Tijekom Posljednje večere sa svojim apostolima ‒ Gospodin Isus Krist ‒ poručuje da ih je izabrao iz svijeta. Nekima je poruka bila zbunjujuća i kontroverzna. Mislili su da mogu svojom snagom i djelima učiniti sve što požele pa čak i spasenje. Gospodin poučava, spasenje ovisi o Bogu: »Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.« Iv 15, 16.
Božji je izbor za spasenje temelj predodređenja, pa ga je potrebno pojasniti. Glagol izabrati (grč. klegomai), u Novom zavjetu, označava Božje djelovanje prema čovjeku. Zamislimo berača koji ubire plodove. Izabire plodove ‒ po svome odabiru. Usporedba pomaže pri približavanju onoga o čemu govorimo. Izbor, kao Božje djelo darovano čovjeku, je vidljiv u Svetom pismu od početka i tijekom cijele povijesti spasenja. Bog odlučuje stvoriti čovjeka, Nou izabire, Abrahama poziva, Mojsija odabire i daje službu, Izraela izabire za Crkvu Prvog saveza, Davida za vođu Naroda, a proroke za službu navještaja istina. Isus poziva učenike, izabire apostole. Apostol Pavao je izabran za službu Bogu i navještaj evanđeoske poruke. Bog izabire narod od kojega gradi Crkvu koju vrata pakla ne mogu pobijediti. Bog izabire za spasenje, i službu, te vječni život daruje!
Hrvatska riječ i.ž.r. predodređenje od lat. praedestinare, gl. grč. proorizō, u nauku Svetoga pisma znači Božje odabiranje za spasenje čovjekove duše. Biblijska usporedba o lončaru (Rim 9, 21 ‒ 23), koji ima vlast od grnčarije, koju je načinio, uradit što želi, pojašnjava nauk. Stvoritelj ima vlast odabrati za vječni život koga želi. Ideologije koje oblikuju društvo današnjice imaju, po vanjštini, drugačije idole od onih biblijskih, ali su u biti iste. Jedan o središnjih kumira današnjeg doba je ego kao mjerilo svega. Suvremenom čovjeku čudno je što ne može Bogu određivati i uvjetovati spasenje. Bezbožničke i religijske ideologije stvaraju svoja božanstva, a poganštinu »posvećuju«. Božji nauk o predodređenju dio je duhovne svijesti i spoznaje koju može razumjeti samo pobožni i prosvijetljeni vjernik. Kod istinskih vjernika potiče: zahvalnost, vjeru, sigurnost spasenja i neprolaznu nadu za veliku milost koju im je iskazao Gospod Bog, po Gospodinu Isusu Kristu u sili Duha Svetoga!
Sv. Augustin je poučavao nauk predodređenja: »Predestinacija je predznanje i pripremanje Božjih blagoslova, po kojima će svi, pripremljeni za slobodu, sigurno biti slobodni!« (De Dono Persev. XIV). »Augustinovi snažni predestinacijski pogledi utjecali su na mnoge rimokatoličke mislitelje tijekom povijesti, ali su, uglavnom, ignorirani od suvremenika. Njegovi temeljni pogledi na ovu temu bili su najviše prihvaćeni od reformacijskih reformatora kao Martina Luthera, i Jeana Calvina, te se danas očituju u povijesnim konfesionalnim izjavama reformirane teološke tradicije.« (Kenneth R. Samples)
Ewald Plass, u knjizi Sve što je Luther govorio, citira evangeličkog teologa Martina Luthera: »Ljudski je nauk o slobodnoj volji i našoj duhovnoj snazi besplodan. Spasenje ne ovisi o našoj volji, nego o Božjoj volji i odabiru!« Jedan dio, povijesne, konfesionalne izjave reformirane tradicije izražen je u II. helvetskom vjeroispovijedanju X: »Bog nas je u milosti izabrao. Bog je u vječnosti, slobodno, iz čiste milosti, bez čovjekove zasluge, predodredio ili izabrao svete koje će spasiti u Kristu, kao što je apostol poučio: ‘On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta.’ (Ef 1, 4). ‘Koji nas je spasio i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Kristu Isusu, a koja se sada objavila dolaskom našega Spasitelja Krista Isusa.’ (2. Tim 1, 9 ‒ 10). Mi smo izabrani ili predodređeni (predestinirani) u Kristu. Bog nas je izabrao bez ikakvih naših zasluga, ne izravno, nego po Kristu i zbog Njega, da bi oni koji su sada vjerom ucijepljeni u Krista bili isto tako izabrani.« Reformirani su kršćani, Ujedinjenog Kraljevstva (prezbiterijanci), u Westministerskom vjeroispovijedanju (III, 5) iz 1647. o predestinaciji uočili i poučili: »Oni iz čovječanstva koji su, od Boga, predodređeni za život prije nego što su temelji svijeta postavljeni, u suglasju s njegovom vječnom i nepromjenjivom svrhom, te tajanstvenim savjetom i njegovom dobrom voljom ‒ izabrani su u Kristu za vječnu slavu. Iz njegove čiste slobodne milosti i ljubavi bez bilo kojega znanja vjere, dobrih djela, ili očuvanja u kojem od njih, ili bilo čemu u stvorenju kao uvjet ili uzrok koji ga pokreće u slavu ili njegovu veličanstvenu milost!«
Zaključujemo s biblijskim navodima za proučavanje i promišljanje: Post 21, 12; Izl 33, 19; Pnz 10, 15; 1. Sam 12, 22; 2. Ljet 6, 6; Ps 33, 12; 65, 4; 135, 4; Iza 41, 1 ‒ 10; Jer 1, 5; Mk 13, 20; Iv 6, 37; 15, 16; 17, 1 ‒ 9; Dj 3, 18; 4, 28; 13, 48; 17, 26; Rim 9, 11 ‒ 21; 11, 5; Ef 1, 3 ‒ 7; 3, 11; 1. Sol 1, 4; 2. Sol 2, 13; 2. Tim 1, 9; Tit 1, 2; 1. Pt 1, 2.
Autor: Branimir Bučanović
Biblijska reformacija 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.