Biblijski nauk i pogledi

Vjera: Temeljna biblijska nauka

Ilustracija: Vjera - Heb 11,1-13.

»Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.« Heb 11, 1 ‒ 3.

Biblijska nauka o vjeri proteže se cijelim Svetim pismom te povezuje Božju objavu s čovjekom. Potvrđuje nadu, utvrđuje čovjeka te osnažuje povjerenje u Boga. Vidljiva je na mnogim primjerima tijekom prošlih i današnjih vremena.

I.ž.r. grč. pistis, u Novom zavjetu, prijevodi se kao vjera. Vjera je: uvjerenje, opresvjedočenje, prihvaćanje, pristajanje, obznanjivanje, i življenje istina koje su objavljenje u Svetomu pismu. Vjerovati znači: prihvaćati postojanje Boga i duhovne stvarnosti; pristajati uz Bibliju kao izvor kršćanskog nauka i Božje objave; živjeti i promicati istine Kristovog nauka; imati uvjerenje u postojanje vječnoga života. Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu, a tko želi pristupiti i biti s Bogom – mora vjerovati – da postoji te blagoslivlja one koji ga traže. Bez vjere nema ni duhovnoga života, a vjerom se ulazi u duhovna otajstva. Vjerom se spoznaju istine koje su bitne na putu spasenja. Istinska vjera se temelji na objavama Svetoga pisma, a ne osobnim objavama ili pogledima jer je Biblija konačna objava volje Božje te siguran put spoznaje Boga!

Istraživanje Svemira služi kao primjer zašto je potrebno opstati na putu vjere čak ako se sve okrene protiv nas. Desetljećima su sljedbenici bezbožničko-marksističke ideologije uvjeravali kako postoji samo ono što je materijalno i vidljivo. Vjernike su ismijavali pa čak i stavljali na stup srama zbog toga što su imali bogati duhovni život i vjerovali u postojanje onoga što nije prolazno. Mnogi su agitatori ateizma ostvarili karijere i dobro se »potkožili« ismijavajući, a ponegdje i proganjajući one koji nisu željeli ograničiti svoj duh ateističkom ideologijom. Na njihovu žalost znanost, u koju se vole zaklinjati kada im to odgovara, dokazala je da su širili obmanu. Kozmološka istraživanja potvrdila su kako je svega četiri posto cijelog Svemira vidljiva materija, dvadeset i tri posto tamna tvar, a čak sedamdeset i tri posto tamna energija. Kako bi ovo pitanje bilo još zamršenije i zbunjujuće znanstvenici ne mogu objasniti što je tamna tvar i energija. Ipak su zaključili da čak devedeset i šest posto stvarnosti koja nas okružuje nije materijalne naravi kako se do nedavno tvrdilo. To je na tragu onoga o čemu govori i Sveto pismo kada upućuje na duhovnu stvarnost i vječnost koja nije određena materijalnim i prolaznim.

Westministerski duži katekizam (32. o.) pojašnjava da se Božja milost očituje po vjeri: »Božja milost očitovana je u Drugom savezu (Novi zavjet); na taj način slobodno osigurava i nudi grješnicima Posrednika te život i spasenje po njemu. Očekuje vjeru kao uvjet dovođenja njemu, uz obećanje davanja Duha Svetoga svima odabranima kako bi u njima djelovala vjera, sa svim drugim spasonosnim milostima. Kako bi ih utvrdila u svoj svetoj poslušnosti, kao potvrda istine njihove vjere i zahvalnosti Bogu, te kao put po kojemu ih je imenovao za spasenje.«

Kao uvjet spasenja ističe se vjera u Gospodina Isusa Krista: »Tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen.« Dj 2, 21, na to se nastavlja »Nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.« Dj 4, 12.

Abraham je jedan od velikana vjere. Bog ga je u poodmaklim godinama pozvao na putovanje života; napušta rodno mjesto i odlazi u Obećanu zemlju. Osim uvjerenja da treba ići Božjim putem i slijediti glas savjesti nije imao vidljive dokaze za ono što će se ostvariti. Povjerenjem u Boga i nadom kreće na putovanje života, a njegov primjer postaje uzor vjere!

Drugi primjer koji ističemo je Gideon. U njegovo vrijeme Izrael je činio »zlo u Gospodnjim očima«. Tom biblijskom rečenicom se ističe: odlazak od Boga, promicanje sinkretizma, krivovjerja te društvene nepravde. Pisac uvjerava kako su negativnosti i nepravde dovele do društvenih nereda i okupacije države ‒ vlasnici su postali robovi. Stanje je bilo izuzetno teško: istjerivani su iz domova, zemlja otimana, a imovina pljačkana. Kada su se našli na društvenom i duhovnom dnu počeli su zazivati Boga. Gideon je jedan od Božjih velikana (čit. Heb 11, 32 s.s.). Djelovao je prije uspostave kraljevstva (čit. Suci 6 ‒ 8), bio je peti sudac: pučki tribun, društveno ‒ duhovni vođa kojega je Bog podigao kako bi izbavio narod iz nevolje. Potjecao je iz male društvene skupine, a u obitelji nije bio ugledan. Poziv mu upućuje anđeo koji ga, u ime Gospodnje, doziva u službu. Nakon što mu se obraća Gospod Bog, a poslije susreta sa anđelom, započinje duhovnu obnovu društva te odbacuje poganske običaje. S manjom skupinom istomišljenika, ruši kumire kojima su se klanjali, odbacuje krivovjerje i lažna božanstva u cilju obnove istinske vjere. Na početku reforme nisu bile prihvaćene, a vođe naroda su ga odlučile uhititi i suditi. Mudrim je zagovorom oca izbjegao progon i suđenje. Bog ga potom poziva u obranu naroda. Pokazao se je vještim strategom, organizatorom i neustrašivim generalom. S malobrojnom vojskom uspio je pobijediti moćne neprijatelje i spasiti Božji narod. Vjerom u Boga prevladava sve izazove i postaje primjer za nasljedovanje. Ispunio je poslanje i postavio primjer kako živjeti vjeru u Boga!

Vjera u postojanje Boga izvor je blagoslova, sreće i mira, ponuđena je svima, a nasljedovanje vjerskoga puta vodi istinskoj nadi i vječnoj radosti!

Autor: Branimir Bučanović