Kategorija: Biblijski nauk i pogledi

Evanđelista Marko opisao je događaj (susret, iscjeljenje, razgovor i pouku) koji se zbio u Kafarnaumu, na obalama Galilejskog jezera (čit. Mk 2, 1 ‒ 12).

Bilo je to u vrijeme kada je Isusova služba postala prepoznatljiva, a mnoštvo dolazi, u njegovu kuću, čuti pouku. Među njima je bilo pet prijatelja od kojih je jedan bio oduzet. U želji da pomognu, i nadi da će ozdraviti, četvorica se penju na krov kuće i oduzetoga spuštaju pred Isusa. Na iznenađenje nazočnih ‒ i zbog njihove vjere ‒ Isus ozdravlja uzetoga. Sve ovo ne bi bilo popraćeno negativnim reakcijama, da nije izgovorio: »Sinko! Oprošteni su ti grijesi!« Tamo su bili pismoznanci, dobri poznavatelji Mojsijevih spisa, koji su Gospodinove riječi proglasili bogohuljenjem. Smatrali su da Sveto pismo ne poznaje milosrđe, a Isusa zanesenim sunarodnjakom i samoproglašenim propovjednikom.

Gospodin Isus Krist je pokazivao suosjećanje te brigu za čovjekovo tjelesno i duhovno zdravlje. Zapis iz službe skreće pozornost na Božje djelovanje prema čovjeku: On iscjeljuje i oprašta grijehe ‒ obnavlja čovjeka!  Tjelesna obnova je u središtu čovjeka, to je razumljivo, jer je čovjek, i materijalno biće. Isus je mnoge iscijelio; ali ne uvijek i ne sve! Često se zbog vjere bolesnika dogodilo ozdravljenje, ali u ovom slučaju i zbog vjere prijatelja. Ponekad je nevjera bila očita unatoč činjenju Božjih čuda, a to je vidljivo u Kafarnaumu (čit. Lk 10, 13 ‒ 15). Potrebno je vjerovati u Boga i moć iscjeljenja, a svatko tko ima zdravstvenih problema može od Boga ‒ u molitvi s vjerom ‒ tražiti pomoć. Bog iscjeljuje i danas kao što je to činio i nekad! No; krivo bi bilo misliti kako će svatko ozdraviti i da Bog ispunjava sve čovjekove želje. Po pitanju fizičkog zdravlja i ozdravljenja kratko i jasno: ako je osoba bolesna treba imati vjeru i nadu u Boga, moliti, koristiti medicinska iskustva i lijekove, ali znati da je Božja volja presudna u svemu. Zato treba prihvatiti sve životne okolnost i stanja te živjeti s vjerom u Boga!

Duhovna je obnova u središtu Gospodinova djelovanja. Isus duhovno ozdravlja tako što oprašta grijehe! Grješnost, kao stanje čovjeka, je duhovna bolest iz koje proizlaze sve bolesti, ratovi i društveni neredi. Različita je u djelovanju i djelima, ali je svojstvena svima ljudima. Grješnost je naslijeđeno stanje za koje postoji duhovna pomoć. Ona dolazi od pravoga pomoćnika ‒ Gospodina Isusa Krista! Duhovna pomoć vodi u duhovnu obnovu koja je uvjetovana priznavanjem svoje grješnosti Bogu. Spoznaja Boga počinje kad čovjek prizna potrebu za Bogom te se utvrđuje: Svetim pismom, molitvom, vjerom, Bogoštovljem, i duhovnim zajedništvom.

Duhovna obnova je ključ sretnoga i blagoslovljenoga života. Preporođena osoba ima ‒ smislen, svrhovit i cjelovit život ‒ u punom i pravom smislu. Poticaj je da se vjerom u Boga, te iskrenim pokajanjem čovjek odvaži na duhovno putovanje i život s Bogom!

Autor (tekst i ilustracija): Branimir Bučanović

»Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah. Činio je što je zlo u Gospodnjim očima, povodeći se za gnusobama naroda što ih je Gospodin protjerao pred Izraelovim sinovima.« 2. Kr 21, 1 ‒ 2. »Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, kći Adajina, i bila je iz Boskata. Činio je što je pravo u Gospodnjim očima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo.« 2. Kr 22, 1 ‒ 2.

Osvrćemo se na dio povijesti Božjeg naroda Staroga zavjeta koji je zapisan u knjigama Kraljeva i Ljetopisa.

Te biblijske knjige opisuju povijest Izraela od uspostave Kraljevstva do odvođenja u Babilonsko sužanjstvo. Obuhvaća djelovanje 42 kralja; tri ujedinjenog Kraljevstva (Šaul, David, Salomon), devetnaest Sjevernog kraljevstva (Izraela), dvadeset Južnog kraljevstva ‒ (Jude) do odlaska u sužanjstvo. Kako bi poruka i povijesno okružje bilo jasnije valja istaknuti da su kraljevi, kao društveni vođe, imale izuzetno bitnu ulogu u očuvanju vjere. Ako bi djelovali u pravcu poticanja vjere u Boga ‒ bili su dobri, ako su radili suprotno i poticali bezvjeru i praznovjerje ‒ bili su loši. Iako nisu imali svećeničku službu trebali su: čuvati, obdržavati i promicati Božji sustav vrijednosti onako kako je propisano Svetim pismom. Pojedini vođe radili su suprotno onome što je duhovno i moralno ispravno, a drugi dobro. Osvrćemo se na dva primjera: Manaše lošega i Jošije dobroga kralja.

Manaše je bio djed Jošije te je primjer izuzetno lošega vođe. On je činio sve što je bilo u njegovoj moći da uništi i obezvrijedi Božji sustav vrijednosti. Vladao je dugo (55 g.), a tijekom svoje vladavine sustavno i strastveno je poganizirao društvo. Obezvrjeđivao je biblijsku objavu koja je od Boga darovana po Mojsiju. Sustavno je radio na promicanju poganskoga krivovjerja kroz nasilnu propagandu. Štovao je sile Svemira, odbacivao vjeru u Jednoga Boga, obezvrjeđivao autoritet Biblije, izgrađivao kult ličnosti, desakrirao svetinje i sve činio ne bi li se razvodnila istinska duhovnost. Dolaskom na vlast različitim uredbama i naredbama usmjeravao je društvo u pogubni pravac. Manaše je bio loš vođa zato što je promicao moralnu i duhovnu izopačenost ‒ suprotnu Božjem sustavu vrijednosti. Možemo uočiti primjenu za današnje vrijeme.

One društvene struje (političke ili religijske) koje: obezvređuju, izbacuju, umanjuju ili dezavuiraju kršćansku vjeru čine ono što je suprotno Božjemu zakonu ali i Ustavu te Zakonima Republike Hrvatske i Europske unije. Ne trebaju nas zavarati ni političari koji citiraju Bibliju, jer i Sotona citira Sveto pismo, vjeruje u Boga ‒ i dršće od njega jer zna da će jednom zbog otpadništva pred njegovo sudište! Dakle, to što neki političar »ispali« religijsku frazu ne znači da promiče Božji sustav vrijednosti.

Bog je govorio preko svojih sluga proroka. Unatoč tomu što je politički vođa činio zlo u društvu i promicao ono što je suprotno Božjem Zakonu Bog je podizao i pozvao svete ljude ‒ proroke. To su ljudi koji su čuli i prepoznali Božji glas ‒ volju Boga! Te su poruke strastveno prenosili u društvo. Proroci su izuzetno bitni jer su očuvali i prenosili Božje istine. Upućivali su ljude na pravi put. Iako ih je bilo mnogo, nisu svi bili Božji; mnogi su bili lažni proroci. Pravi proroci su oni čije su se riječi obistinile. U većini slučajeva nisu dobili ljudsku slavu, često su bili marginalizirani, proganjani pa čak i ubijani. Poruka bi trebala biti jasna. Iako su mnogi vođe korumpirani, skloni obmanama i prijevarama Bog podiže ljude koji u Njegovo ime prenose istine. Današnji proroci su oni koji prenose istine o Bogu temeljene na Bibliji. Oni potiču ljude da žive evanđeoskim sustavom vrijednosti i ne nasljeduju poganske ideologije ovoga svijeta.

»Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Gospodom Savez da će slijediti Gospoda i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez.« 2. Kr 23, 3.

Jošija je vladao trideset i jednu godinu, odbacio je loše i poganske putove svoga oca Amona i djeda Manašea, te promicao pobožnost i društvenu pravednost. Njegov djed je bio zao čovjek, apostata i bogohulnik. Jošija nije slijedio bezbožničko idolopoklonički put svojih predaka te se bio Bogu predan. Učinio je mnoge pozitivne duhovne reforme. Kao mladić čuo je poziv na vjeru te krenuo Božjim putem. Sa 16 godina doživljava obraćenje te mu se javlja veliko zanimanje za vjeru u Boga. On daje primjer pravog reformatorskog djelovanja. Ono što je u tradiciji dobro to se zadržava, a ono što ne valja se odbacuje. No; sve započinje ‒ obraćenjem ‒ istinskim okretanjem Bogu! Božja milost je ta  koja vodi čovjeka istinskoj vjeri. Istinska duhovna obnova znači prihvaćanje Boga za Spasitelja,  svjesnost grješnosti, te želja života po vjeri u Boga. To se je dogodilo Jošiji. Zbog Božjeg djelovanja, a po milosti, počinje društvene reforme nakon duhovne obnove.

Treba uočiti da je početak reformi povezan s otkrivanjem Svetog pisma (Mojsijevih knjiga). Čitajući Riječ Božju uočio je drugačiju stvarnost od one koju je Bog zamislio za svoj narod. Bog je Izraelu jasno propisao kako živjeti da bi bili blagoslovljeni; no oni nisu marili za Boga i njegove putove. Jedan je primjer obožavanje kumira. Iako je Bog to striktno i strogo zabranio, oni su postupno pa predano odbacivali Božji sustav vrijednosti te se predavali praznovjerju. Sveto pismo, svjetionik Božje istine pomoglo je shvatiti volju Boga, pravi put duhovnosti i društvene pravednosti. Jošiji su davali podršku i mnogi sveti ljudi: veliki svećenik Hilkija, poznata proročica Hulda, prorok Jeremija i Sefanija te mnogi bogobojazni ljudi. Oni su poticali da se raščisti s lošim nasljeđem te prekinu grijesi prošlosti.

Zaključak za današnje vrijeme navodi kako se prošlost mora vrjednovati temeljem vjere u Boga, a ne bezboštva. U tom smislu treba se raščistiti sa svim oblicima bezbožničkoga nasljeđa »grijeha otaca«. Prošlost se vrjednuje po tome jesu li i u kojoj mjeri prijašnji naraštaji bili pobožne, a ne pogani. Budimo jasni do kraja: društvene bi vođe trebali promicati i poticati Božji sustav vrijednosti i vjeru u Boga kao siguran put koji vodi u blagoslov pojedinca i društva.

Molitva: »Tvoja je riječ dovijeka, Gospode, čvrsto stoji kao nebo. Od koljena do koljena tvoja je istina, utemeljio si zemlju i ona stoji. Po tvojim zakonima stoje do danas, jer sve tebi služi. Kad tvoj zakon ne bi bio moja radost, davno bih umro u svojoj žalosti. Tvojih zapovijedi ne ću zaboraviti dovijeka, jer s njima ti me oživljavaš. Tvoj sam, spasi me, jer tražim tvoje propise.« Ps 119, 89 ‒ 94. (HBD)

Autor: Branimir Bučaović

»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.« Iv 10, 27 ‒ 29 (čit. Iv 10, 1 ‒ 42.)

Evanđelista je Ivan ‒ nadahnućem Duha Svetoga ‒ u poodmakloj dobi zapisao trajna svjedočanstva istina i pouka koje je iznio Gospodin Isus Krist. Njegovo se Evanđelje razlikuje od ostalih po tomu što predstavlja Isusa kao Učitelja koji ima naglašen duhovni naviještaj. Isus je neupitno Sin Božji ‒ Spasitelj svijeta! On je poslan od Boga ne bi li navijestio evanđeosku poruku u sili Duha Svetoga.

Treba, odmah na početku, podsjetiti na temeljno reformatorsko načelo tumačenja i poučavanja: nije potrebno izmišljati i tražiti nova viđenja ili iskustva nego ‒ čitati, promišljati, proučavati, tumačiti i rastumačiti poruke koje su zapisane u Svetomu pismu. Biblija je dovoljna za duhovnost te prosvjetljuje um i obasjava životni put, po nadahnuću Duha Svetoga.

Deseto poglavlje donosi zanimljive poticaje i pouke. Isus propovijeda pouke putem usporedbe, a kako bi se razumjele potrebno je uočiti biblijsko okružje. Gospodin Isus Krist daje prispodobu koja je i ljudima današnjega doba jasna. U njoj je Gospodin predstavljen kao Dobar pastir. Posao pastira je čuvanje, očuvanje i skrb za ovce. Parabola nosi slikovite, za današnje vrijeme primjenjive, poruke. Duhovni pastir, najveći, te jedini i istinski Vođa svoje Crkve je Gospodin Isus Krist. On je došao na svijet kako bi poveo ljude pravim putem, te vodi Crkvu. Isus je vrhovni Vođa; jedan, jedini i jedinstveni vlasnik Crkve. Bog ne treba vidljivog predstavnika, instituciju ili grad gdje bi bilo njegovo središte ili svetište na Zemlji. Isus je Dobar pastir koji je uskrsnuo i uzašao na nebesa, sjedi Bogu s desna te je poslao Duha Svetoga koji živi i djeluje u srcima svih onih koje je Bog odabrao i pozvao na put spasenja. Zato što je nazočan u svojoj Crkvi on ne treba: vikare, namjesnike, ili zamjenike jer je u Duhu nazočan sa svojim vjernicima. Djeluje po snazi Duha Svetoga; Pastir vodi svoje ovce, a one čuju i prepoznaju njegov glas. Da bi se to očitovalo vjernici moraju biti u duhovnom i pobožnom odnosu s njim.

Biblija potiče izgradnju života na temelju vjere u Boga. Bez vjere nema smislenog, svrhovitog i cjelovitog života. Vjernici su cjelovite osobe zato što imaju duhovnu razinu koju nevjernici nemaju. Duhovnost prosvjetljuje, utvrđuje, osnažuje; daje smisao i svrhu za svakodnevni život. Kroz usporedbu Riječ Božja jasno i nedvosmisleno poručuje kako treba biti predan Bogu, živjeti i slijediti Božji put; gledati i slijediti svoga jednoga i jedinstvenoga Pastira ‒ Gospodina Isusa Krista!

Ovo je Evanđelje posebno i po tomu što donosi više »Ja sam« izjava koje opisuju Gospodina: »Vrata ovcama«, »Dobar pastir«, »Put, Istina, Život«… Poticaj je pred iskrenim istraživačem Svetoga pisma pozorno i podrobno pročitati pa potom proučiti sve te izjave jer su izuzetne i poticajne te pomažu upoznati i spoznati Isusa na jedinstven te istinit način. Ujedno se može shvatiti koja je misija i svrha Kristova dolaska i poslanja!

Budući je uporište promišljanja zapis Ivana 10 valja uočiti izjavu koja se ovdje pojavljuju: »Ja sam dobar pastir.« Živimo u teškim vremenima, a svatko vodi bitku na svojoj »životnoj bojišnici«. Životne okolnosti pritišću pa često puta sumnjamo u postojanje izlaza i rješenja, a problemi su takovi da će nas sigurno srušiti i uništiti. Valja se podsjetiti, i u srcu utvrditi ovu Isusovu izjavu. Dakle, pri životnim izazovima valja se podsjetiti na istinitost Riječi Božje. Valja dušu hraniti istinama koje su vječne, poticajne i nepromjenljive. U Starom zavjetu poručuje se da je blagoslovljen čovjek koji razmišlja o Zakonu Božjem dan i noć (Ps 1). Trebali bi što češće i što više razmišljati o Božjim objavama i vječnim istinama koje su zapisane u Svetomu pismu. Valja se podsjetiti kako imamo dobrog duhovnog pastira koji je uvijek s nama, koji vodi naš život te izvodi na dobar put. Naš je dio odgovornosti staviti svoje povjerenje u Isusa; molitvom se duhovno obnavljati; Riječ Božju čitati; graditi Crkvu njegovu; svakodnevno vjeru živjeti te svaku svoju nevolju uz Božju pomoć rješavati. Gospodin Isus Krist je dobar pastir, on je uvijek uz nas, vodi svoj narod i nije nikada napustio svoju crkvu (zajednicu vjernika). Po Duhu Svetomu je među nama ili još bolje u našim srcima.

Gospodin progovara i o najamnicima koji nisu pravi pastiri, a tu službu obavljaju zbog svog probitka. Najamnici su radnici koje se iznajmljuju za određeni posao. To nisu ljudi od ideala, nego osobnoga probitka, a posao obavljaju zbog plaće. Nažalost u Božjem kraljevstvu tj. Crkvi pojavljuju se i takvi ljudi. Ne znači da pastoralni službenici u zajednici ne trebaju imati prihode za život, jer Biblija uči kako oni koji su u službi trebaju biti nagrađeni za službu, u skladu s mogućnostima zajednice. To nisu najamnici jer su najamnici u službi zbog svoga probitka bilo materijalnoga ili nekog drugoga. Crkva ne treba podržavati one koji su u službi zbog nečistih namjera, takve treba prepoznati te se na mudar i pametan način prema tomu postavit, jer Crkva ne smije biti »privatna prćija«. Crkva treba biti zajednica u kojoj se  otkrivaju načela duhovnosti i društvene pravednosti temeljenih na ispravnom naučavanju biblijsko-evanđeoskog nauka.

Zanimljivo kako Isus ima »ovce u drugim ovčinjacima« te one trebaju biti dijelom »jednog stada« vođeni od jednog pastira. Ovaj se dio Isusova nauka često zloupotrebljava od onih koji bi htjeli šefovati nad drugim kršćanima. Na tragu Kristovih riječi valja reći kako je vrhovni pastir Gospodin Isus Krist i on ne treba ljudskog predstavnika ili vikara. Jedno stado podrazumijeva sveopću tj. katoličku Crkvu koja nije vezana niti za jednu konfesiju, a pripada svima i dijelom je svih (rimokatolika, pravoslavnih i protestanata). To je duhovna zajednica nazočna među svim narodima i nacijama, svugdje na svijetu. Dakle; Bog prihvaća sve ljude koji su spremni čuti i prepoznati njegov glas; »doći pod Kristov križ«; pokajati se za grijehe; te s Kristom hoditi kroz život.

Mnogi koji su čuli i slušali Isusove poruke odlučili su ga ubiti! Ovo je vrhunac (Iv 10) njegove službe na kojemu se očituje i zla oporba. Bilo je onih kojima nije odgovaralo što je poučavao. Posebno su mu zamjerili nauk o Božjem ‒ nebeskom kraljevstvu. Oni su htjeli svoje, a ne Božje kraljevstvo. Zemaljsko kraljevstvo njima po volji pod Božjim imenom. No, to tako ne ide. Bog je vladar svijeta, iznad svega, u Božjem kraljevstvu svi se moraju podrediti Bogu! Tu ključnu činjenicu njegovi neprijatelji nisu htjeli čuti i prihvatiti. Isus je došao u Jeruzalem (Iv 10, 22) tijekom blagdan posvećenja (Hanuka). Podsjećao je Židove na 164. pr. Kr. kada je Juda Makabejac poveo borbu protiv okupatora. Židovi su u spomen na taj dan hodočastili u Jeruzalem sukladno starozavjetnim propisima. Taj je blagdan bio u zimskom vremenu, po današnjem računanju, oko Božića. Tijekom blagdana Isus je došao u sukob s neprijateljima. Ne samo što nisu htjeli prihvatiti njegov nauk nego su počeli smišljati urotu kako ga ubiti.

Zanimljive su poruke Iv 10, 26 ‒ 28. Oni koji ne žele prihvatiti Božje pouke to ne mogu zato što nisu njegove »duhovne ovce«. To je vidljivo i danas. Ponekad kada se razgovara o Bogu neki odmah pokazuju otpor, neprihvaćanje ili odbacivanje vjere. Danas kao i onda ima mnogo onih koji su religiozni, ali ne pripadaju Kristu. Niti žive niti vjeruju u Njega odnosno nisu dijelom njegova duhovna stada, iako se izjašnjavaju za pripadnike određenih religija. Vjernici imaju strpljivosti za evanđeoske pouke i Krista; slušaju i čuju Riječ Božju; promišljaju poruke Svetoga pisma; žele razumjeti Isusov nauk i biti dijelom Njegove Crkve. To je Božje djelo po Duhu Svetomu! Oni koji nemaju te potrebe nisu duhovno preporođeni…

Isus daje vječni život, a vjernici prepoznaju njegov »glas« te slijede Božji put. Vječni život je po milosti; a njegovi neće propasti i nitko ih ne može oteti iz »Božje ruke«. Ako dođu sumnje ili nesigurnosti valja se vratiti na izvore Riječi Božje koja daje utjehu te je duhovno utočište. Biblija utvrđuje u životu s Bogom, daje sigurnost spasenja; to nije od čovjeka ‒ nego zbog čovjeka! Naznačeno poglavlje završava činjenicom iz Kristove službe: mnogi su povjerovali nakon susreta s njim! Dobro je biti među onima koji vjeruju jer vjera u Boga daje trajnu utjehu u životu.

Molitva: Gospode Bože toliko je puno onih koji bi nas htjeli voditi putem propasti te nas zarobiti beznađem. Molim te u ime tvoga sina našega pastira Gospodina Isusa Krista, neka tvoj blagoslov i vodstvo bude s nama i u nama po snazi Duha Svetoga. Amen!

Autor: Branimir Bučanović