Reformacijski kršćanski pokret ‒ koji je ostavio dubokoga traga na razvoju kršćanske religioznosti ‒ svoje oživotvorenje zahvaljuje i predreformacijskim pojedincima i pokretima koji nisu zaobišli ni hrvatska područja. Josip Horvat iznio je zanimljivo i upečatljivo stajalište glede ovog pitanja, o kojemu ćemo u nastavku pisati: »Geografske i političke prilike učinile su Bosnu rodnicom europskih protestantskih pokreta, koji teže općeljudskost kršćanstva stopiti s nacionalnom individualnošću.« (Horvat, str. 215.)
Prema prihvaćenom mišljenju, među reformacijskim teolozima, tijekom povijesti postojali su pojedinci i pokreti koji su se odupirali prevladavajućoj kristijaniziranoj poganskoj religioznosti. Taj je oblik religioznosti služio održavanju carskoga političkoga kulta i latinsko-bizantskih običaja. Takova je religioznost služila svjetovnim silnicama i kristijanizirala običaje poganskih kultura. Ipak su među njima bili pobožni reformatorski pojedinci (npr. Petar Valdo, John Wycliffe, Jan Hus), i pokreti (npr. valdezi, krstjani, husiti, wyclifovci), a njihova će se nastojanja, više-manje, ostvariti u reformacijskom pokretu 16. stoljeća. Latinski svijet prošao je duhovnu i društvenu reformu i ostvario veliki napredak, iako mnogi smatraju nedovoljan, upravo zahvaljujući reformaciji.
Nastavi čitati “Krstjani: Južnoslavenski predreformacijski pokret”
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.