Biblijski nauk i pogledi

Sukob vjere i znanosti!?

Ilustracija: Busola

Već se dugi niz desetljeća vode rasprave o sukobu vjere i znanosti. Sve započinje krajem 1859. kada je nedovršeni student anglikanske teologije Charles Darvin izdao svoje čuveno djelo »O podrijetlu vrsta«. Od tada mnogo se toga promijenilo.

Ljudska se spoznaja usavršila do neslućenih granica, a društva su prošla različite procese. Kao posljedica materijalističkog pristupa životu, darvinizma tj. teoriji preživljavanja jačega, i tezi da je čovjek životinja, razvile su se najgore ideologije i totalitarizmi  u povijesti čovječanstva (fašizam, nacizam, marksizam, komunizam). Oduševljenje kako će nastupiti zlatno doba, znanja i napretka, a znanost postati religija novoga doba, srušena je događajima Prvog i Drugog svjetskog rata. Posebno onim što je nastupilo u zemljama istočne Europe kroz mračno doba komunističko-ateističkog jednoumlja, nasilja, zločina i masovnih ubijanja. Znanost je, nažalost, često puta bila zlorabljena, te pomogla razvijanju tehnologije u korist jednoumlja posebno uočljive u nacizmu i komunizmu (pr. koncentracioni logori i tehnike progona neistomišljenika). Ta je činjenica pokazala da se svaka plemenita miso može zlouporabiti, a vjera je u znanost razočarala. Na temelju činjenica može se zaključiti kako »obezbožnjavanje« društva dovodi do duhovnoga, a potom i općega društvenoga rasula!

Kao posljedica navedenoga javljaju se dvije snažno suprotstavljene i vrlo glasne skupine, dva tabora; tzv. znanstveni i tzv. religijski. Prvi koriste znanost i žele pokazati: da nema Boga, čovjek je nastao igrom slučaja, duša i duhovna stavarnost ne postoje, znanost je odgovor na sva pitanja čovjeka, a religiju treba odbaciti. Suprotstavljeni njima tvrde da je znanost od zloga te daju vrlo pojednostavljene odgovore o pitanju vjere i života koji nas okružuje. Obje su skupine takovim radikalnim pristupima i pojednostavljenim odgovorima izazivali podsmjeh svih koji su barem malo promišljali svijet oko sebe. Ekstremistički sekularni tabor vodi besmislenu bitku misleći da promiče znanost tvrdeći da ona nema nikakve veze s vjerom, a vjernike proglašavanju nazadnim i zaostalim. Drugi iz vjere izbacuju sve razumske, i znanstvene činjenice pa misle kako je biti religiozan isto što i neobrazovan. Oni koji tvrde da sve u Bibliji treba doslovno tumačiti i shvaćati podsjećaju na one koji su tijekom prošlih stoljeća progonili sve drugačijega svjetonazora. Njima suprotstavljeni tvrde kako vjera nije za suvremenoga čovjeka, a »Religija opijum za mase!« pa su po svemu identični prvima. Jedni i drugi zorno podsjećaju kako svatko treba raditi i promicati ono u što se razumije, a ne govoriti u ime nečega što ne shvaća ili prihvaća!

Potpuno je nejasno zbog čega se uopće vodi rasprava o sukobu vjere i znanosti? Pojednostavljeno i jezgrovito rečeno: između vjere i znanosti nema sukoba! Znanost pojašnjava materijalni svijet koji nas okružuje, otkriva procese i pomaže razumjeti svijet kojega smo sastavni dio. Ali ne može, i ne daje odgovore na pitanja vjere i onostranog. Vjera u Boga uvodi te izgrađuje duboku dimenziju čovjeka koja ulazi u područje duha i duhovnosti, a to je znanosti neshvatljivo. Vjeru i znanost ne treba sukobljavati, jer nam one pojašnjavaju dvije stvarnosti i pomažu da budemo cjelovita bića; razumijemo svijet koji nas okružuje te spoznajemo onostrano i nadnaravno. To su dva puta koja vode jednom te istom cilju; cjelovitom i svrhovitom životu!

Autor: Branimir Bučanović