
Pijetizam (lat. »pietas« , njem. pietismus, hrv. pobožnost) je pokret pobožnosti nastao u 17. st. među njemačkim evangelicima. U ovomu ćemo članku opisati naglaske, nauk i odlike pijetističkoga pokreta pobožnosti.
bogoduhni nauk i duhovnost

Pijetizam (lat. »pietas« , njem. pietismus, hrv. pobožnost) je pokret pobožnosti nastao u 17. st. među njemačkim evangelicima. U ovomu ćemo članku opisati naglaske, nauk i odlike pijetističkoga pokreta pobožnosti.

Slično kao i na području današnje Istre, i Slavonije tako je i Međimurje imalo jak utjecaj kršćanske reformacije. Ovdje je najveća hrvatska plemička porodica bila nositelj i poticatelje reformacijskog kršćanstva. Zbog toga je tamo kao i drugdje bila ustrojena izuzetna snažna protureformacijska djelatnost, s jasnim ciljem: uništavanje i zatiranje kršćanske reformacije među Hrvatima, vezivanje i služenje stranima duhovnim i materijalnim ciljevima. Protureformacijska djelatnost išla je u pravcu da se sva izgubljena mjesta i narod, pa ako je potrebno silom i mačem, vrate, a hrvatske reformacijske vjernike protjera ili preobrati.
Velika hrvatska plemićka obitelj Zrinski bila je sklona reformaciji te je promicala biblijsko kršćanstvo u ozaljskom i međimurskom kraju. Zajednice i propovjednici bili su reformacijskog, evangeličkog-luteranskog i reformiranog-kalvinskog, smjera. Propovjednici su, uglavnom, bili Hrvati, a većinski narod Hrvati koji su se tamo naselili tijekom prodiranja Turaka.
Nastavi čitati “Reformacija u Međimurju (4. dio)”
Puritanci (eng. Puritans, hrv. čistunci, od lat. puritas, hrv. čistoća,) su bili opredjeljenici kršćanskog pokret koji se javio u Engleskoj oko 1560. g., tijekom vladavine Elizabete I. (1558. – 1603.)
Puritanski je pokret nastao iz želje da se Anglikanska Crkva pročisti od svi sadržaja koji su ju izravno povezivali s Rimskom Crkvom (npr. Rimska misa, crkveni ustroj, klanjanje idolima, molitve mrtvacima itd.) Iako su ispočetka bili prihvaćani, vrlo se brzo kreće s njihovom marginalizacijom i proganjanjem.
Ovi su vjerski zanesenjaci sebe smatrali pobožnima, a ne čistuncima kako su prozvani. Prema jednom tumačenju ime im je dao biskup hrvatskog podrijetla Marko Antun de Dominis, tijekom njegove službe na dvoru kralja Jakova I. (1603. – 1635.) Ovaj je naslov imao dugo negativno značenje te je povezivan sa isključivošću, tvrdoglavošću, jednousmjerenošću, i radikalnošću. Tek će u kasnijim vremenima, a posebno u SAD-u, dobiti pozitivno značenje i biti povezan s pobožnim, predanim, ustrajnim i radišnim kršćanima.
Nastavi čitati “Puritanci: Reformacijski pobožnjaci”
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.