Budući su Zagrepčani bili previše otvoreni za reformaciju, nije postojalo drugog načina da ih se sankcionira pa su doneseni oštri zakoni protiv kalvina i luterana, u nakani da ih se prozelitizira ili iskorijeni. Ako se nisu htjeli pokoriti inkviziciji vršeni su sustavni, organizirani i različiti načini pritisaka i zlostavljanja.
Prema tvrdnjama povjesničara Franje Buntaka temeljni razlog osnivanja zagrebačkog sjemeništa bio je kako bi mladi, koji su na studijima u inozemstvu u velikom broju prihvaćali reformacijsko kršćanstvo, bili kontrolirani, te na sve načine zadržani u okviru postojeće religije. Unatoč represiji mnogi su prihvaćali reformacijsku religioznost. Kako bi Hrvatima uništili slobodu vjeroispovijedanja te zatočili savjest donesen je 5. srpnja 1604. zakon, a inkvizitorske ovlasti dobiva biskup Šimun Bratulić.
U cilju suzbijanja vjere nije se sustezalo ni od mača, pa je poznato ludovanje bana Tome Erdödya, koji je po cijenu rata odlučio Hrvatima zabraniti misliti i vjerovati. On je, urlajući, izvukao mač na saboru u Požunu-Bratislavi (1608.), i bijesno poručio glede reformatora: ‘Ovim mačem iskorijenit ćemo tu kugu, ako nam dođe na vrata!’
Inkvizicijska strahovlada utjerivala je strah, zlostavljala i provodila nasilje nad Zagrepčanima. Provodili su progone i zatvaranje vjernika reformacije, spaljivali ljude, a političke interese proglašavali religijskim dogmama. (…) Isusovci dolaze u Zagreb 1606. Razlog dolaska je zatiranje kršćanske reformacije i progon reformacijskih kršćana. (…) Zbog radikalnih nastojanja i velikih materijalnih izdavanja rimskim inkvizitorima, reformacija se nije mogla razviti u Zagrebu, a svi koji su bili naklonjeni vjeri u Boga temeljem Biblije bili su žestoko napadani i sustavno proganjani.
Bolje vrijeme za reformacijske kršćane u Zagrebu nastupa sredinom 19. st. nakon što su ukinute zakonske zabrane, i žestok progon. Tada će se početi naseljavati, u značajnijem broju, evangelici i reformirani kojih će do II. svjetskog rata biti više tisuća.
Evangelička crkvena općina ustrojena je kao podružnica Crkvene općine Ljubljana i djeluje od 1851. Ova zajednica okupljala je vjernike augsburgške-evangeličke i helvetske-reformirane konfesije. Prvo javno Bogoštovlje i pastoralnu službu kao samostalna Crkvena općina otpočinje 5. prosinca 1865., a od 27. kolovoza 1877. dobiva podršku za djelovanje od Grada Zagreba. Bogomolja i župni stan izgrađeni su 1884., a škola 1888. Prema popisu iz 1857. u Zagrebu je bilo 33 evangelika, a 1870. 201. Porast je bio značajan pa je 1901. bilo 470 vjernika od kojih su bili 360 augsburške, a 110 helvetske vjeroispovijedi, u školi je bilo 110 đaka. Porast je vidljiv do 1939. kada ih je bilo 2042.
Prema popisu iz 1870. u Zagrebu je živio 201 evangelik augsburške konfesije te 49 helvetske konfesije. Najveći broj reformiranih-kalvinskih vjernika bilježi se 1930. kada ih je prema crkvenim statistikama u Zagrebu bilo 1147, to je ujedno najveći zabilježeni broj reformiranih vjernika u Zagrebu. Od tog vremena vjernici se polako raseljavaju pa ih je 1941. bilo 471. Nisu imali bogomolju, a za njih je bio zadužen reformirani župnik iz Velike Pisanice. U ovaj broj se ne računaju reformirani, koji su bili dijelom Evangeličke crkvene općine Zagreb. Ona je, također, imala značajan broj reformiranih koji su bili pretežno njemačkog, a u manjoj mjeri mađarskog, češkog, slovačkog i hrvatskog podrijetla. Za reformirane kršćane nije bio organiziran punovremeni pastoralni rad te nisu djelovali kao ustrojena Crkvena općina.
Tijekom komunističkog totalitarizma (1945. ‒ 1991.) nastupilo je izuzetno nepovoljno i vrlo teško vrijeme za reformacijske kršćane. Evangelici su, zbog vezanosti s Nijemcima, imali izuzetno teško vrijeme. Vjernici su napadani sa svih strana i sustavno uništavani od jugoslavenskih komunista, anabaptističkih radikala, te krivih odluka i neprirodnih koalicija za koje je odgovorno tadašnje vodstvo (osnivanje teološkog učilišta s anabaptistima potpuno protivno evangeličkoj teološkoj i eklezijalnoj tradiciji i nauku, te latentni sukobi s reformiranima). (…)
Prema podacima iz 2016. u Zagrebu ima oko šest stotina reformacijskih kršćana (većina su evangelici-augsburške, a manji broj su reformirani-helvetske vjeroispovijedi) koji djeluju u dvije Crkvene općine (evangelička i reformirana).
Autor: Branimir Bučanović, Reformacija u Hrvatskoj, Daba copy Centar, Zagreb 2016.
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.