Biblijski nauk i pogledi

Biblijski primjer korizme

Korizma podsjeća na četrdesetodnevni post Mojsija, Ilije i Gospodina Isusa Krista te uvodi u proslavu središnjega kršćanskoga blagdana, Uskrsa. Rano se javlja u kršćanstvu, a tijekom povijesti i kod kršćanskih zajednica imala je drugačije naglaske. Ipak, svi se slažu da tijekom korizme treba više promišljati vjeru u Boga, duhovno se obnavljati i činiti djela milosrđa.

Biblijska knjiga Izlazak od 19 poglavlja opisuje dolazak Božjega naroda na brdo Sinaj. To se je dogodilo tri mjeseca nakon što su izašli iz Egipta, u kojemu su proboravili četiristo godina. Tamo su se od plemena razvili u narod, a pod vodstvom Mojsija i nadahnućem Boga krenuli u Obećanu zemlju. Dolazak na Sinaj je značajan događaja u povijesti spasenje. Tamo je uspostavljen Savez, koji će brzo biti razvrgnut od Izraela zbog idolopoklonstva zlatnomu teletu, te ponovo potvrđen po milosti Boga. Na Sinaju je darovan Dekalog, temelje bogoljublja i čovjekoljublja, i smjernica svih ostalih zakonski odredbi. Deset Božjih zapovijedi će ostati i temelj kršćanske duhovnosti i društvenoga nauka, ali ne i uvjet spasenja. Bog je izvor te objave, a Mojsije posrednik.

Izlazak (čit. Izl 24, 18 – 31, 18) opisuje četrdesetodnevni boravaka Mojsija u slavi Gospodnjoj. Tijekom tog vremena Bog mu se je objavio te dao upute za uspostavu bogoštovnoga sustava, svetih predmeta i mjesta potrebnih za kult, kao što su Šator sastanka, Kovčeg saveza, žrtvenik itd. Tijekom boravka kod Boga, Mojsije dobiva i naputak za ustrojavanje Bogoštovlja, i svećeničke službe. Prvo će biti u Šatoru sastanka, svetom i kultnom mjestu Božje nazočnosti i Bogoštovlja, ali će se kasnije očitovati u Hramu, središtu i sjedištu starozavjetne pobožnosti i vidljivoga očitovanja Boga na Zemlji.

Potrebno je učiti nekoliko temelja starozavjetne pobožnosti. Bog je izabrao Izrael da bude Njegov narod i predstavnik na Zemlji. Taj je savez očitovan kroz Abrahama, a na Sinaju će biti potvrđen i utvrđen, te dobiti zakonsku odrednicu. Izrael je po odabranju i pozvanju trebao biti Božji svjedok i svećenik (čit. Izl 19, 3 ‒ 6). Božje odredbe služile su kao uzor i smjernica za Bogoštovlje, zakonodavstvo i ćudoređe. Ispravnost se pred Bogom pokazivala kroz održavanje Zakona koji je bio pokazatelj pobožnosti i vjere. Taj će koncept pokazati koliko je čovjek grješan i nesposoban pred Bogom. Zbog toga će Gospodin Isus Krist doći kako bi ispunio sav Zakon. Kršćanstvo se temelji na milosti Božjoj i Radosnoj vijesti spasenje koja je dar Božji, darovan onima koje je Bog odabrao za spasenje (čit. Ef 1, 3 ‒ 10).

Tijekom boravaka na Sinju, u četrdeset dana slave, Mojsije susreće Boga na pristan način. Bog će se odmah nakon toga i nakon što je Izrael otišao u idolopoklonstvo, što je bitno za uočiti, objaviti na vrlo zanimljiv način. Zapis Božje objave (čit. Izl 33, 11 ‒ 23) svjedočanstvo je, jedno u nizu, kakav je starozavjetni Bog. Na pomalo »nesvetom mjestu« tj. proplanku i špilji Bog se objavljuje. On je velik i moćan Stvoritelj svega, po riječi stvara, a njegova je riječ posljednja! Bog je iznad svega, a čovjek malen, grješan i nedostojan da mu se Bog objavi. Ako bi zamislili sva mora ovoga svijeta, u njima kap onda je ona naš Sunčev sustav s obzirom na Svemir. Svemir je samo mala kap u svim morima svijeta prema onome što je Bog u svojoj moći, slavi, genijalnosti i kreativnosti. Možemo razumjeti zašto je Bog iznad svega i zašto se samo Njemu treba u duhu i istini klanjati, te njegovo ime slaviti!

Velik i nedokučiv Bog opisan je kao onaj koji voli i prašta koji je pun milosrđa, mrzi grijeh ali voli čovjeka. Vodi razgovor s čovjekom te pokazuje koliko je blizak stvorenju. Božja ljubav, milosrđe i praštanje očitovano je po Gospodinu Isusu Kristu on je postao i ostao jedini posrednik između Boga i čovjeka: »Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.« (1. Tim 2, 5 ‒ 6). Taj jedinstveni Posrednik posreduje i danas: milost, spasenje, dobrotu, ljubav i praštanje!

Autor: Branimir Bučanović