više psalama od kojih je šesnaest sačuvano i objavljeno. Napisao je najmanje šest vjerskih pripovijesti koje su imale pjesničku formu te su korištene kao igrokazi za pouku narodu.

Starin je bio u sukobima sa svojim nekadašnjim duhovnim drugovima. Strukture je dobro poznavao pa je točno znao njihove grijehe. Moglo bi se zaključiti kako je njegova temperamentnost posljedica odgoja. Kod mnogih reformatora prvog naraštaja radikalizam je najčešće povezan s odgojem koji su primali u strogim religijskim kultovima.

Promicao je evanđeosku vjeru u Boga. Njegovo duhovno oruđe bila je Biblija — Riječ Božja — na temelju nje gradi i radi. Odbacuje kultsku praksu, idolo-ikonopokloništvo, te vrhovni autoritet čovjeka jer je za njega Gospodin Isus Krist glava Crkve koju je utemeljio. Na temelju evanđeoskog nauka, a po uzoru na velikane kršćanske crkve, odbacuje celibat kao nametnuto i propisano stanje te tobožnju višu duhovnost.

Mihael Starin nije bio evangelik niti reformiran u uobičajenom smislu te riječi, jer se konfesionalni identitet, u to vrijeme, tek razvija. Podržavao je i promicao evangeličko-reformirani nauk, dakle reformacijski u punom smislu te riječi. U vječnost ka Gospodinu preselio se je u Pápi (Mađarska) 1575.

Autor: Branimir Bučanović