Biblijski nauk i pogledi

Bit Božjeg zakona



»Kad te sve ove riječi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snađu, i ti ih uzmeš k srcu među svim narodima među koje te Gospod Bog tvoj, bude protjerao, i obratiš se k Gospodu Bogu svome, i poslušaš ‒ i ti i tvoji sinovi ‒ glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, tada će Gospod Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet će te sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Gospod Bog tvoj.« Pnz 30, 1 ‒ 3. Isus je sažeo biti Božjeg zakona sljedećom poukom: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.« Mt 22, 37 ‒ 39.

Ponovljeni zakon je posljednja knjiga Petoknjižja te je zapis potvrđivanja i utvrđivanja Saveza kojega je Bog uspostavio na Sinaju. Okosnice su tri propovijedi (Pnz 1 ‒ 4; 5 ‒ 26; 27 ‒ 30) koje je Mojsije održao prije ulaska u Obećanu zemlju i prije nego li su prešli rijeku Jordan.

Postoje oni koji površnim čitanjem Svetoga pisma dolaze do razumljivih, ali krivih zaključaka; pa tako misle kako se ljudskom snagom i djelima ostvaruje spasenje i na taj način umilostivi Bog. Takav zaključak proizlazi iz promatranja zakonskih odredbi koje su predane Židovima. Tek kada se starozavjetna objava prouči iz novozavjetnog pogleda dobiva se cjelovita i potpuna istina koja, između ostalog, predlaže da količina teksta te zakonski propisi ne mogu biti mjerilo po kojemu se treba održavati starozavjetni sustav u vrijeme novozavjetne milosti. Ovdje je potrebno je podsjetiti na važno načelo proučavanja Biblije: jasni dijelovi tumače manje jasne; a najjasniji su objavljeni u Evanđeljima te Isusovim poukama. Ona su: najtočniji, najbolji i najjasniji prikazi Isusova nauka. Dakle iz perspektive Novoga zavjeta treba proučavati Stari zavjet. Kada se tako pristupa onda Biblija ima cjeloviti smisao i progovara danas.

U knjizi Ponovljenog zakona zanimljivo je uočiti poglavlja tzv. blagoslova i prokletstva (Pnz 27 ‒ 28). Bog je Izraelu dao taj sustav kako bi se pokazalo kako i koliko žive s Gospodom. Ključna je poveznica Biblije teologija saveza. Bog ih je uspostavljao s pojedincima (Abraham, Mojsije), narodom (Sinaj), oni su postajali obvezatni i pokazatelj Božjeg odnosa s čovjekom, i očekivanja Boga prema čovjeku. Konačni savez je u Gospodinu Isusu Kristu! Očituje se po sakramentu Krsta, a utvrđuje i potvrđuje po Večeri Gospodnjoj. Zbog savezništva postoji očekivanje obdržavanja. Iako je često prije, baš kao i danas, Božji narod bio daleko od ispunjavanja »ugovornih obveza« to nije umanjivalo njihovu snagu i ljudsku odgovornost; a ne ispunjavanje obveza govori o ljudskoj slabosti i grješnosti.

Bog daj svoj blagoslov pod određenim uvjetima, ističemo nekoliko načela. Prvi je uvjet Božjeg blagoslova obraćenje! Obraćenje je Bogu bit naučavanja Svetoga pisma, a poziv je upućen cijeloj obitelji: roditeljima i djeci. To je trenutak u kojemu osoba postaje svjesna potrebe života s Bogom. Osoba koja nema potrebu živjeti i vjerovati Boga, a djelom je zajednice zbog običaja treba shvatiti važnost obraćenja. U Božjem kraljevstvu nema unučadi, nego samo djece. Vjernik je, bez obzira na dob, dijete Božje. Bog je odredio ljudima da ga traže, a kada se Bogu obrate postaju njegova djeca. To je poziva da se s puta bezvjere okrene te vjerom živi s Bogom. Ovdje se ističe potreba duhovnog zajedništva u okviru obitelji koja je temeljna zajednica u kojoj se prenose istine o Bogu. Obitelj koja je zajednica jednog muškarca i jedne žene ima obvezu prenositi istine o Bogu na svoju djecu te poticati i promicati vjeru.

Drugi je uvjet poslušnost Bogu kao temelj duhovnoga života! Ne živimo u društvu u kojemu se: poslušnost, slušanje i prihvaćanje Božjih istina potiče. Božje je načelo suprotno svjetovnoj obmani koja promiče sebeljublje kao oblik religije. Poslušnost se Bogu postiže osluškivanjem Božje riječi tj. Biblije koja je objava Boga. To je teška, ali savladiva »tehnika« ukoliko se gradi život na vjeri i molitvi te onomu kako je Bog objavio što i kako treba činiti u životu. Život s Bogom donosi blagoslov. Treba ga zazivati i od Boga izmoliti, a Božji blagoslov vodi napretku u svim područjima života. Božji blagoslov mijenja i sudbinu koja se čini ništavnom. Čovjek ne može spasiti samoga sebe ali ‒ Bog može promijeniti ‒ put propasti u autoput sreće. Oni koji su se prepustili Bogu znaju da on mijenja čovjekovu sudbinu: iz lošega stvara dobro; pretvara poraz u pobjedu. Bog donosi duhovnu kvalitetu i mijenja život na bolje. Nakon Božjeg blagoslova život se mijenja na bolje!

Bog daje duhovno vodstvo! On je najveći: Vođa, Kralj nad kraljevima, Gospodar nad gospodarevima, Vladar nad vladarevima, Stvoritelj svega, Izvor života, konačni Sudac svima!

Potrebno je naglasiti i sljedeće. Ne smije se svjesno ići protiv od Boga uspostavljenih načela. Ako je Bog jasno odredio da se: ustrajnošću, dosljednošću, poštenjem, marljivošću, štedljivošću i radišnošću može ići naprijed te imati uspješan život; onda suprotni smjer ne može voditi u blagoslovljen život. Čovjek ima određene obveze koje treba preuzeti jer je to bit Saveza (Zavjeta). Odnos koji Bog uspostavlja s čovjekom temelji se na Božjoj ljubavi prema čovjeku, a očituje u uvjetima koje treba ispuniti. Upućen je vjernicima, a prolazio je reforme tijekom vremena, pa govorimo o starozavjetnom i novozavjetnom Savezu. Bog je uspostavio duhovna i moralna načela koja je očekivao da se obdržavaju kao uvjet blagoslova. Nije to bio rigidan sustav kao uvjet spasenja, jer je Božja milost temelj svega. Tako je predstavljeno u Starom, a potvrđeno u Novom ‒ Vječnom savezu koji je u Gospodinu Isusu Kristu, a objavljen po njegovom evanđeoskom nauku.

Bit je Božjeg zakona ljubav prema Bogu! Taj bi se odnos mogao opisati na sljedeći način: potpuna predanost, želja da se živi i ustrajnost u vjeri. Takva pobožnost očitovana je već u Starom zavjetu (usp. Pnz 6, 5). To je potpuna, predana, iskrena, neposredna duhovnost i vjera u Boga. Vjernici Novog saveza imaju Duha Svetoga, u sebi su svjesni te stvarnosti i mogućnosti da se ona živi. Moguće je ljubiti Boga i živjeti s njim u potpunom i predanom odnosu. Ako se tako živi vjernik će biti: blagoslovljen i sretan u životu.

Čovjek voli hodati svojom, a ne Božjim putem. Upozorenje se sastoji u tomu da se hoda Božjim stazama koje vode do spasenja. Bog je vjernicima dao dva jaka »oruđa« Bibliju i Duha Svetoga. Što se više proučava Božja riječ i moli to se više otkrivaju putovi Duha Svetoga. Dobra vijest sastoji se u tomu da duhovno usavršavanje traje cijeli život; a Bog za nas ima puno vremena te može i voljan je čuti čovjeka. Vjernost Bogu izuzetno je bitna razina duhovnosti. Ono nalikuje bračnom zajedništvu; odnosno bračna zajednica svoje uporište nalazi u religijskom temeljima predanosti Bogu.

Isus (Mt 22, 37 ‒ 39) svojim neprijateljima i kušačima (farizeji i saudiceji) daje mudar odgovor o biti Božjeg zakona. Koristeći uporište u Starom zavjetu daje odgovor te vječno načelo pobožnog života. Dvije Kristove zapovijedi mogle bi se sažeti u dvije glagolske imenice: bogoljublje i čovjekoljublje. Ako se to vjeruje i živi onda je ispunjena bit Božjega zakona. To uključuje pobožnost koja se očituje u provođenju duhovnosti u svakodnevnom životu.

Zaključimo: ako se poštuje Boga te ima ispravan odnos s njim to vodi u valjano razumijevanje samoga sebe; a onaj tko ispravno gleda na sebe može ljubiti bližnjega kao samoga sebe!

Molitva: Gospode Bože molimo te pomozi nam da prepoznamo, i živimo bit tvoga nauka. Daj nam snagu Duha Svetoga za nadvladavanje svih kušnji, izazova i nevolja života, te radosno srce i neprolaznu nadu. To te molimo po našemu Spasitelju i Otkupitelju ‒ Gospodinu Isusu Kristu. Amen!


Autor: Branimir Bučanović