Biblijski nauk i pogledi

Duhovna i društvena obnova

10. 05. 2015.18. 11. 2020. Editor

»Ustanite! Blagoslivljajte Gospoda, Boga svojega, odvijeka i dovijeka! I blagoslovljeno bilo tvoje slavno ime i iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno! Ti si Gospod, samo ti! Ti si stvorio nebesa, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima; i ti svemu tome daješ život, i tebi se klanja sva vojska nebeska.« Nehemija 9, 5b ‒ 6. (VB)

Božji narod je prolazio različite etape duhovnoga i društvenoga razvoja. Najznačajnije su zapisane u Svetom pismu te su trajno svjedočanstvo povijesti, temelj bogoslovnog nauka i duhovnosti. U njemu su objavljena načela koja vode u duhovnu obnovu i društveni napredak, te upozoravaju na propuste koji su put u osobnu i društvenu propast.

Pozornim proučavanjem starozavjetnih knjiga Ezre i Nehemije, mogu se iščitati poruke i za danas. Povijesno je okružje zanimljivo. Bilo je to u vrijeme kada su Izraelci započeli obnovu društva, nakon ratne nesreće i sužanjstva u kojemu su boravili sedamdeset godina. Nevolje su bile velike, a nasljeđe prošlosti teret te kočnica duhovnih i društvenih promjena. Mudre vođe shvatile su da se nevolje ne mogu riješiti bez suočavanja s grijesima prošlosti i promjenom smjera i stavova. Njihov je poziv bio na pokajanje, obraćenje, molitvu i biblijsko čitanje: »I dok su stajali, svatko na svom mjestu, čitali su iz Knjige Zakona Gospoda, Boga svojega, četvrtinu dana, a za druge su četvrtine priznavali grijehe i klanjali se Gospodu, Bogu svojemu.« (Neh 9, 3.) Starozavjetna knjiga Nehemije 9. poglavlje, povezuje ispisano s poticajima Svetog pisma za danas.

Uočavajući nevolje našega današnjega društva ne može se oteti mišljenju da smo još uvijek, u duhovnom Babilonu i društvenom beznađu. Lažne društvene i religijske vođe, odnosno lažni proroci i slijepe vođe, održavaju obmanu i duhovnu prijevaru, pa se na njima i onima koji ih slijede ispunjava Isusova pouka: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu pasti?« (Lk 6, 39.) Oni vodebrigu o sebi, partijskim i materijalnim interesima svojih političkih i religijski organizacija te favoriziraju one od kojih imaju koristi. Neprestano se ponavlja obmana o tzv. boljim prošlim vremenima ne bi li se što je više moguće dobile povlastice. Gotovo je nevjerojatno, ali opće prisutno i prihvaćeno stajalište da su uzroci i kreatori nevolja ujedno i njihovo rješenje! Iako netočno ukorijenjeno je mišljenje kako današnji naraštaj može ići naprijed ako živi u prošlosti, u kojoj su stvoreni temelji za današnje nevolje.

No, u tami društvene stvarnosti potrebno je ukazati na put svjetlosti! Svaka društvena nevolja koja postoji u društvu može se riješiti, ali samo ako postoji spremnost za sučeljavanje i odbacivanje grijeha prošlosti. Današnje nevolje su naše breme, ali odgovornost je kod onih koji su ih u prošlosti stvorili, a njihovo rješavanje je moguće ako ih sagledamo, i odbacimo nestvarnu sliku prošlosti te ih počnemo rješavati. Za to je potrebna društvena, ali ponajviše duhovna obnova! Društvene vođe trebaju biti ljudi pravde, a ne prodavači magle. Pravda nije privatna ili plemenska privilegija dobro pozicioniranih pojedinaca. Pravda nije onda kada se grijesi prošlosti dobro prikrivaju različitim lijepo sročenim i prigodnim krilaticama. Pravda je neovisna o privatnim i pojedinačnim interesima, i služi za opće dobro. Samo onda kada se potiče i promiče dovodi do društvene pravednosti ‒ blagoslovljenog društva sretnih ljudi! Možemo li sagledati duhovnu i društvenu nepravdu koja je posijana u prošlosti, ali nažalost održavana, podržavana i neraščišćena do danas? Jesmo li spremni preuzeti svoj dio odgovornosti, u odbacivanju totalitarističke prošlosti, partijske podobnosti, ideologije preživljavanja jačega, te koruptivnoga načina razmišljanja i djelovanja. Možemo li razmisliti kako dati mali ali presudni doprinos u izgradnji društva: pobožnosti, reda, rada, poštenja i pravde? Jesmo li spremni shvatili i prihvatiti da društveni napredak leži u duhovno prosvijećenom čovjeku, a ne u: institucijama, ideologijama, i materijalizmu! U potrazi za rješavanjem materijalnih pitanja društva treba promicati i poticati poduzetništvo te poduzetnike na svim razinama. Stvarati održivu ekonomiju koja će stvarati dobiti, te štiti radnika bez kojega toga nema. Poticati one koji rade i ulažu te na taj način grade društvo napretka te pomažu bolesnima, umirovljenima i socijalno ugroženima.

Biblijski poticaj i zaključak je jasan: put rješavanja društvenih nevolja je duhovna obnova kao smjer sigurnog puta u društveni napredak!

Autor (tekst i foto kolaž): Branimir Bučanović

Biblijski nauk i pogledi

Ustrajnost

02. 05. 2015.25. 07. 2020. Editor

Ilustracija: Surfer

Isusova usporedba (čit. Lk 11, 5 ‒ 10), o čovjeku koji ustrajno moli za pomoć, daje zanimljive poticaje.

Govori o čovjeku koji od svoga prijatelja, u nezgodno vrijeme, traži da mu posudi nešto što mu je potrebno. Iako vrijeme dolaska nije primjereno, a prijatelj ima drugih obveza, zbog ustrajnosti i molbe dobio je pomoć. Na kraju Isus poručuje: »Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god moli, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se!« Lk 11, 9 ‒ 10.

Temeljna svrha ove usporedbe je ‒ poticaj na susret s Bogom kroz ustrajnu molitvu. Molitva Bogu je najveća zahvalnost koju čovjek duguje Stvoritelju, a to je i put na kojemu susrećem Svemogućega! Ustrajnost se ističe kao bitna odrednica koja pomaže u duhovnosti i životu. Jezikoslovci tvrde da ustrajnost znači: ne popuštati ili odustajati od određenog stava ili ideje. Nažalost ova se odlika često brka sa jednim sličnim, ali bitno drugačiji stavom ‒ tvrdoglavošću! Tvrdoglav, zadrt ili svojeglav je onaj koji uporno stoji pri svome, te ne uzima u obzir razloge i dokaze, i ne prihvaća savjete.

Kako biti ustrajan, a ne tvrdoglav? Na to pitanje nije lako dati odgovor, tim više što kulturološko nasljeđe, uglavnom, potiče tvrdoglavost pod krinkom ustrajnosti. Navedena usporedba pomaže. Ako smo na Božjem putu onda treba na njemu ostati bez obzira koliko nas tvrdoglavo razuvjeravali. Ukoliko neko tvrdoglavo brani lažni sustav vrijednosti, izopačeni moral i lažne ideologije ‒ ustrajno treba stajati na biblijskom sustavu vrijednosti!

Iako se na prvi pogled čini da se radi samo o igri riječi to nije tako, a posljedice mogu biti katastrofalne. Uzmimo jedan primjer. Pojedinci tvrdoglavo uvjeravaju da je totalitaristička ideologija, na ovim područjima, bila dobra. Unatoč činjenici što je samo u Hrvatskoj odnijela desetke tisuća ljudskih života, a daleko više stigmatizirala te uništila pojedince i obitelji, potaknula i promicala pljačkaški moral, koji je i danas proširen, te izopačila cijelo društvo; neki ju tvrdoglavo čuvaju i promiču. Iako je ta ideologija kao krunu svoga postojanja potaknula Domovinski rat u kojemu su: ubijeni tisuće ljudi, uništeni desetci tisuća domova, raseljene stotine tisuća ljudi; pojedinci tvrdoglavo kreatore toga zla i njihovog vođu, dokazanoga diktatora i zločinca, proglašavaju dobrotvorima, a rat opravdavaju izmišljenim i smiješnim argumentima. Dakle, suprotno istini i činjenicama, tvrdoglavo brane put propasti i promiču lažni moral propalih ideologija!

Suprotno ovim apologetima antikrista treba ustrajno moliti i djelovati. Moliti Boga za našu domovinu Hrvatsku, a djelovati tako da sve obmane i prijevare budu razotkrivene i odbačene. Na putu duhovne reforme društva, koja je temelj dobrih promjena, Božji blagoslov je presudan, a njega nema bez: vjere, molitve, ustrajnosti, iskrenosti, i odbacivanja grijeha prošlosti!

U cilju duhovne obnove dobro je postaviti i nekoliko pitanja: jesmo li spremni, i voljni zaviriti u dubine svoje duše te iskreno zazvati Boga u svoj život? Jesmo li spremni ustrajno tragati za istinom i graditi društvo vjere, i pravde; svaki od nas i za sve nas?! Ako jesmo onda smo na putu istine, a Istina prosvjetljuje i pobjeđuje! Isusov je put ‒ pravi put Istine ‒ a vjera u Boga motor duhovnih i društvenih promjena. Stoga, budimo motor reforme te ustrajni u molitvi i promicanju biblijskih istina kao uvjet promjenama pojedinca i naše domovine Hrvatske!

Autor: Branimir Bučanović

Biblijski nauk i pogledi

Susreti s Uskrsnulim

21. 04. 2015.25. 07. 2020. Editor

»Dok su oni još govorili o tom, stade Isus među njih i reče im: ‘Mir s vama!’ Od tjeskobe i straha oni su mislili da vide duha. On im reče: ‘Zašto ste se preplašili, i zašto se sumnje rađaju u vašim srcima? Vidite moje ruke i noge! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni.’«

Lk 24, 36 ‒ 39. (čit. Lk 24, 13 ‒ 49.)

Biblijski navod ujedinjuje dva događaja povezana s temom: susreti s uskrsnulim Isusom Kristom, a zbili su se na dan Kristova uskrsnuća.

Dvojca su išla prema Emausu, koji je od Jeruzalema udaljen desetak kilometara. U jednom trenutku pridružio im se Uskrsnuli, a oni ga nisu mogli odmah prepoznati. Započinju razgovor s njim te im je čudno kako nije upoznat s događajem koji je »uzdrmao« cijeli Jeruzalem. Ističe se duhovna poruka: pored zdravih očiju, nalaze se u duhovom sljepilu – hodaju s Gospodinom, a ne prepoznaju ga! U jednom trenutku Isus snažno progovara, i poučava o razlozima dolaska te smislu i značenju biblijskih spisa. Uistinu je potrebno da Bog progovori čovjeku, u dubini srca, tek tada može razumjeti smisao i važnost Biblije kao Božje objave! Potrebno je uočiti i trenutak dok su blagovali za stolom s Gospodinom; kod lomljenja kruha otvorile su im se oči. Postali su svjesni tko je s njima i pored njih. Tada su shvatili kako im je »srce gorjelo« dok je Gospodin iznosio pouku o Svetomu pismu, bili su ispunjeni: radošću, nadom i mirom. Njihov susreta s Uskrsnulim ostaje duhovni poticaj Kristovih učenika do danas. Kada se sluša Božji nauk ‒ iskrenim srcem ‒ ono se »zapali«; ispunja se nadom i dolazi do duhovne promjene. Ako imamo vjeru i ako je uporišna točka to je djelo Duha Svetoga. Na nama je »raspirivati vatru« i ne dopustiti gašenje Duha Svetoga, te kao i apostoli uživati u Gospodnjim riječima! Nakon što su shvatili smisao poruke, dvojica učenika, otrčala su iz Emausa u Jeruzalem i prenijeli radosnu vijest. Susret s uskrsnulim Gospodinom potiče da se vjera prenosi drugima, želi se svjedočiti o Kristu; da je njegovo djelovanje istinito i stvarno!

Drugi zapis (Lk 24, 33 ‒ 49) opisuje susret Isusa s učenicima istog dana. Pozdravlja ih tadašnjim uobičajenim pozdravom – »Mir s vama!« Zašto je ovaj »uobičajen« pozdrav neobičan. Zato što je Kristov mir dar koji nadilazi čovjekovo razumijevanje i okolnosti života. U teškim životnim okolnostima Kristov mir daje sigurnost u suočavanju s: strahovima, nesigurnostima, nevoljama, bolestima i svim drugim životnim okolnostima. Ako Sveto pismo shvaćamo kao istinitu Božju riječ onda će naši strahovi biti pobijeđeni njegovim slavnim uskrsnućem i obasjani Kristovom svjetlošću! Ovaj je zapis svjedočanstvo velikog i veličanstvenog događaja. Zanimljivo kako Gospodin, kao i u prvom primjeru, pojašnjava starozavjetno Pismo koje upućuje na dolazak Spasitelja. Isus daje učenicima poslanje (čit. Lk 24, 47), a kršćani su te riječi od onda do današnjih danas shvaćali doslovno: to je zapovijed Gospodina koju se treba držati dok se ponovno ne vrati. Evanđeoska poruka sadrži poziv na pokajanje i obraćenje. Obraćenje je duhovno okretanje Bogu tj. početak života vjere s Bogom. Svi se ljudi rađaju »duhovno mrtvi«, a Biblija poziva na okretanje Bogu i život s njim, odnosno na novo tj. duhovno rođenje. Ono započinje shvaćanjem potrebe za Spasiteljem te vlastite grješnosti tj. pokajanjem koje je žaljenje zbog grijehe i ispovijedanje Bogu. Nemoguće je reći kada i kako će se to dogoditi – to su Božji putovi! Bog čini kada hoće, kako želi i daje kome želi! U cilju duhovne obnove trebamo se preispitivati i vraćati Bogu, ne jednom nego često. Taj duhovni pravac treba nas pratiti cio život, a evanđeosko poslanje nosi poticaj na obraćenje Bogu i novi život s Kristom.

Isus se je ukazivao četrdeset dana nakon uskrsnuća na različitim mjestima. Na uskršnji dana ukazao se je: Mariji Magdaleni, ženama koje su došle na grob, Šimunu Petru i Ivanu, dvojici na putu za Emaus te većini apostola. Kasnije na obalama Tiberijadskoga mora, tj. na području Galileje, te jednoj većoj skupini od pet stotina ljudi. Susreti s Uskrsnulim potvrđuju vjeru u Boga, i daju nadu vječnog života.