Kategorija: Hrvatska reformacija

---

Većina reformatora (16. i 17. st.) bili su hrvatskog i mađarskog podrijetla, uglavnom obraćenici na vjeru u Boga: svećenici i franjevci. Oni su gorljivo prenosili biblijske istine narodu koji je njihove poruke prihvaćao. Bilo je to vrijeme duhovnog gibanja među Hrvatima i Mađarima te ostalim narodima tog kraja.

U članku Protestantizam i protureformacija u podravskim hrvatskim selima u Mađarskoj u 16. i 17. stoljeću, Đuro Franković piše slijedeće. »S obzirom na sve podatke postaje jasno da su se u Donjoj Ugarskoj (Južna Mađarska, Slavonija i Baranja op.a.) pored Sztáraija u širenju protestantizma istakli još: Mihály Siklósi, Mirko Ciger, Georgius Prodanisinus, Miklós Tukni, Szerémségi Illés i dr. Sudeći po njihovim prezimenima, većina su, ako ne i svi, bili Hrvati, a možemo samo pretpostaviti da su podjednako poznavali i hrvatski jezik.«

Nastavi čitati “Reformacija u Slavoniji (3. dio)” →

---

Budući su Zagrepčani bili previše otvoreni za reformaciju, nije postojalo drugog načina da ih se sankcionira pa su doneseni oštri zakoni protiv kalvina i luterana, u nakani da ih se prozelitizira ili iskorijeni. Ako se nisu htjeli pokoriti inkviziciji vršeni su sustavni, organizirani i različiti načini pritisaka i zlostavljanja.

Prema tvrdnjama povjesničara Franje Buntaka temeljni razlog osnivanja zagrebačkog sjemeništa bio je kako bi mladi, koji su na studijima u inozemstvu u velikom broju prihvaćali reformacijsko kršćanstvo, bili kontrolirani, te na sve načine zadržani u okviru postojeće religije. Unatoč represiji mnogi su prihvaćali reformacijsku religioznost. Kako bi Hrvatima uništili slobodu vjeroispovijedanja te zatočili savjest donesen je 5. srpnja 1604. zakon, a inkvizitorske ovlasti dobiva biskup Šimun Bratulić.

Nastavi čitati “Reformacija u Zagrebu (2. dio)” →

---

Reformacijski utjecaj na područje današnje Hrvatske dolazio je preko današnje Mađarske, Kranjske (današnja Slovenija) i Štajerske (Austrija), te Italije (Kopar), a kod njih iz zemalja u kojima se ustrojila i opstala reformacija (Njemačka i Švicarska).

Najgorljiviji promicatelji reformacije bili su katolički svećenici, teolozi i biskupi (pr. biskup Petar Pavao Vergerije ml., biskup Ivan Vergerije st., biskup Franjo Jozefić, biskup Andrija Dudić, biskup Marko Antun de Dominis itd.). Pošto su ‒ pozorno i pobožno proučili Sveto pismo ‒ spoznali su vrijednost onoga što je promicao reformacijski nauk. Napuštaju Rimsku Crkvu, postaju gorljivi reformatori te promiču i razvijaju reformacijski nauk. Plemstvo (Nikola Šubić Zrinski i mnogi plemenitaši te obitelji o kojima će biti više govora u poglavlju Međimurje, Đuro III. Frankopan (†1609.), Nikola Mlakovečki, plemenitaši Jankovići, Ugnand, Erdödy, Sekelji itd.) je promicalo reformaciju iz različitih razloga: ponekad je to bio interes, drugdje vjera u Boga. Trgovci koji su se susretali s evanđeoskim porukama na narodnom jeziku i pristupačnom načinu. Vojnici kojima je Evanđelje, u teškim okolnostima, bila utjeha za dušu. Najvažniji je narod koji je bio otvoren za evanđeoski nauk. Iako mnogi nisu marili za vjeru, bilo je mnogo onih koji jesu, a to je bilo presudno za širenje reformacije.

Nastavi čitati “Dolazak reformacije u Hrvatsku (1. dio)” →