Preobrazba

Jednom zgodom, Gospodin Isus Krist, poveo je trojicu svojih učenika (Petra, Ivana i Jakova). Oni su svjedočili veličanstvenom događaju Gospodinove preobrazbe. Evanđelja iznose svjedočanstvo koje i danas ostavlja bez daha: Mt 17, 1 ‒ 8; Mk 9, 2 ‒ 8; Lk 9, 28 ‒ 36.

Učenici su bili s Gospodinom na visokoj planini (vjerojatno Hermon, vrh je 2814 m). Dok je bio u molitvi, a učenici shrvani umorom, dogodila se preobrazba. U izvorniku grč. gl. metamorfoō (preobrazit, metamorfoza, transformacija, preobraženje) znači promjena oblika. Tom prilikom njegova vanjština je postala potpuno svijetle boje i promijenjena oblika što je bio pokazatelj veličanstvene Božje nazočnosti.

Pojavljuju se dvije, značajne, osobe: Mojsije i Ilija. Preko Mojsija Bog je posredovao Zakon te vodio i oblikovao Izrael: iz ropstva, u slobodu; iz zemlje sužanjstva, u obećanu zemlju. Njegov prelazak u vječnost obavijen je tajnom, a grob mu je nepoznat (Pnz 34, 6). Ilija je, također, značajan i jedan od najvećih biblijskih proroka. Njegov prelazak u vječnost popraćen je upečatljivim odlaskom u vatrenim kočijama (2. Kr 2, 11). Njih trojica razgovaraju o Isusovom putu, muci i onome što se treba dogoditi u Jeruzalemu. Ukazali su se u slavi (grč. i.ž.r. doxa), riječ označava Božju nazočnost koja prožima mirom, nadom, i spoznajom. Božja slava trajno je stanje Neba, a na Zemlji samo kada ju Bog pohodi. Takova je slava obećana vjernicima u vječnosti, a njezin je predukus vidljiv i danas. Njihovo ukazanje je potvrda Isusove mesijanske službe i moći Božje. Evanđelista Matej svjedoči slavu u kojoj se čuje Božji glas (Mt 17, 5 ‒ 6). Isus je istobitan sa Ocem, Božji odabrani i poslani Spasitelj. Donosi radosnu vijest, koja upućuje na Boga te daje punu i pravu vjeru. Isusov ugled ne polazi od čovjeka. On nije velik zato što je to središnjica odredila; njegova veličina, poslanje i potvrda službe dolaze od Boga. Preobrazba na planini potvrđuje ono što neprijatelji nisu mogli prihvatiti, ali ni učenici, tada prepoznati. Isus je Spasitelj svih, pravi put vjere i nade u Boga!

Zanimljivo je uočiti ponašanje svjedoka, a to što ih je troje potvrđuje vjerodostojnost događaja. Prvo drijemaju, a onda ne znaju što bi rekli. Petar je progovorio, ali smušeno u čudu, zbunjeno i prestrašeno. Možemo ih razumjeti; vide Mojsija i Iliju koji su »mrtvi« već dugi niz stoljeća. Sve je prožeto mistikom, i strahom Gospodnjim; to je dobar znak jer strah Gospodnji je početak mudrosti i spoznaje (Izr 1, 7). U oblaku se na visokoj planini očitovala Božja nazočnost. Nije to obična okolnost, nego prava i stvarna Božja nazočnost. Kada se Bog pojavi i smrtnom čovjeku objavi mora se slušati! Progovara jasno, a njegova poruka je neupitna: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« (Lk 9, 35b.) Rečenica nije mudro smišljena poruka pisca, nego Vox Dei i svjedočanstvo, a to obvezuje. Jesmo li spremni prepoznati glas Boga u porukama kao što su ove?

U Bibliji je zapisano sve što je bitno za spasenje, tu nalazimo Božje poruke i konačne objave; zato je potrebna kao duhovna hrana, pravac života i temelj pobožnosti! Bog je jasno poručio koga treba slijediti. Isus je pravi put, a vjera temelj blagoslovljenoga života i puta spasenja!