Biblijski nauk i pogledi

Uzašašće u nebo

Uzašašće


»Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga upitaše: ‘Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme podignuti Izraelu kraljevstvo?’ On im odgovori: ‘Nije vaše znati vremena ili časove što ih je Otac zadržao u svojoj vlasti. Nego ćete primiti silu Duha Svetoga kad siđe na vas, i bit ćete mi onda svjedoci u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje.’ I kad to reče, bi podignut pred njihovim očima. Uze ga oblak ispred njihovih očiju. I dok su gledali za njim gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u bijelim haljinama. Oni rekoše: ‘Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo, tako će doći kao što vidjeste da uzlazi na nebo.’« Dj 1, 6 ‒ 11. (čit. Mk 16, 19 ‒ 20. Lk 24, 50 ‒ 53.)

Uzašašće Gospodina Isusa Krista zauzima značajno mjesto u povijesti spasenja.

Nakon uskrsnuća, a prije uzašašća, Gospodin se ukazivao svojim učenicima četrdeset dana. U »Svetom pismu« pronalazimo više zapisa koji svjedoče o tim ukazanjima. Na sam uskrsni dan ukazao se najmanje pet puta u i oko Jeruzalema, i po tome je ovaj grad duhovno središte kršćanske objave. Osam dana nakon uskrsnuća ukazao se je jedanaestorici među kojima je bio i »nevjerni« Toma. Ukazivao se je na području Galileje i to najmanje pet puta. Treba uočiti kako je na tom području Isus odrastao, započeo i razvio službu, mnogi učenici su bili porijeklom od tamo, mnoge pouke i usporedbe su tamo iznesene, mnoga iscjeljenja i čuda su se tamo dogodila, i završetak zemaljske službe bio je na tom području. Najvjerojatnije ga je tamo susrela i velika skupina od petsto svjedoka (1. Kor 15, 6). Na Galilejskom jezeru susreo je sedmoricu učenika, a evanđelista slikovito i poticajno progovara o tomu (čit. Iv 21).

Na sam dana uznesenja ukazao se svojim učenicima u Jeruzalemu, te je na Maslinskoj gori, kod Betanije uzašao na nebesa. Bio je to veličanstven događaj, a Isusov ulazak u nebesa popraćen je blagoslivljanjem učenika.

Ti zapisi su povijesni dokazi i svjedočanstvo vjere koja se temelji na Božjoj objavi i svjedočanstvima koja govore o tome kako Božje djelovanje nije ograničeno ljudskim špekulacijama, mogućnostima ili prirodnim zakonitostima. Bog djeluje u skladu s zakonima prirode, ali ako i kada želi može ih mijenjati ili nadići na nama teško shvatljiv i razumljiv način. Polazeći iz ove pozicije govorimo o događajima koja su svjedočanstva svjedoka i Božja objava »Svetog pisma«. Skupljana su tijekom pomnih istraživanja i analiziranja te su pisana pod Božjim nadahnućem.

Uzašašćem na nebesa zaokružena je Isusova zemaljska služba. Istina, on će se ukazati barem još dva puta, ali u izmijenjenoj formi. Prvo progonitelju Savlom (Dj 9), te nakon više od pola stoljeća apostolu Ivanu koji je bio zatočen na otoku Patomosu. Tijekom tog susreta Ivanu je dao svoju objavu zapisanu u »Otkrivenju«.

Svojim ukazanjima dokazao je da živi, a svi oni koji su išli za tim da ga ubiju i vjeru unište nisu uspjeli u zločinačkim naumima. Gospodin Isus Krist je jasno pokazao kako je Božja snaga, slava i moć iznad ljudske. Svako »ljudsko koljeno« morati će se prije ili kasnije, a svi na Posljednjem sudu ‒ pokloniti Bogu Stvoritelju svega! Stoga, bolje je danas pokloniti se Bogu i priznati ga za svoga Gospodina jer na Posljednjem sudu oni koji se po kazni budu morali klanjati završiti će u vječnoj propasti!

Gospodin je uzašašćem pokazao svoju pravu – pobjedničku narav. Dao je jasno obećanje kako će uvijek – do svršetka svijeta – biti s zajednicom vjernika (Mt 28, 20b). Ne samo sa skupinom, nego i pojedincem. Ta činjenica daje nadu kako sadašnji i cijeli naš život jeste: vođen, usmjeren, štićen i zaštićen od Boga! Bez obzira na sve okolnosti života: radosti ili žalosti, uspjehe ili neuspjehe, zdravlje ili bolesti, bogatstvo ili siromaštvo – ako smo Božji – njemu pripadamo i jednoga dana kada se zemaljski život završi biti ćemo u vječnosti s Njim  našim Stvoriteljem. To je poruka nade, radosti i sigurnosti! Ona potvrđuje kako vjera koju imamo u potpunosti ispunjava, daje mir i nadu, pomaže u suočavanju sa izazovima života te daje snagu za ići naprijed.

Luka, pošto je sve pomno istražio i provjerio, nakon podosta godina od samog događaja piše spise »Evanđelje po Luki« i »Djela apostolska«. Iznosi dosta podataka i daje duhovne poticaje na vjeru. Jasno i nedvosmisleno poručuje da Kristovo djelovanje utvrđuje vjeru u Boga. Tamo gdje Krist djeluje rađa se nada i vjera u Boga, a gdje Sotona sije svoje sjeme nastupa sumnja i bezboštvo!

Isus pojašnjava nauk četrdeset dana. Zanimljivo, nakon što su tri godine boravili uz Isusa, i poslije uskrsnuća Gospodin ih još uvijek utvrđuje u vjeri. Ova činjenica govori o naravi čovjeka: dugo i teško uči, a brzo zaboravlja! Iz toga se izvlači zaključak i poučak: treba se stalno utvrđivati i postepeno rasti u vjeri.

Često puta se javlja mišljenje po kojemu nakon krštenja i potvrde vjere, sve što je bilo potrebno je obavljeno. To pokazuje kako se slabo razumije reformacijska-biblijska pobožnost. Bitno je biti kršten jer je to Kristov sakrament, i konfirmiran jer je to dio biblijske pobožnosti, ali je potrebno cijeli se život utvrđivati i izgrađivati u vjeri! Zašto je to potrebno? Vjera je zamišljena tako da nas pratiti kroz život, a istine koje su zapisane u »Svetom pismu« dio su objava koje čovjek treba otkrivati i razotkrivati cio život. Zato je potrebno imati »Bibliju« »uvijek uz sebe« te ju u molitvenom duhu, i pobožno proučavati. Na taj način se utvrđuje vjera koja se može širiti onima kojim je istina poslana.

Psalmista ističe da pobožna osoba razmišlja dan i noć o Božjem zakonu, te je istinski od Boga blagoslovljena (Psalam 1). Isus je učenike utvrđivao u vjeri; to čini i danas kroz djelovanje Duha Svetoga u životima onih koje je Bog odabrao i pozvao na put spasenja. On utvrđuje u vjeri kroz: molitvu, biblijsko proučavanje i Bogoštovlje; kroz propovjednike koji su pozvani, i poslani naviještati biblijske objave kako bi Božji narod utvrđivali u istinama Božje riječi, jer su one poticaj za duhovni i svakodnevni život.

Isus je učenicima poručio neka čekaju Božje obećanje. To je obećanje krštenja Duhom Svetim. Krštenje (grč. baptizō) se u hrvatskom prevodi kao: krstiti, poškropiti ili uroniti. Obećanje izlića Duha Svetoga će biti dodatna duhovna dimenzija. Bitno je naglasiti kako to nije: emocionalno ludilo, nerazumljivo mrmljanje i grgutanje, gubljenje razuma  potaknuto emocionalnim ispadima i kreveljenjima, padanjima i ostalim egzibicijama. To je sila (grč. dunamis) od Boga za svjedočanstvo istina o Bogu i to onih koje su objavljene i zapisane u »Svetom pismu«! Čekanje i posljedično tomu strpljivost su neprepoznata i nepoštovana stanja današnjega čovjeka. Sve se želi na brzinu, silu, te se kroz masovne medije nameće svjetonazor po kojemu se sve mora odvijati kao u filmu – brzo i površno! »Biblija« daje smjernice i za zdrav duševni život; pa nas se kroz Gospodnju zapovijed želi potaknuti na učenje duhovne strpljivosti, a to vodi ka čekanju i dočekivanju sile Božje. Duhovno čekanje treba biti nadahnuto željom susreta i života s Bogom. Učenici su vježbali strpljivost kroz molitvu, time su pokazali kako je molitveni život presudan u tom postupku, a molitva treba pratiti i voditi kroz život. Molitva koja je jedino i samo upućena Gospodu Bogu Stvoritelju svega, u ime Gospodina Isusa Krista po Duhu Svetomu!

Nakon što je okončao svoju zemaljsku službu Gospodin je, na njihove oči, bio uznesen na nebesa, a učenici su svjedočili veličanstvenom događaju. »Sjeo je« Bogu s desna: ima svu i konačnu vlast pod sobom, jer mu je od Stvoritelja darovana.

Gospodin Isus Krist nije samo: prorok, i učitelj on je – Kralj nad kraljevima i Gospodar nad svim gospodarevima! Zato u molitvama zazivamo Isusa, u ime njegovo se obraćamo Bogu, od Boga u ime njegovo tražimo i vapimo, te milost dobivamo. To možemo s velikom sigurnošću zato što je: raspet, umro, uskrsnuo, i uzašao na nebesa. Valja podsjeti da su učenici i apostoli, kao i nevjerni Toma, bili sumnjičavi i nisu vjerovali u Božju moć. Zbog toga je Gospodin boravio među njima i pokazivao Božju slavu.

Gospodin je uzašao na nebesa, u Božje kraljevstvo, te vlada i kraljuje u vijeke vjekova! Božje kraljevstvo je i duhovna dimenzija to je vlast Božja u srcima onih koji su dijelom Boga. Zato Boga možemo moliti, zazivati u njega vjerovati jer je on svu moć dao Kristu – našemu jedinomu – nebeskomu zagovorniku!

Anđeli kod uzašašća daju jasnu poruku koja je djelom našega vjerovanja: »Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo, tako će doći kao što vidjeste da uzlazi na nebo!« Vjerujemo da će Krist ponovo doći, to je svjedočanstvo »Novoga zavjeta«, i sastavni dio našega vjeroispovijedanja: »I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja!« Ne sramimo se reći kako vjerujemo u njegov slavni povratak, i Vječnu domovinu, koja je kod našega Otkupitelja i Spasitelja!

Molitva: Gospodine, zahvalni smo za istinitu svetopisamsku objavu. Dok promišljamo biblijske zapise – koji daju snažnu poruku za današnji život – molimo te: prosvijetli našu um kako bi čuli tvoju Riječ, prepoznali ju kao istinitu objavu tvoje volje, u njoj pronalazili smjer za svoj život i duhovnu hranu. Molimo te neka tvoja Riječ bude oživljena u našemu srcu po djelovanju Duha Svetoga. Po Kristu Isusu Gospodinu našemu. Amen!


Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović