Biblija: Božja objava za čovjeka današnjice

Biblija-CB-Ps-119

Sveto pismo je ostavilo duboki pečat na ustrojavanju i oblikovanju svjetske i posebno europske civilizacije. Utjecaj je vidljivi na području kulture, društvene pravednosti, i posebno na duhovnoj obnovi.

Što je to Biblija?

Biblija je svjedočanstvo Božje. To je vječna i nepromjenjiva Božja objava, kojoj se ne može ništa dodati niti oduzeti po pitanju spoznaje Boga ili objave Boga. Biblija točno predstavlja ono što Bog želi da se zna o njemu i načelima koja su bitna za život i društvenu zajednicu. To je knjiga koja pruža uvid u Božje djelovanje tijekom ljudske povijesti, ona je temelj dogmatskih istina i općeljudskih odnosa.

Sveto pismo nije knjiga koja se pročita i brzo zaboravi njezin sadržaj. To je knjiga koja uvodi u otajstva Božjih istina i objava, te pomaže da se kroz njezino proučavanje otkriva Svemogući Gospodina Boga i bolje razumije njegova volja. Biblija daje uvid u opće ljudske istine, moralne naputke, smjernice za život, te otkriva istine o vječnom životu i budućnosti ljudskoga roda.

Reformirani nauk o Bibliji

Reformirani nauk o ovom pitanju vro je dobro pojašnjen u II. Helvetskom vjeroispovijedanju I.

Vjerujemo i priznajemo da su kanonske knjige svetih proroka i apostola, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu, istinita Riječ Božja, koja sama po sebi ima vrhovni autoritet, koja ne potiče od ljudi jer je sam Bog govorio patrijarsima, prorocima, apostolima, a još i danas nam govori kroz Sveto pismo.

U ovom Svetom pismu sveopća Crkva nalazi najpotpuniju istinu svega onoga što se odnosi na spasonosnu vjeru, i življenje Bogu ugodnoga života. U svjetlu je toga Bog jasno zapovjedio da se Pismu ništa ne može dodati niti oduzet.

Propovijedanje Riječi Božje jest Riječ Božja. Stoga, kada se u Crkvi propovijeda Riječ Božja (Biblija) ‒ po propovjednicima koji su pozvani ‒ vjerujemo da je navještena Božja Riječ i nju primaju vjernici, te da nikakvu drugu Božju Riječ (ili objavu) ne treba izmišljati ili očekivati s neba.

Treba prihvatiti propovijedanu Riječ, a ne propovjednika koji bi eventualno bio zao ili grješnik, jer sama Božja Riječ ostaje uvijek istinita i dobra.

Ne smatramo da je propovijedanje bespotrebno jer otkrivenje istinske vjere ovise o unutarnjem posvjedočenju Duhu. Unutrašnje prosvjetljenje ne isključuje vanjsko propovijedanje. On koji nas prosvijetli Duhom Svetim zapovjedio je svojim učenicima; »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.« (Mk 16, 15.) Tako je Pavao u Filipima propovijedao Lidiji, prodavačici kojoj je Gospodin Duhom svojim otvorio srce (Dj 16, 14). Pavao je, predivno izrazivši svoju misao, zapisao u Rim 10, 17 zaključak, »Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.« Istovremeno smatramo da Bog može prosvijetliti koga hoće i kada hoće, bez izvanjske službe jer je to u Njegovoj moći.

Pogled i podjela

Biblija je knjiga koja se sastoji od dvije velike cjeline. Prva se naziva Stari ili Prvi zavjet, druga je Novi ili Drugi zavjet. Biblijski učitelji imaju različite podjele cjelina Svetoga pisma. Oko novozavjetnoga kanona svi se slažu da je 27 knjiga. Glede Staroga zavjeta svi se slažu da ih je ukupno 39 ali pojedine kršćanske tradicije dodaju i neke druge tako je reformacijska tradicija sklona broju 39, rimokatolička 46, a pravoslavna kanonu od 49 knjiga Staroga zavjeta.

Knjige koje se od broja 39 devet nadodaju nazivaju se deuterokanonske. Ponegdje se pojavljuje termin apokrifne ali to nije točan naziv. Reformacijski kršćani te knjige ne smatraju lažnim ili krivovjernim (što znači apokrif) nego drže da one nisu pod nadahnućem kao kanonske knjige, ali se mogu čitati. Termini se koristi za knjige koje su nastale u vremenu između dva zavjeta, a na koncilu u Trentu 1546. je odlučeno da one budu dio kanona Rimske Crkve. U reformacijskoj tradiciji su prihvaćene kao poučne knjige ali nisu nadahnute tj. nemaju status kanonskih knjiga.

U rimokatoličkoj tradiciji to su: Tobija, Judita, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova, Baruh, dodaci u knjizi Estera i Danielu, 1. i 2. Makabejcima. U pravoslavno-bizantskoj tradiciji pridodane su pored navedenih još: 3. Makabejcima, Psalma 151, a pojedine pravoslavne dodaju još i 4. Makabejcima i 2. Ezrina.

Postoje različiti načini kako se Biblija dijeli, ovdje predstavljamo jedan koji je jednostavan i pamtljiv za kanonske spise prihvatljive svima.

Pregled Svetoga pisma

Stari Zavjet: 39 kanonskih u pet cjelina

Petoknjižje (5): Knjiga Postanka, Knjiga Izlazak, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, Ponovljeni zakonik.
Povijesne knjige (12): Jošua, Suci, Knjiga o Ruti, 1. i 2. Samuelova, 1. i 2. Kraljevima, 1. i 2. Ljetopisima, Knjiga Ezrina, Knjiga Nehemijina, Estera.
Psalmi: 150 podijeljenih u pet knjiga koje podsjećaju na Petoknjižje.
Mudronosne knjige (4): Job, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama.
Proročke knjige: (17 odnosno 5 plus 12) pet tzv. velikih proroka; Izajia, Jeremija, Tužaljke, Ezekiel, Danijel. Dvanaest tzv. malih proroka: Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija.

Novi Zavjet: 27 kanonskih knjiga u pet cjelina:

Evanđelja (4): Evanđelje po Mateju, Evađelje po Marku, Evanđelje po Luki, i Evanđelje po Ivanu.
Povijesna knjiga (1): Djela apostolska.
Poslanice apostola Pavla (13): Rimljanima, 1. i 2. Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, 1. i 2. Solunjanima, 1. i 2. Timoteju, Titu, Filemonu.
Opće ili katoličke poslanice (8): Hebrejima, Jakovu, 1. i 2. Petrova, 1. 2. 3. Ivanova, Judina.
Apokaliptična knjiga (1): Otkrivenje.

Navedene su knjige kanonske, i oko njih nema rasprave, za sve su kršćane temelj Božje objave.

Zaključimo kultura čitanja i promišljanja Biblije sastavnim je djelom naprednog svjetonazora, budući je to objava koju je nadahnuo Bog potpuno je jasno da njezine poruke daju poticaj za savladavanje izazova života, izgradnju svjetonazora, te je temelj dobre duhovnosti i društvene pravednosti.