Salomon je bio treći kralj Izraela te sin Davida i njegove supruge Bat-Šebe: 2. Sam 12, 24 ‒ 25. Djelovao je od 965. ̶ 926. pr. Kr. te ostavio velikoga traga u biblijskoj povijesti i oblikovanju starozavjetnoga bogoštovnoga sustava. Vladao je četrdeset godina, a njegov je život opisan u Svetomu pismu: 1. Kr 1 ‒ 11 te 1. Ljet 28, 5 – 2. Ljet 9.
Salomonov je značajan na društvenom planu zbog administrativnih reformirani te uspostavi dvanaest pokrajina kraljevstva po uzoru na dvanaest izraelovih plemena. Za vrijeme njegove vladavine Izrael se razvio u veliku i snažnu državu te je vladao mir. Za razliku od njegova oca vodio je mirotvornu politiku te donio društvenu stabilnost i napredak. To je bilo vrijeme najveće stabilnosti u povijesti Izraela opisano u Bibliji. Kralj je Salomon uspostavio starozavjetni bogoštovni sustav po uzoru na Petoknjižje te izgradio Hramom u Jeruzalemu koji je postao središte starozavjetnoga bogoštovlja te vidljiva nazočnost Boga na Zemlji: 1. Kr 6, 11 ‒ 13. Za razliku od Novog zavjeta u Starom zavjetu Bog je boravio među ljudima na vidljivom mjestu u Hramu, dok su Hram Božji u Novom zavjetu vjernici. Sebi je izgradio veličanstvenu palaču te proširio Jeruzalem. Iako je pred kraj svoga života izgubio srčanost za vjeru te pravio duhovne kompromise, zbog čega je kao posljedica nastupila propast i dioba njegova kraljevstva, ipak, njegov je život poticaj za promišljanje vjere i rast u spoznaji Boga: 1. Kr 11, 1 ‒ 13.
Različiti su događaji, njegova života, opisani u Svetomu pismu, oni svjedoče o njegovoj osobnosti, pobožnosti, predanju i životu s Bogom. Promotrit ćemo neke od njih.
Nastavi čitati “Salomon: Čovjek pravde i pobožnosti” →
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.