Kategorija: Biblijski nauk i pogledi

Sadržaj ujedinjen biblijskim poukama, porukama, mislima i srodnim pogledima.

Biblijski nauk i pogledi

Biblija: Božja objava za čovjeka današnjice

Editor

Biblija-CB-Ps-119

Sveto pismo je ostavilo duboki pečat na ustrojavanju i oblikovanju svjetske i posebno europske civilizacije. Utjecaj je vidljivi na području kulture, društvene pravednosti, i posebno na duhovnoj obnovi.

Što je to Biblija?

Biblija je svjedočanstvo Božje. To je vječna i nepromjenjiva Božja objava, kojoj se ne može ništa dodati niti oduzeti po pitanju spoznaje Boga ili objave Boga. Biblija točno predstavlja ono što Bog želi da se zna o njemu i načelima koja su bitna za život i društvenu zajednicu. To je knjiga koja pruža uvid u Božje djelovanje tijekom ljudske povijesti, ona je temelj dogmatskih istina i općeljudskih odnosa.

Sveto pismo nije knjiga koja se pročita i brzo zaboravi njezin sadržaj. To je knjiga koja uvodi u otajstva Božjih istina i objava, te pomaže da se kroz njezino proučavanje otkriva Svemogući Gospodina Boga i bolje razumije njegova volja. Biblija daje uvid u opće ljudske istine, moralne naputke, smjernice za život, te otkriva istine o vječnom životu i budućnosti ljudskoga roda.

Reformirani nauk o Bibliji

Reformirani nauk o ovom pitanju vro je dobro pojašnjen u  II. Helvetskom vjeroispovijedanju I.

Vjerujemo i priznajemo da su kanonske knjige svetih proroka i apostola, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu, istinita Riječ Božja, koja sama po sebi ima vrhovni autoritet, koja ne potiče od ljudi jer je sam Bog govorio patrijarsima, prorocima, apostolima, a još i danas nam govori kroz Sveto pismo.

U ovom Svetom pismu sveopća Crkva nalazi najpotpuniju istinu svega onoga što se odnosi na spasonosnu vjeru, i življenje Bogu ugodnoga života. U svjetlu je toga Bog jasno zapovjedio da se Pismu ništa ne može dodati niti oduzet.

Propovijedanje Riječi Božje jest Riječ Božja. Stoga, kada se u Crkvi propovijeda Riječ Božja (Biblija) ‒ po propovjednicima koji su pozvani ‒ vjerujemo da je navještena Božja Riječ i nju primaju vjernici, te da nikakvu drugu Božju Riječ (ili objavu)  ne treba izmišljati ili očekivati s neba.

Treba prihvatiti propovijedanu Riječ, a ne propovjednika koji bi eventualno bio zao ili grješnik, jer sama Božja Riječ ostaje uvijek istinita i dobra.

Ne smatramo da je propovijedanje bespotrebno jer otkrivenje istinske vjere ovise o unutarnjem posvjedočenju Duhu. Unutrašnje prosvjetljenje ne isključuje vanjsko propovijedanje. On koji nas prosvijetli Duhom Svetim zapovjedio je svojim učenicima; »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.« (Mk 16, 15.) Tako je Pavao u Filipima propovijedao Lidiji, prodavačici kojoj je Gospodin Duhom svojim otvorio srce (Dj 16, 14). Pavao je, predivno izrazivši svoju misao, zapisao u Rim 10, 17 zaključak, »Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.« Istovremeno smatramo da Bog može prosvijetliti koga hoće i kada hoće, bez izvanjske službe jer je to u Njegovoj moći.

Pogled i podjela

Biblija je knjiga koja se sastoji od dvije velike cjeline. Prva se naziva Stari ili Prvi zavjet, druga je Novi ili Drugi zavjet. Biblijski učitelji imaju različite podjele cjelina Svetoga pisma. Oko novozavjetnoga kanona svi se slažu da je 27 knjiga. Glede Staroga zavjeta svi se slažu da ih je ukupno 39 ali pojedine kršćanske tradicije dodaju i neke druge tako je reformacijska tradicija sklona broju 39, rimokatolička 46, a pravoslavna kanonu od 49 knjiga Staroga zavjeta.

Knjige koje se od broja 39 devet nadodaju nazivaju se deuterokanonske. Ponegdje se  pojavljuje termin apokrifne ali to nije točan naziv. Reformacijski kršćani te knjige ne smatraju lažnim ili krivovjernim (što znači apokrif) nego drže da one nisu pod nadahnućem kao kanonske knjige, ali se mogu čitati. Termini se koristi za knjige koje su nastale u vremenu između dva zavjeta, a na koncilu u Trentu 1546. je odlučeno da one budu dio kanona Rimske Crkve. U reformacijskoj tradiciji su  prihvaćene kao poučne knjige ali nisu nadahnute tj. nemaju status kanonskih knjiga.

U rimokatoličkoj tradiciji to su: Tobija, Judita, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova, Baruh, dodaci u knjizi Estera i  Danielu, 1. i 2. Makabejcima. U pravoslavno-bizantskoj tradiciji pridodane su pored navedenih još: 3. Makabejcima, Psalma 151, a pojedine pravoslavne dodaju još i 4. Makabejcima i 2. Ezrina.

Postoje različiti načini kako se Biblija dijeli, ovdje predstavljamo jedan koji je jednostavan i  pamtljiv za kanonske spise prihvatljive svima.

Pregled Svetoga pisma

Stari Zavjet: 39 kanonskih u pet cjelina

  1. Petoknjižje (5): Knjiga Postanka, Knjiga Izlazak, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, Ponovljeni zakonik.
  2. Povijesne knjige (12): Jošua, Suci, Knjiga o Ruti, 1. i 2. Samuelova, 1. i 2. Kraljevima, 1. i 2. Ljetopisima, Knjiga Ezrina, Knjiga Nehemijina, Estera.
  3. Psalmi: 150 podijeljenih u pet knjiga koje podsjećaju na Petoknjižje.
  4. Mudronosne knjige (4): Job, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama.
  5. Proročke knjige: (17 odnosno 5 plus 12) pet tzv. velikih proroka; Izajia, Jeremija, Tužaljke, Ezekiel, Danijel. Dvanaest tzv. malih proroka: Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija.

Novi Zavjet: 27 kanonskih knjiga u pet cjelina:

  1. Evanđelja (4): Evanđelje po Mateju, Evađelje po Marku, Evanđelje po Luki, i Evanđelje po Ivanu.
  2. Povijesna knjiga (1): Djela apostolska.
  3. Poslanice apostola Pavla (13): Rimljanima, 1. i 2. Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, 1. i 2. Solunjanima, 1. i 2. Timoteju, Titu, Filemonu.
  4. Opće ili katoličke poslanice (8): Hebrejima, Jakovu, 1. i 2. Petrova, 1. 2. 3. Ivanova, Judina.
  5. Apokaliptična knjiga (1): Otkrivenje.

Navedene su knjige kanonske, i oko njih nema rasprave, za sve su kršćane temelj Božje objave.

Zaključimo kultura čitanja i promišljanja Biblije sastavnim je djelom naprednog svjetonazora, budući je to objava koju je nadahnuo Bog potpuno je jasno da njezine poruke daju poticaj za savladavanje izazova života, izgradnju svjetonazora, te je temelj dobre duhovnosti i društvene pravednosti.

Autor (tekst i fotografije): Branimir Bučanović

Psalam 139, 9-12

Biblijski nauk i pogledi

Isusova ukazanja

Editor


Križ

Gospodin Isus Krist ukazivao se je svojim učenicima, tijekom četrdeset dana, nakon uskrsnuća. Događalo se je to na više mjesta: Jeruzalem i okolica, na putu za Emaus, Galieja, a posebno se ističe Tiberijadsko jezero (tzv. Galilejsko more). Susretu s Njim sudjelovalo je više osoba, a među njima je bilo onih koji su sumnjali u Njegovo uskrsnuće: čit. Mk 16, 12 ‒ 13; Iv 20 ‒ 21; 1. Kor 15, 6 ‒ 7.

Šest su se ukazanja dogodila u Jeruzalemu i okolici. Na Uskrsa ukazao se je Mariji Magdaleni, a to je ukazanje opisano u sva četiri Evanđelja. Pored nje spominje se susret i s drugim ženama među kojima su nabrojane po imenu: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati i Saloma. Na isti se dan ukazao Petru i Ivanu, te dvojici učenika na putu za Emaus. Navečer na uskrsni dan ukazao se je učenicima na mjestu gdje su se skrivali od straha zbog progona. Te večeri sa njima nije bio Toma. Njegova sumnja postaje primjer za sve one koji »vjeruju tek kad vide«. Gospodin se je ponovo ukazao učenicima sljedeću nedjelju, a tada je među njima bio i Toma. U tomu susretu razotkrivena je sva bit vjere u Boga, Gospodin zaziva svoj blagoslov na sve one koji će vjerovati a neće vidjeti. Vjera je dar od Boga, povjerenje i nada da ima Boga koji postoji iako ga se ne može vidjeti, ta je činjenica i biti vjere (čit. Iv 20, 24 ‒ 31).

U Galileiji su se dogodila četiri ukazanja, za koja ne znam precizno vrijeme i lokacije. Susret na Galilejskom jezeru svakako je jedan od najupečatljivijih. Evanđelista Ivan u posljednjem poglavlju svoga evanđelja jasno iznosi kako su se sedmorica učenika, nakon bezuspješnog noćnog ribarenja, na obalama Tiberijadskog jezera susrela s Gospodinom. Za istaknuti je razgovor koji vodi s, tada još ne pokajanim, Petrom. On ga je tri puta zatajio, ali je u razgovoru s Gospodinom tri puta i potvrdio njegovu predanost Bogu. Ovaj je događaj bitan ne samo za Petrovu službu nego i zbog toga što pojašnjava narav Boga. Bog voli čovjeku te poručuje ‒ oprašta onomu tko se iskreno pokaje. Na području Galileje ukazao se je i ostalim apostolima o čemu svjedoči Matej na kraju svoga Evanđelja. Taj je susret bitan jer im je tada dao i Veliku zapovijed, tj. nalog da krste i čine učenicima sve narode svijeta. Taj će nalog kršćanska zajednica shvatiti kao trajna poziv navještaja Radosne vijesti o spasenju Božjemu. Pavao svjedoči Korinćanima (čit. 1. Kor 15, 6 ‒ 7) o ukazanju Gospodina Jakovu, i ostalim učenicima kojih je bilo nazočno pet stotina.

Gospodinova ukazanja vode ka središnjem događaju u poslije uskrsnom vremenu, a taj je Uzašašće. U zapisu koji donosi evanđelista Luka, na kraju Evanđelja po Luki, i na početku Djela apostolskih uočljiv je središnji događaj u poslije-uskrsnim ukazivanjima koje je i temelj kršćanske nade; Uzašašće Gospodina na Nebo. Dogodilo se je to četrdeset dana nakon Uskrsa kod Betanije. To je mjesto udaljeno tri kilometra od Jeruzalema, a nalazi se kod Maslinske gore. Tamo su živjeli: Marija, Marta i Lazar kojega je Isus uskrsnuo četvrti dana nakon što je umro. Kod Betanije je Gospodin imao posljednji susret s učenicima, prije nego što je uznesen u Nebo. Iz tog susreta uočljivo je nekoliko detalja. Gospodin je na svoje učenike zazva blagoslov i na taj način jasno pokazao da su njegovi i on je sa njima. Oni su se poklonili Isusu. Kristov blagoslov i klanjanje Kristu postaju dva temelje na kojima će se graditi budući odnos Učitelja i učenika. Isti taj odnos vidljiv je i danas u kršćanskoj pobožnosti. Kršćani se klanjaju Trojednom Bogu, te nikomu i ničemu drugome, a Bog udjeljuje svoje blagoslove.

Gospodinova ukazanja bila su i nakon uzašašća. Posebno je upečatljiv opis susreta koji je imao s Pavlom na putu za Damask (čit. Dj 9). Posljednja knjiga Svetoga pisma, slikoviti prikaz otkrivenja, svjedoči o tomu kako je tijekom boravka na Patmosu, tada već u poodmakloj dobi, apostol Ivan ima više viđenja koja je dobio po milosti Božjoj, i ukazanju Gospodina Isusa Krista i anđela (čit. Otk 1, 9 ‒ 20; 22, 8 ‒ 9).

Gospodin se je često ukazivao tijekom rane povijesti kršćanstva do kraja prvog stoljeća. Potrebno je naglasiti da su mnogi tijekom povijesti svjedočili o ukazanjima. Mnoga od njih su upitna, a druga stvarna. Uputno je prvo proučiti zapise Svetoga pisma te na temelju njih dobiti jasno razumijevanje Isusovih ukazanja te koja je i kakova njihova narav.

Na kraju je potrebno istaknuti, a na temelju objave Svetoga pisma, da se Gospodin i danas ukazuje, na jedinstven način. Tamo gdje je živa i istinska vjera u Boga, a to je vjera uma i srca, te ispovijed vjere ‒ tamo se uskrsnuli Krist ukazuje odnosno objavljuje po Duhu Svetomu!

Autor (tekst i fotografija): Branimir Bučanović

Biblijski nauk i pogledi

Isusovo poslanje

Editor

»Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane ‒ do svršetka svijeta!’« Mt 28, 18 ‒ 20. (KS)

Ovo je poslanje bilo i ostalo poticaj za navještaj evanđeoskih poruka. Temelj je Gospodinova učenja nauka o Božjoj milosti, ljubavi i praštanju. Isus je tijekom svoga zemaljskoga života i djelovanja: propovijedao, poučavao, ozdravljao, oslobađao, i nahranio mnoge ljude. Temeljna je poruka proizlazila iz starozavjetnoga nauka, ali je po njemu i njegovoj objavi dobila posebno i cjelovito novozavjetno značenje.

Sažeto bi to ovako mogli reći: Bog, stvoritelj svega živoga i neživoga, je po Gospodinu Isusu Kristu pomirio svijet sa sobom, da bi svi oni koji vjeruju u njega imali vječni život. Danas se to ostvaruje po navještaju evanđeoskih objava koje prenose vjernici, te djelovanju, otkrivenju i pozivu Duha Svetoga!

Ta poruka nije bila samo za bliske učenike i apostole nego za sve ljude do današnjih dana. To je i naznačeno u poslanju. Učenici su bili iznenađeni tim nalogom koji im je skrenuo pozornost na njihove buduće zadaće. Gospodin daje sigurnost, on je uz njih do kraja svijeta, jer sva duhovna vlast pripada njemu! Razumljivo je zašto su učenici imali toliku postojanost i ustrajnost, a mnogi svoje uvjerenje platili životom. Naime, znali su da je Isus vladar svega živoga i neživoga, i dobro su znali da će biti s njima uvijek. Bog prati vjernika tijekom života te se ne trebaju bojati, bez obzira na okolnosti i osjećaje.

Isus je jasno naznačio što očekuje od učenika. Trebali su naviještati Radosnu vijest i činiti učenike-kršćane i to krsteći ih, a potom učeći ih Gospodinov nauk. To je poslanje i za današnje vrijeme. Ljudi današnjice se često osjećaju usamljeni te su kao u osami iako žive u društvenoj zajednici. Prečesto svoje duhove potrebe pokušavaju ispuniti stvarima, idejama i materijalizmom. A to ne daje odgovor na smisao i svrhu života. Isusov nauk daje odgovor na pitanje svrhe i smisla života, pomaže uravnotežiti um i duh, daje poticaj za zemaljski život i rješavanje izazova života. To je ujedno i siguran put u vječni život s Bogom.

Sveopće je poslanje pokretač i poticaj vjernicima današnjega doba. Potiče da se Isusov nauk naviješta ljudima ovoga vremena, i načinima prilagođenima današnjici. Kršćani stoga promiču Blagovijest i potiču pomirbu s Bogom. Život s Bogom stvara mir u srcu i daje nadu, to je dar svima koji vjeruju u Gospodina Isusa Krista za svoga Spasitelja!

Molitva: Gospodine Bože neka se tvoja Blagovijest i dalje širila, a svi oni koje si odabrao tebe spoznaju. Molimo te da Crkva tj. kršćani budu stvaralački i jasan glas tvojih istina, a ljudi spoznaju tvoju slavu. Molimo te budi sa svima nama, izli blagoslove na našu domovinu Hrvatsku kako bi što više ljudi doživjelo duhovnu obnovu, a to isto molimo i za sve druge narode i države svijeta. Amen!

Autor: Branimir Bučanović