»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.« Iv 10, 27 ‒ 29 (čit. Iv 10, 1 ‒ 42.)
Evanđelista je Ivan ‒ nadahnućem Duha Svetoga ‒ u poodmakloj dobi zapisao trajna svjedočanstva istina i pouka koje je iznio Gospodin Isus Krist. Njegovo se Evanđelje razlikuje od ostalih po tomu što predstavlja Isusa kao Učitelja koji ima naglašen duhovni naviještaj. Isus je neupitno Sin Božji ‒ Spasitelj svijeta! On je poslan od Boga ne bi li navijestio evanđeosku poruku u sili Duha Svetoga.
Treba, odmah na početku, podsjetiti na temeljno reformatorsko načelo tumačenja i poučavanja: nije potrebno izmišljati i tražiti nova viđenja ili iskustva nego ‒ čitati, promišljati, proučavati, tumačiti i rastumačiti poruke koje su zapisane u Svetomu pismu. Biblija je dovoljna za duhovnost te prosvjetljuje um i obasjava životni put, po nadahnuću Duha Svetoga.
Deseto poglavlje donosi zanimljive poticaje i pouke. Isus propovijeda pouke putem usporedbe, a kako bi se razumjele potrebno je uočiti biblijsko okružje. Gospodin Isus Krist daje prispodobu koja je i ljudima današnjega doba jasna. U njoj je Gospodin predstavljen kao Dobar pastir. Posao pastira je čuvanje, očuvanje i skrb za ovce. Parabola nosi slikovite, za današnje vrijeme primjenjive, poruke. Duhovni pastir, najveći, te jedini i istinski Vođa svoje Crkve je Gospodin Isus Krist. On je došao na svijet kako bi poveo ljude pravim putem, te vodi Crkvu. Isus je vrhovni Vođa; jedan, jedini i jedinstveni vlasnik Crkve. Bog ne treba vidljivog predstavnika, instituciju ili grad gdje bi bilo njegovo središte ili svetište na Zemlji. Isus je Dobar pastir koji je uskrsnuo i uzašao na nebesa, sjedi Bogu s desna te je poslao Duha Svetoga koji živi i djeluje u srcima svih onih koje je Bog odabrao i pozvao na put spasenja. Zato što je nazočan u svojoj Crkvi on ne treba: vikare, namjesnike, ili zamjenike jer je u Duhu nazočan sa svojim vjernicima. Djeluje po snazi Duha Svetoga; Pastir vodi svoje ovce, a one čuju i prepoznaju njegov glas. Da bi se to očitovalo vjernici moraju biti u duhovnom i pobožnom odnosu s njim.
Biblija potiče izgradnju života na temelju vjere u Boga. Bez vjere nema smislenog, svrhovitog i cjelovitog života. Vjernici su cjelovite osobe zato što imaju duhovnu razinu koju nevjernici nemaju. Duhovnost prosvjetljuje, utvrđuje, osnažuje; daje smisao i svrhu za svakodnevni život. Kroz usporedbu Riječ Božja jasno i nedvosmisleno poručuje kako treba biti predan Bogu, živjeti i slijediti Božji put; gledati i slijediti svoga jednoga i jedinstvenoga Pastira ‒ Gospodina Isusa Krista!
Ovo je Evanđelje posebno i po tomu što donosi više »Ja sam« izjava koje opisuju Gospodina: »Vrata ovcama«, »Dobar pastir«, »Put, Istina, Život«… Poticaj je pred iskrenim istraživačem Svetoga pisma pozorno i podrobno pročitati pa potom proučiti sve te izjave jer su izuzetne i poticajne te pomažu upoznati i spoznati Isusa na jedinstven te istinit način. Ujedno se može shvatiti koja je misija i svrha Kristova dolaska i poslanja!
Budući je uporište promišljanja zapis Ivana 10 valja uočiti izjavu koja se ovdje pojavljuju: »Ja sam dobar pastir.« Živimo u teškim vremenima, a svatko vodi bitku na svojoj »životnoj bojišnici«. Životne okolnosti pritišću pa često puta sumnjamo u postojanje izlaza i rješenja, a problemi su takovi da će nas sigurno srušiti i uništiti. Valja se podsjetiti, i u srcu utvrditi ovu Isusovu izjavu. Dakle, pri životnim izazovima valja se podsjetiti na istinitost Riječi Božje. Valja dušu hraniti istinama koje su vječne, poticajne i nepromjenljive. U Starom zavjetu poručuje se da je blagoslovljen čovjek koji razmišlja o Zakonu Božjem dan i noć (Ps 1). Trebali bi što češće i što više razmišljati o Božjim objavama i vječnim istinama koje su zapisane u Svetomu pismu. Valja se podsjetiti kako imamo dobrog duhovnog pastira koji je uvijek s nama, koji vodi naš život te izvodi na dobar put. Naš je dio odgovornosti staviti svoje povjerenje u Isusa; molitvom se duhovno obnavljati; Riječ Božju čitati; graditi Crkvu njegovu; svakodnevno vjeru živjeti te svaku svoju nevolju uz Božju pomoć rješavati. Gospodin Isus Krist je dobar pastir, on je uvijek uz nas, vodi svoj narod i nije nikada napustio svoju crkvu (zajednicu vjernika). Po Duhu Svetomu je među nama ili još bolje u našim srcima.
Gospodin progovara i o najamnicima koji nisu pravi pastiri, a tu službu obavljaju zbog svog probitka. Najamnici su radnici koje se iznajmljuju za određeni posao. To nisu ljudi od ideala, nego osobnoga probitka, a posao obavljaju zbog plaće. Nažalost u Božjem kraljevstvu tj. Crkvi pojavljuju se i takvi ljudi. Ne znači da pastoralni službenici u zajednici ne trebaju imati prihode za život, jer Biblija uči kako oni koji su u službi trebaju biti nagrađeni za službu, u skladu s mogućnostima zajednice. To nisu najamnici jer su najamnici u službi zbog svoga probitka bilo materijalnoga ili nekog drugoga. Crkva ne treba podržavati one koji su u službi zbog nečistih namjera, takve treba prepoznati te se na mudar i pametan način prema tomu postavit, jer Crkva ne smije biti »privatna prćija«. Crkva treba biti zajednica u kojoj se otkrivaju načela duhovnosti i društvene pravednosti temeljenih na ispravnom naučavanju biblijsko-evanđeoskog nauka.
Zanimljivo kako Isus ima »ovce u drugim ovčinjacima« te one trebaju biti dijelom »jednog stada« vođeni od jednog pastira. Ovaj se dio Isusova nauka često zloupotrebljava od onih koji bi htjeli šefovati nad drugim kršćanima. Na tragu Kristovih riječi valja reći kako je vrhovni pastir Gospodin Isus Krist i on ne treba ljudskog predstavnika ili vikara. Jedno stado podrazumijeva sveopću tj. katoličku Crkvu koja nije vezana niti za jednu konfesiju, a pripada svima i dijelom je svih (rimokatolika, pravoslavnih i protestanata). To je duhovna zajednica nazočna među svim narodima i nacijama, svugdje na svijetu. Dakle; Bog prihvaća sve ljude koji su spremni čuti i prepoznati njegov glas; »doći pod Kristov križ«; pokajati se za grijehe; te s Kristom hoditi kroz život.
Mnogi koji su čuli i slušali Isusove poruke odlučili su ga ubiti! Ovo je vrhunac (Iv 10) njegove službe na kojemu se očituje i zla oporba. Bilo je onih kojima nije odgovaralo što je poučavao. Posebno su mu zamjerili nauk o Božjem ‒ nebeskom kraljevstvu. Oni su htjeli svoje, a ne Božje kraljevstvo. Zemaljsko kraljevstvo njima po volji pod Božjim imenom. No, to tako ne ide. Bog je vladar svijeta, iznad svega, u Božjem kraljevstvu svi se moraju podrediti Bogu! Tu ključnu činjenicu njegovi neprijatelji nisu htjeli čuti i prihvatiti. Isus je došao u Jeruzalem (Iv 10, 22) tijekom blagdan posvećenja (Hanuka). Podsjećao je Židove na 164. pr. Kr. kada je Juda Makabejac poveo borbu protiv okupatora. Židovi su u spomen na taj dan hodočastili u Jeruzalem sukladno starozavjetnim propisima. Taj je blagdan bio u zimskom vremenu, po današnjem računanju, oko Božića. Tijekom blagdana Isus je došao u sukob s neprijateljima. Ne samo što nisu htjeli prihvatiti njegov nauk nego su počeli smišljati urotu kako ga ubiti.
Zanimljive su poruke Iv 10, 26 ‒ 28. Oni koji ne žele prihvatiti Božje pouke to ne mogu zato što nisu njegove »duhovne ovce«. To je vidljivo i danas. Ponekad kada se razgovara o Bogu neki odmah pokazuju otpor, neprihvaćanje ili odbacivanje vjere. Danas kao i onda ima mnogo onih koji su religiozni, ali ne pripadaju Kristu. Niti žive niti vjeruju u Njega odnosno nisu dijelom njegova duhovna stada, iako se izjašnjavaju za pripadnike određenih religija. Vjernici imaju strpljivosti za evanđeoske pouke i Krista; slušaju i čuju Riječ Božju; promišljaju poruke Svetoga pisma; žele razumjeti Isusov nauk i biti dijelom Njegove Crkve. To je Božje djelo po Duhu Svetomu! Oni koji nemaju te potrebe nisu duhovno preporođeni…
Isus daje vječni život, a vjernici prepoznaju njegov »glas« te slijede Božji put. Vječni život je po milosti; a njegovi neće propasti i nitko ih ne može oteti iz »Božje ruke«. Ako dođu sumnje ili nesigurnosti valja se vratiti na izvore Riječi Božje koja daje utjehu te je duhovno utočište. Biblija utvrđuje u životu s Bogom, daje sigurnost spasenja; to nije od čovjeka ‒ nego zbog čovjeka! Naznačeno poglavlje završava činjenicom iz Kristove službe: mnogi su povjerovali nakon susreta s njim! Dobro je biti među onima koji vjeruju jer vjera u Boga daje trajnu utjehu u životu.
Molitva: Gospode Bože toliko je puno onih koji bi nas htjeli voditi putem propasti te nas zarobiti beznađem. Molim te u ime tvoga sina našega pastira Gospodina Isusa Krista, neka tvoj blagoslov i vodstvo bude s nama i u nama po snazi Duha Svetoga. Amen!
Autor: Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.